Nacionalni muzej moderne umjetnosti (NMMU) poziva Hrvatski sabor da razmotri štete po državnu imovinu i kulturno dobro prouzročene primjenom Zakona o HAZU, te da pristupi njegovoj reviziji i da se transparentno prikaže trošenje enormnih javnih sredstava dodijeljenih HAZU.

NMMU traži i da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) istraži pravnu valjanost te razmjere i izvore nekretninskoga bogatstva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), stoji u izjavi koju je u ponedjeljak uputio javnosti Ured za odnose s javnošću NMMU-a, donedavne Moderne galerije.

Kako je istaknuto, izjava je objavljena u povodu konferencije za medije koju je u petak, 16. travnja održalo Predsjedništvo HAZU, a koje je tada, ustvrdio je NMMU, “zamjenom teza tumačilo svoje zahvaćanje u državnu imovinu i kulturna dobra kao ugrozu svoga postojanja i nacionalnih interesa i pritom iznijelo niz neistina”.

Iz HAZU-a poručuju: “Ovo je najveći napad na Akademiju od njezina osnutka”

Vezano uz tvrdnje Predsjedništva o ugrozama kojima je izložen HAZU, NMMU navodi da HAZU godišnje dobiva 62,5 milijuna kuna iz državnoga proračuna te da su netom potpisani ugovori o dodjeli nepovratnih sredstava za provedbu mjera zaštite kulturne baštine financirane iz Fonda solidarnosti EU prema HAZU ‘teški’ nešto više od 338 i pol milijuna kuna i iznose više d 40 posto od ukupno ugovorenih sredstava sa svim potražiteljima, crkvama i muzejima.

“Vodstvo HAZU zaboravilo je da im je uza sva državna kulturna dobra na koja su se uknjižili kao vlasnici, 1996. u zamjenu za Vranyczanyevu palaču koja je po dogovoru trebala u cijelosti pripasti Muzeju, država dodijelila zgradu dotadašnjega Kemijskog instituta na Strossmayerovom trgu, koja je potom u cijelosti i obnovljena sredstvima iz Državnog Proračuna za Knjižnicu HAZU, a Muzej nije dobio ništa”, stoji, među ostalim, u izjavi.

Podsjeća se da je današnji NMMU kao samostalna institucija osnovan 1905., a Likovni razred HAZU 1919., te da NMMU djeluje u Vranyczanyevoj palači od 1934. koju je  Banovina Hrvatska kupila 1939. javnim sredstvima za potrebe Muzeja.

Po diktatu komunističke vlasti Muzej 1947. pripojen JAZU

Dodaje se da je “po diktatu komunističke vlasti i unatoč protivljenju struke i uprave Muzej 1947. pripojen JAZU koji tek tada prvi put ulazi u Vranyczanyevu palaču kojoj je danas pravnim čudom vlasnik”.

Navedeno je kako te iste godine, po konceptu JAZU-a, počinje razmještanje umjetnina iz Strossmayerove galerije prema Muzeju, a iz Muzeja prema Strossmayerovoj galeriji, Kabinetu grafike JAZU i Gliptoteci JAZU, a sve umjetnine se po važećim muzeološkim pravilima i pod upravom JAZU upisuju u zbirku Moderne galerije, a ne 1974. kako to danas tvrdi HAZU.

U izjavi se napominje da je 1974. po važećem zakonu Muzej razdružen od JAZU zajedno sa zbirkom koja je po Zakonu o muzejima i Zakonu o kulturnom dobru tada i zaštićena u cijelosti kao nacionalno i nedjeljivo kulturno dobro.

“Od 1047 umjetnina na čije se vlasništvo danas bez pravne osnove poziva HAZU, te 1947. iz zbirke Strossmayerove galerije u zbirku današnjega NMMU-a voljom JAZU izlučeno je 347 umjetnina, među kojima i ‘Mlada patricijka’ Vlahe Bukovca i, ponavljamo, voljom JAZU, po muzeološkim pravilima sve su te umjetnine upisane u Inventarnu knjigu Muzeja”, istaknuto je.

Ostale umjetnine koje, kako tvrdi NMMU, “HAZU svojata” otkupljene su namjenski javnim sredstvima za zbirku Muzeja koja je država uplaćivala na račun JAZU kao tadašnjeg upravitelja te su odmah inventirane u zbirku Muzeja.

Što se pak tiče Vranyzcanyeve palače zgrada je, navedeno je, nakon  osamostaljenja Hrvatske, prešla iz statusa društvenoga u status državnoga dobra u koje je u jeku Domovinskog rata kao vlasnik upisan HAZU.

“Mišljenje DORH-a prema zabilježbi HAZU kao vlasnika Vranyczanyeve palače, kao i prema vlasništvu ‘Mlade patricijke’ je negativno. Podsjetimo da je Općinski sud u Zagrebu u dva navrata vlasništvo nad ‘Mladom patricijkom’ dodijelio muzeju, a tek je Županijski sud sliku dodijelio HAZU”, stoji u izjavi.

Kako se tvrdi, “Muzej od 1947. stagnira, kao i sve kulturne institucije i nekretnine kojima je HAZU vlasnik. Suprotno tvrdnjama HAZU o zaštiti nacionalne kulture, kulturnoj javnosti je dobro poznata zapuštenost institucija i nekretnina pod paskom HAZU kako onih doniranih, tako i onih u koje je upisana po svom tumačenju zakona”.

“Nama svima kao građanima, a nadasve članovima i članicama HAZU koji se opetovano pravdaju da ništa ne znaju o potezima vlastite uprave, preostaje da se zapitamo koja je svrha ovakve Akademije i ispunjava li ona svojim postupcima deklarirano poslanje. Ili, u protivnom možemo prihvatiti da je vještina manipuliranja pravnim procesima i sustavom isto što i deklarirana briga o nacionalnim interesima i kulturnom dobru”, zaključne su riječi izjave NMMU-a.

HAZU je pak u petak, komentirajući aktualne prijepore oko njihovih umjetnina s donedavnom Modernom galerijom, ustvrdio kako je traženje da se odreknu svog vlasništva najveći napad na Akademiju od njezina osnutka.