Festival 33. Gavelline večeri ugostio je u subotu u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavelli Mestno gledališče ljubljansko iz Slovenije s predstavom “Dantonova smrt” po tekstu njemačkog književnika Georga Buchnera čiju aktualnost, gotovo 200 godina nakon što je napisan, redatelj Aleksandar Popovski razotkriva spajanjem povijesnoga i suvremenoga u predstavi koja tragične aspekte Francuske revolucije relocira u kontekst suvremenog društva spektakla i vulgarnosti.

Povijesna drama “Dantonova smrt”, nastala 1835. i smatrana pretečom tzv. dokumentarnog teatra, priča je o Georgesu Dantonu, vođi Francuske revolucije u njezinu ranom razdoblju.

Mladi doktor medicinskih znanosti Georg Büchner, tada još student, izvrsni poznavatelj povijesti francuske revolucije i aktualne društvene situacije svog vremena i gorljivi protivnik samodopadnih elita koje su izgubile doticaj sa svijetom, u svojem se dramskom prvijencu ekstenzivno se koristi miješanjem povijesnih izvora i citata iz originalnih političkih govora sa svojom autorskom interpretacijom, zbog čega je tekst, u vrijeme kada je napisan, bio izuzetno kontroverzan te je praizveden tek 60 godina kasnije, 1902. godine.

Danton je idejni tvorac francuskog Revolucionarnog suda, na kojemu je sama optužba gotovo automatski značila osudu, bez suđenja, dokaza ili svjedoka. Nakon što uvidi monstruoznost mehanizma koji je sam stvorio, on će ga pokušati ukinuti, u čemu ga, međutim, sprječava Robespierre, koji sud koristi za pokolj tisuća neistomišljenika – muškaraca, žena i djece, uključujući kompletnu oporbu te samog Dantona.

Buchnerova drama tematizira posljednje razdoblje njegova života 1794., kada se s političkim istomišljenicima iz redova jakobinaca sve više suprotstavlja Robespierreu.

U redateljskoj interpretaciji Makedonca Aleksandra Popovskog, komad ističe Dantonovu unutarnju bitku koja ga sve više razjeda te čak vodi prema samoubojstvu, ali to čini kontekstualizirajući komad u suvremenost, u nekoj vrsti perverzne parafraze revolucionarnih ideja u vulgarnoj metafori modernoga društva spektakla i društvenih i medijskih fenomena.

Kao i sve ostalo, i revolucija je danas postala potrošački proizvod, a jedina je razlika u tome što se masi žednoj krvi – umjesto glava giljotiniranih protivnika –servira kultura zabave i spektakla koja hrani njihova osjetila, otupljujući ih postupno do potpune pasivne indiferentnosti prema tragedijama današnjice.

Predstava je koncipirana kao mozaična emisija na temu francuske revolucije, čiji su domaćini naši suvremenici, a gosti glavni protagonisti Büchnerove drame.

Revolucionarne ideje raščlanjuju se jedna po jedna primjenjujući strategije suvremenoga senzacionalizma i populizma. Francuska revolucija tako postaje još jedna irelevantna vijest, čiji nam je osnovni povijesni okvir iznijet u formi kviza.

Odgovarajući na pitanja voditelja, gosti brane ideje revolucije, s čime se isprepleće karikirano zabavljaštvo tipičnoga televizijskog talk-showa. U srazu dvaju svjetova pokazuje se da temeljni društveni antagonizam koji je doveo do Francuske revolucije još uvijek nije razriješen – živimo u vrijeme uspona državnih totalitarizama.

Protagoniste tog osuvremenjenog klasika igraju Matej Puc, Jure Henigman, Tjaša Železnik, Nina Rakovec, Filip Samobor, Gregor Gruden, Mirjam Korbar Žlajpah i Milan Štefe.

Dramaturginja je Eva Mahkovic, scenografkinja Nastja Miheljak, a kostime je napravila Jelena Proković. Autor glazbe je Laren Polič Zdravič, a oblikovatelj svjetla Boštjan Kos.

Nakon predstave, u atriju kazališta, razgovor s umjetnicima koji je moderirala teatrologinja i kritičarka Mira Muhoberac uz asistenciju Gavelline glumice Bojane Gregorić Vejzović privukao je značajan broj zainteresiranih.