Muzej zaboravljenih priča jedinstveno je mjesto na kojem se nematerijalna baština Hrvatske interpretira kroz autorski koncept jednog multimedijskog umjetnika, Zdenka Bašića. U zagrebačkoj Ilici 26, na dvjestotinjak kvadrata, posjetitelji će se kroz šest tematskih soba moći upoznati ili se prisjetiti nekih starih legendi i zaboravljenih priča o vilama, mrakima, baukačima, jagarima, pesigavcima, coprnicama i još mnogima iz predaja naših baka i djedova. Nacional je prvi medij koji je ušao u Muzej, koji se za javnost otvara 6. kolovoza, te razgovarao sa Zdenkom Bašićem.

NACIONAL: Odakle ideja za Muzej zaboravljenih priča?

Ideja se motala po našim glavama već neko vrijeme, jer svake godine sada već tradicionalno u Turopolju organiziramo Perunfest – festival zaboravljenih priča, koji svake godine okuplja sve više ljudi iz cijele Hrvatske, a i šire, koje zanimaju starohrvatske predaje. Tako je došla i ideja za muzej. Jer je zapravo čudesno da današnji klinci odrastaju ne znajući da imamo jednu od najbogatijih nematerijalnih predaja Europe, u školi uče o Zeusu i Heri, a gotovo nitko ne zna tko su bili Perun ili Mokoš.

NACIONAL: Kako ste došli do prostora u Ilici i tko vas financira?

Imao sam veliku sreću i nevjerojatnu podršku svojih prijatelja i entuzijasta koji su, potaknuti Perunfestom, odlučili uskočiti, organizirati prostor i svu tehničku podršku i na koncu mi dati ključ u ruke uz rečenicu: „Evo, sad ti radi!“ I tako sam krenuo, korak po korak, ormar po ormar, lutku po lutku. Ali ovo je stvarno bio jedan ekipni trud koji nisam mogao niti zamisliti kad sam o tome razmišljao.

Muzej je postavljen i financiran potpuno privatno, a radna snaga koja ga je oblikovala, osim moje umjetničke, svi su oni koji prate moj rad i želju da ove priče očuvamo, a uložili su veliki trud i posvećenost da ih spasimo od zaborava. Iza Muzeja financijski i operativno u velikom dijelu stoji grupa Pod nebom, a čine je Igor Čurla, Ivana Đumbir i Igor Kalafatić. To je organizacijski tim koji je omogućio i s ove najkompliciranije tehničke strane, da ta priča zaživi u našem gradu.

NACIONAL: Ovo je vrlo neobičan projekt iza kojeg stojite vi kao sjajan autor i ilustrator. Postav ovog muzeja nastao je zapravo iz vaših ilustracija, jer ste oblikovali scenografske prizore, s lutkama i maketama koje postaju jedinstvena prostorna cjelina. Kako je koncipiran postav? Teško je zamisliti da su to sve vaše ilustracije. Koliko dugo su nastajale i kako?

Lutke, makete i ilustracije koje čine ovaj postav nastaju zadnjih desetak godina, jednako kao i priče koje istražujem i skupljam te interpretiram zadnjih 20 godina. Otuda dolazi i kompleksnost postava i slojevitost svega predstavljenog.

U konačnici, sama tema i naše predaje i svi ti stari ljudi koji su mi povjerili sve te priče, ne zaslužuju ništa manje od slojevite i višedimenzionalne škrinje s blagom. A tako sam i pristupio kada sam oblikovao ovaj postav.

NACIONAL: Imate vrlo prepoznatljiv stil, uronjeni ste u svijet mistike i mitoloških bića, rekla bih. Otkud inspiracija baš za taj svijet? Je li vas djetinjstvo oblikovalo, tko je krivac za tu vašu strast?

Moje cijelo djetinjstvo bilo je oblikovano pričama koje su mi pričale moje bake. I to nisu bile priče za djecu u stilu, bilo jednom, u jednom… nego su to bile žive priče i sjećanja koje su doživljavale one same ili neki ljudi iz našeg obiteljskog stabla. Igre koje smo igrali kao klinci bile su obojene tim pričama jer smo se još mogli igrati po grabama i šumama gdje su vilenjaci, nevidinčići i mure imali svoja skloništa, tajna prela i vodene jame. Premda su takva mjesta oko Zagreba danas gotovo nestala, zabetonirana ispod parkirališta i pokopana pod šoping centrima, te priče za mene su još žive, možda još i življe dobivši još jednu dimenziju više. Vireći tako zaboravljene ispod betona.

NACIONAL: Muzej će predstaviti hrvatsku mitologiju, vile, coprnice, tko su ta bića, koje su to zaboravljene priče koje vi oživljavate? Zašto je to važno?

U osnovi svakog identiteta naroda je njegova mitologija. Ona progovara kroz nas, bili mi toga svjesni ili ne. Ona je neraskidiva veza između zemlje – prirode i onoga što smo mi kao ljudi – stanovnici na ovome planetu. Drevni ljudi su razumjeli tu mudrost i o njoj pričali kroz svoje mitološke predaje. One u sebi sadrže znanje predaka, kada se nešto sadilo, kada je raslo, kada se želo, kada je sunce dolazilo na vrh zenita, kada je mjesečeva snaga spremala vodu u drvo i građevni materijal… Možemo skoro sigurno reći da smo više nego ikad zaboravili na sve što nas povezuje s prirodom, a sve više uviđamo da će nam baš te mudrosti biti ključne da preživimo promjene prirode koje nas čekaju. Postali smo stranci na vlastitom planetu, otuđeni od zemlje od koje smo sastavljeni. Bojimo se njene neovisnosti, bojimo se njene osvete, bojimo se vlastite beznačajnosti u odnosu na njenu višestoljetnu evoluciju i vječnost u kojoj egzistira. Bojimo se vlastitoga uma koji je nastao u suodnosu s precima koji su stoljećima živjeli na ovome planetu.

Zdenko Bašić kaže da će se posjetitelji kroz šest tematskih soba moći upoznati ili se prisjetiti nekih legendi i priča/ Foto: Saša Zinaja/NFoto

Eto, to su priče koje su nam ostavili i koje govore kako su komunicirali i živjeli u miru i suživotu na ovom planetu sa svim bićima kojima su bili okruženi. Mitologija je jezik kojim su opisivali njene mijene i sile za koje im nisu bile potrebne znanost ili tehnologija. A eto nas, u sadašnjosti, gdje se opet zahvaljujući toj znanosti i tehnologiji ponovno možemo prisjetiti tih drevnih priča i ispričati ih novim klincima koji razumiju novu online inteligenciju.

NACIONAL: Muzej je interaktivne prirode, posjetitelj može sam koračati kroz oblikovane prizore i makete, istraživati te i sam tako postati dio zaboravljenih priča Hrvatske. Kako je to zamišljeno?

Postav ima nekoliko slojeva; u prvom sloju kroz ilustracije, makete i legende posjetitelj prati mitološke priče i narodne predaje. A u drugom, onom skrivenijem, posjetitelj mora napustiti ulogu odraslog čovjeka, spustiti se na vizuru djeteta ili vilinskog stvorenja, a onda se pred njim otvaraju skriveni kutci muzeja, tamo gdje su vilinski stanovi, gdje spavaju nevidinčići. Tamo gdje treba pristojno biti u tišini i s pažnjom pokucati na mala vrata ne bi li se pogledom ulovila vila ili mali tintilin…

NACIONAL: Koja je vama najdraža priča, najdraži lik? Koga ste interpretirali s najvećim guštom?

Možda baš zbog osobne fascinacije i gotovo zaboravljene priče, najdraža mi je ona o prapočetku, o „velikom prasku“, i scena kozmičkog jajeta koje se naziva Rod, od kojeg je sve počelo i koje svojim prskanjem započinje prostor i vrijeme, a iz njega počinje nicati veliko sveto stablo Svijet. Meni je to najdraži kutak muzeja. A drugi, sličan, skrivena su vrata koja vode u podzemni svijet Velesa, gdje se skupljaju svjetla – duše predaka, koja se naoko čini beskonačna i bez kraja.

NACIONAL: Što je u planu? Postoje li ovakvi muzeji u inozemstvu, što se može očekivati?

Trenutačno nemam velikih planova, no ostalo je još mnogo toga napraviti. I s istraživanjem i postavom Muzeja skupljeni su dodatni materijali koji će u skoroj budućnosti postati nove knjige, karte i slikovnice, tako da je to ono što planiram dalje. Ne znam za ovakve muzeje izvan Hrvatske, no sigurno znam da ima jako malo muzeja baziranih na autorskom konceptu. Ovdje govorim baš o umjetničkom oblikovanju kompletnog postava, ali i svih izložaka i artefakata koji, po meni, imaju puno veći karakter i dojam u odnosu na predizajnirane „univerzalne“ postave koji obično „uškope“ svaku temu od umjetničke interpretacije i karaktera…

NACIONAL: Kako se osjećate sada kad je otvorenje blizu? Što vam je u fokusu, što biste željeli da ljudi ponesu nakon posjeta?

Otvorenje je uvijek samo prvi korak i veselim se svemu što će ova priča donijeti i što će još zaživjeti unutar ovih zidova. To će sigurno još biti i kostimirana vodstva, razne radionice i pričaonice, knjige i publikacije, ali i novi mediji i aplikacije koje uskoro planiramo uklopiti s drevnim pričama. A na jesen, 28. i 29. rujna, sve to uživo i u drugom obliku ljudi će moći i pogledati na novom izdanju Festivala zaboravljenih priča i narodnih predaja – Perunfest, u kuriji Modić-Bedeković u Donjoj Lomnici, koji je ove godine u čast Ivani Brlić Mažuranić posvećen staroslavenskom drevnom čuvaru šume Striboru. Pa se vidimo i tamo!