Njemačko Carstvo objavilo je rat Francuskoj 3. kolovoza 1914. i tako je započeo Prvi svjetski rat između tih zemalja. Ta akcija bila je nužna, ne samo zbog ratobornosti njemačkog cara Vilima (Wilhelma) II., nego zbog mehanizma savezništava između europskih sila.

Naime, njemački je carski generalštab imao uoči Prvog svjetskog rata samo jednu strategiju koja je mogla uspjeti – da porazi Francusku prije nego se ogromna i troma carska Rusija uopće stigne mobilizirati. U suprotnom bi se Njemačka morala istovremeno boriti na dva fronta – zapadnom i istočnom. Budući da je Rusija prva započela s mobilizacijom kako bi podržala Kraljevinu Srbiju protiv Austro-Ugarske, pokrenuo se mehanizam po kojem je rat bio neizbježan. Njemačka se morala što prije mobilizirati i napasti Francusku.

Budući da je Francuska imala snažne linije obrane na granici s Njemačkom, njemački je carski generalštab razvio strategiju zaobilaznog napada, preko neutralne Belgije (famozni Schlieffenov plan, nazvan po šefu generalštaba grofu von Schlieffenu). Premda su Nijemci mislili da će rat biti ubrzo gotov i da će lako tom strategijom pobijediti Francuze, to se nije dogodilo. Na kraju su francuski rovovi zaustavili njemačku vojsku i rat se otegnuo pune četiri godine te odnio milijune života.