Riječka grupa Turisti nedavno je snimila spot za singl „Požar u srcu“ feat. Firči, a već radi i na novim materijalima za četvrti studijski album. Tijekom ljeta ima svirke, 1. rujna svira na tučepskom festivalu Toochepin, a dan kasnije na CeKaPe acoustic jamu u dvorcu Stara Sušica. Pjevačica Iva Močibob osim s Turistima pjeva i u legendarnoj grupi Paraf, s kojom će 23. rujna u Zagrebu promovirati izdanje „DELTA live 2022“. Iva Močibob dala je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Turisti su nedavno snimili spot za pjesmu „Požar u srcu“, i to s bubnjarom EKV-a, kako je došlo do te suradnje?

S Firčijem se znamo tek nekoliko godina, otkad smo prvi put gostovali kod njega, u klubu kojeg nažalost više nema. Vrlo je pristupačan lik, s pregršt nevjerojatnih i zabavnih priča, kako iz Amerike, gdje je proveo dobar dio života, tako i iz vremena Lune i EKV-a. Budući da smo svi četvero u Turistima veliki fanovi tog beogradskog benda, nije nam bilo nimalo neugodno upitati ga za moguću suradnju. Srećom po nas, nije nas na prvu odbio. Vava i ja smo najprije snimili sve dijelove pjesme u studiju GIS, poslali smo mu trake, na što je on u Novom Sadu nasnimio zaista sjajne bubnjarske dionice. No nemamo namjeru tu suradnju time i zaključiti!

 NACIONAL: Pripremate novi studijski album. Kad izlazi, tko je radio pjesme i kako biste ga opisali?

Zasad je u studiju snimljen velik dio albuma, petnaestak novih pjesama, nedostaju još bubnjevi i poneka vokalna dionica, no tek kad sve dovršimo, znat ćemo koje će pjesme ispasti iz konačne playliste. Kako se sad čini, i ovaj će album biti nešto mračnijeg sadržaja, možda s ponekom zrakom sunca… Kao i dosad, glavnina je materijala naslonjena na bazični zvuk, no to je podložno mijenama sve dok ne budemo potpuno zadovoljni ambijentom u pjesmama. Okvirni plan objave albuma je proljeće, otprilike ožujak/travanj sljedeće godine, a kompletan materijal autorski potpisuje Vava.

NACIONAL: Osim u Turistima, pjevate i u Parafu, s kojim ćete u rujnu imati zagrebačku promociju izdanja „DELTA live 2022“, gdje će to biti i što pripremate?

S Parafima sam otkad su obnovili svoje postojanje, a to se preklopilo, odnosno pokrenulo objavom njihova box seta „Sabrana djela“, dakle od 2019. Nije mi bilo teško ući u tu atmosferu, uostalom njihova je muzika dijelom riječke genetike, nešto neodvojivo od gotovo svih nas, njihovih kolega. Zagrebačka se promocija dosad već dva puta odgađala zbog niza nepredvidivih okolnosti, no ovaj put zaista stižemo u klub Boogaloo 23. rujna, u kompletnom izdanju, gdje ćemo predstaviti ne samo album „DELTA live“ već ćemo proširiti svoju svirku izvedbama još nekoliko njihovih klasika, kako iz faze Valtera tako i Pavice. Nisam baš sto posto sigurna hoće li već za taj koncert biti spremno i dvostruko vinilno izdanje Dallas Recordsa koje uskoro odlazi u tisak.

 NACIONAL: Sve češće glazbenici sviraju u više projekata, grupa, izvode različitu glazbu jer im kreativnost ne da mira. Što vam donose Turisti, a što Paraf, razmišljate li o različitim glazbenim izričajima kad razmišljate o tim dvjema grupama ili vas vezuju različiti ljudi s kojima surađujete?

Paraf mi je donio puno u svakom smislu. Pave, Zdrave, Valter, Raul, Deni, Tibljaš i Vava su odlična ekipa i energija koju imamo svi zajedno na bini je nešto posebno. Kad putujemo, uvijek se zabavljamo kao srednjoškolci, a o njihovim pričama iz mladosti mogla bi se snimiti serija. Paraf ima svoje hitove, svoju publiku, i kod njih sam došla na gotovo, što znači manju odgovornost i možda lakše opuštanje i prije prve pjesme. Ipak, zajedno snimamo i nove stvari kao novi Paraf pa se i tu događaju odlične kombinacije energija, glasova, instrumenata i ideja. Pavica, odnosno Vim Cola, snažna je frontwoman i biti na pozornici uz njezin bok privilegija je u kojoj uživam. Koncertno iskustvo s njima pomaže mi da se razvijam i u Turistima. Turisti su bend u kojem autorski sve potpisuje Vava, ali u tom bendu kompletno sudjelujem u stvaranju svega. Vava i ja zajedno snimamo demo verzije pjesama, onda sa Sergejem i Bobotom razgovaramo o njima, smišljamo strategije, preslušavamo, dogovaramo snimanje spotova, objavljujemo na društvenim mrežama i, konačno, ono što nam je kao i svakom bendu glavni cilj, vježbamo i sviramo uživo. Taj proces je čaroban i nadahnjujući, neopipljiv, ali stvaran. To je bend s kojim smo krenuli ispočetka, što je puno teže, ali odlučili smo da nas nije briga. Želimo stvarati, snimati, svirati i pjevati, pa se trudimo stvoriti što više prilika za to. Muzika mi dođe kao pročišćivač zraka, gluposti, ljudske zloće. Zato mi je nužna da uopće mogu funkcionirati i opstati kao osoba.

NACIONAL: Osim što ste glazbenica, predajete hrvatski jezik u osnovnoj školi, zašto vam se sviđa raditi u školi? Što mogu učenici naučiti od vas, a što ste vi naučili od svojih učenika?

Odmalena sam ili pjevala ili se igrala da sam učiteljica. Samo sam se nastavila igrati kao odrasla osoba istih onih najdražih igara iz djetinjstva. Sad je nedavno prošlo petnaest godina mog rada u školi te i dalje u tome uživam iako ima i zafrknutih dana. Iskustvo na sceni pomoglo mi je da spremnije i sigurnije stanem pred učenike. Nije mi problem pred njima pjevati, glumiti i poticati ih na isto. Iako, na poteze učenika i učenica nikad ne možeš biti u potpunosti spreman. To me je na početku užasavalo jer ja uvijek volim biti potpuno spremna, ali tijekom godina shvatila sam da to nije izvedivo. Tako su me učenici naučili fleksibilnosti i improvizaciji koje sad bez problema povezujem s onim što spremim za nastavu. I nikad im ne smiješ muljati. Odmah te skuže. Također, učim od njih svaki dan sve nove trendove u druženju, modi, glazbi… Trudim se pokazati im svojim primjerom da trebaju slijediti svoje snove i da nema ljepšeg od toga da dobiješ plaću radeći posao koji voliš, igrajući se i dalje. Učim ja njih i hrvatski jezik, ali to je samo jedan segment kompleksnog posla učitelja. Barem onakvog kakvim ga ja vidim i osjećam.

Iva Močibob s Turistima, snimanje spota za pjesmu ‘Rekvijem za san’. FOTO: Kristina Barišić

NACIONAL: Kako reagiraju na to što ste glazbenica, jeste li na satu katkad povezali vaše dvije ljubavi, možda obrađivali neku pjesmu?

Na to što sam glazbenica reagiraju bez nekog pretjeranog oduševljenja ili euforije jer im glazba kojom se bavim nije osobito zanimljiva. Ipak, osjećam da su ponosni na to i često mi kažu da su čuli neku pjesmu, da su vidjeli spot, članak u novinama i slično. Često koristim glazbu u nastavi, kao motivaciju za neki književni tekst ili pisanje, kao predložak za neko gradivo iz gramatike. Kao razrednica na satovima razrednog odjela učenike i učenice upoznajem s izvođačima koji spadaju u domenu opće kulture, primjerice The Beatles, ABBA, Queen… To se pokazalo potrebnim jer sam shvatila da djeca od silne šume informacija ostanu bez onih važnih iz područja popularne kulture. Tako im onda, umjesto da ih kritiziram kako to ne znaju, pokažem, ispričam im, slušamo zajedno, pa se dogodi da neki nastave istraživati o izvođačima i da slušaju tu glazbu. Ono na što sam posebno ponosna, kao i svi učenici i učitelji OŠ Trsat u Rijeci u kojoj radim, naš je glazbeni projekt „EU-song OŠ Trsat“ koji smo ove godine održali šesti put u posljednjih desetak godina. To je glazbeno-scensko natjecanje gdje se učenici natječu u pjevanju, a za voditelje raspišem posebnu konferansu koja je ujedno i scenska igra. U tom natjecanju uvijek sudjeluje više od sto učenika koji, kao i svi učitelji, sudjeluju u svakom segmentu procesa (scenografija, kostimografija, koreografija, organizacija…). Taj nas događaj sve povezuje – i učitelje i djecu i njihove roditelje.

NACIONAL: Autorica ste udžbenika, koliko je važno prilagođavati sadržaje novim stvarima i trendovima, mijenjati ih neprestano jer se svijet brzo mijenja?

Mislim da je potrebno napraviti ravnotežu između starog i novog. Kao suautorica udžbenika „Hrvatski bez granica“ bila sam suočena s mnogim izazovima, a jedan od njih bilo je upravo to – omjer starog i novog. U timu smo puno o tome razgovarale i raspravljale, i odlučile smo se za kombinaciju. Mogu se sadržaji koji su klasični i „stari“ raditi na moderan način, isto kao što i nekoj modernoj temi možemo pristupiti na klasični način. U svoje smo udžbenike uključile i neknjiževne tekstove koji se bave različitim aktualnim temama – pismenost, ekologija, obrazovanje u svijetu, glazba, položaj žena u društvu, uravnotežena prehrana. Bilo nam je važno napisati udžbenik koji će biti koristan učitelju, ali primarno smo ga namijenili potrebama učenika, da ga može i samostalno koristiti. Ovdje sam se dotakla samo dijela koji je uključen u pitanje, iako je stvaranje i pisanje udžbenika bio toliko kompleksan i izazovan zadatak, da ne kažem zahtjevan, koji je uključivao mnoge neprospavane noći i o kojem bih mogla i htjela još puno toga reći.

NACIONAL: Koliko ste se kao profesorica promijenili zbog svih tih silnih brzih promjena kojima svjedočimo? Olakšavaju li one vaš posao ili ga čine izazovnijim?

Preko noći sam naučila koristiti barem deset online digitalnih alata kad nas je zatekao lockdown. Trudila sam se održavati nastavu online, što je na početku bilo vrlo izazovno. Mislim da se nisam baš previše promijenila, samo sam možda u jednom razdoblju previše pozornosti posvećivala svladavanju tih alata, odnosno te su mi aktivnosti oduzimale previše vremena. Srećom, brzo sam se osvijestila pa sam dozirala uporabu tih alata. Nakon korone, kad smo se tek vratili, na neko duže vrijeme sam potpuno isključila te digitalne alate iz nastave i vratila se ploči i kredi. Opet sam za kombinaciju.

NACIONAL: Maturanti su ove godine imali vrlo loše rezultate ispita hrvatskog jezika, i ne samo hrvatskog, dosadno im je, neinventivno, nezanimljivo, strašno puno gradiva koje smatraju nevažnim i zastarjelim, a poseban problem im pričinjava pisanje eseja. Kako komentirate situaciju, što vi kao profesorica možete napraviti da bi stvari bile bar malo bolje?

Kao učiteljica u osnovnoj školi mogu se i dalje truditi što kvalitetnije i zanimljivije poučavati, aktualizirati ga, povezivati sa stvarnim životom i stalno se educirati. Tim iz naše škole će u sklopu Erasmus+ programa sudjelovati na edukaciji „Project-based learning“ u Sevilli, što ćemo primijeniti u nastavi, kako svakog predmeta zasebno tako i u osmišljavanju aktivnosti na razini cijele škole.

Ne znam otkud krenuti kad je matura u pitanju. Jasno je da je dobro imati sustav vanjskog i objektivnog vrednovanja znanja, ali tu smo već u problemu. Nas učitelje u osnovnoj školi upućuju da učenike ocjenjujemo uzimajući u obzir i njihovu osobnost, a to stoji i u Pravilniku, što odmah znači da ocjena ne može biti u potpunosti objektivna. Test iz hrvatskog jezika na Državnoj maturi ima samo jedan tip zadatka – Zaokruži a), b), c) d) – a mi u testovima trebamo imati i imamo različite tipove zadataka. Ovakvim testom teško možemo objektivno izmjeriti znanje jer netko može pogađanjem ostvariti visok broj bodova, a netko drugi može slučajno pogriješiti. Također, na maturi se učenike ispituje samo pisano, a znamo da se neki lakše izražavaju usmeno i tek tada mogu pokazati sve što znaju.

NACIONAL: Što je s esejom?

Na pisanju eseja bih inzistirala, ali prije svega na čitanju s razumijevanjem tijekom svih godina školovanja i to ne samo na nastavi hrvatskog jezika. Mislim da nije toliko stvar u nezanimljivosti koliko su im neki sadržaji i tekstovi neprohodni i teški jer sadrže mnoge riječi kojima učenici više nisu izloženi. Treba učenike izlagati što većem broju tekstova od vrlo rane dobi i uvesti ih u svijet čitanja s razumijevanjem preko tekstova koji su tematski povezani s onim što ih zanima, njihovim čitateljskim interesima. Još veći problem vidim u tome što nam se sustav jako sporo prilagođava sve bržim promjenama u društvu i što je politika i dalje duboko upetljana u provođenje bilo kakve reforme. Tako nas učitelje sa svakom promjenom vlasti čeka nova reforma od kojih ni jedna nije dovoljno dobro isplanirana – Škola za život, besplatna marenda, cjelodnevna škola – a od nas se očekuje da u nju vjerujemo i da se nikako kritički ne odnosimo prema zadanim smjernicama. To rezultira velikim nezadovoljstvom učitelja. A i podrška društva učiteljima izostaje. Briga za obrazovanje i za mlade trebala bi biti iznad bilo kakvog političkog interesa i trebalo bi promjene i prilagodbe prepustiti onima koji znaju i koji su entuzijastični, a bilo je takvih.