Slikar Emanuel Vidović rođen je na Badnjak 1870. godine u Splitu. Roditelji su ga nazvali Božidar Emanuel. Rano je ostao bez oca, a brigu o njemu preuzeo je stric Grgo Vidović. U Splitu je pohađao tzv. Veliku Realku, a onda je na nagovor svog učitelja crtanja Emila Vecchietija 1887. godine upisao studij kiparstva na Accademia di Belle Arti u Veneciji, gdje se ubrzo prebacuje na slikarski odjel.

Njegov unuk Igor Vidović priča: “Tamo je studirao tri godine, ali mu se nije svidio njihov prestrogi akademski ustroj, pa je odlučio prekinuti školovanje. Jednostavno mu nisu dali dovoljno slobode. Sljedećih nekoliko godina živio je u Milanu, a onda je otkrio slikovit ribarski gradić pokraj Venecije Chioggiu, koji je često posjećivao i prenosio na platno. Tamo je upoznao svoju suprugu Amaliu Baffo, koja je potjecala iz dobrostojeće talijanske obitelji, s kojom se potkraj 19. stoljeća vratio u Split. Ubrzo nakon povratka u rodni grad, splitski trgovac Ševeljević 1896. godine u izlogu svoje trgovine izložio je djedove slike. To je bila njegova prva izložba u karijeri.”