Objavljeno u Nacionalu br. 540, 2006-03-20

Jerry Hall postala je zaštitno lice nove Bayerove tablete za mušku potenciju koja će se uskoro moći kupiti u Hrvatskoj: ekskluzivno za Nacional govori o spolnoj nemoći muškaraca, seksu zbog ljubavi, kazališnoj karijeri glumice i odgoju četvero djece

Potkraj 2005. Jerry Hall, svjetski poznati model i bivša supruga Micka Jaggera, pjevača grupe Rolling Stones s kojim ima četvero djece, postala je zaštitno lice nove tablete za poboljšanje muške potencije po imenu Levitra. Levitra je proizvod poznate njemačke kompanije Bayer koji će se vrlo skoro moći kupiti i u Hrvatskoj. Nije čudo da je kompanija Bayer odabrala Jerry Hall za zaštitno lice jer ta 49-godišnjakinja, otkako se prije sedam godina razvela od Jaggera, otvoreno govori o seksu, osobito o seksu u četrdesetim i pedesetim godinama. Tim povodom u Berlinu smo, ekskluzivno za Nacional, proteklog vikenda razgovarali s Jerry Hall.

Jerry Hall rođena je u Teksasu. Zajedno s dvije sestre i majkom bila je žrtva nasilnog oca alkoholičara. Sa 14 godina željela je postati glumica, u srednjoj školi glumila je u predstavi “Moje pjesme, moji snovi” te je poslije išla na satove glume. No kako je visoka 185 cm i vitka, zapazili su je modni agenti i sa 19 godina odveli u Pariz. Vrlo brzo postala je top model te 1975. započela vezu s Bryanom Ferryjem, vođom i pjevačem grupe Roxy Music. Nakon dvije godine veze njih su se dvoje zaručili, Ferry je pisao pjesme njoj u čast, ali zaruke nisu dugo trajale. Godine 1979. Jerry Hall upoznala je Micka Jaggera, te napustila Ferryja i počela živjeti s njim.

S obzirom na to da je 1984. rodila kćer Elizabeth Scarlett a 1986. sina Jamesa Leroya, Jerry Hall prekinula je manekensku karijeru a filmsku, kojoj se jako nadala, nije pošteno ni započela. Jedina prava uloga u velikom filmu bila je uloga Alicie u “Batmanu” iz 1989. u kojem je glumila ljubavnicu gangsterskog šefa. U devedesetima je rodila još dvoje djece, 1995. Georgiu May i krajem 1997. Gabriela Lukea. No Micka Jaggera nije uspjela zadržati uza se. Trpjela je njegovu nevjeru sve dok 1999. nije objavljeno kako je brazilska manekenka Luciana Morad ostala trudna nakon kratke veze s Jaggerom. Jerry Hall podnijela je zahtjev za razvod te dobila sedam milijuna funti i vilu vrijednu pet milijuna funti što se nalazi u blizini Londona. Nakon razvoda željela se vratiti u Ameriku, ali kako su djeca zahtijevala da ostanu živjeti u Londonu, poslušala ih je.

Brakorazvodna parnica bila je kratka i burna, ali nakon što je sve okončano Hall se pomirila s Jaggerom tako da nam je i na susretu u Berlinu rekla kako su sada “u jako dobrim odnosima”. Po razvodu Hall se posvetila kazališnoj glumi te je 2000. u Londonu glumila gospođu Robinson u poznatoj drami “Diplomac”. Kritike su bile šarolike, ali gledanost je bila velika tako da se Hall nastavila pojavljivati u brojnim kazališnim komadima. Paralelno s tim angažirala se u brojnim humanitarnim organizacijama. Osim toga, među brojnim reality tv-emisijama prošle je godine snimljen serijal “Kept” u kojem se 12 mladića između 25 i 35 godina bori za naklonost Jerry Hall a pobjednik će se naći na godinu dana u njezinu društvu na brojnim jet-set događanjima te će mu biti omogućeno da živi na visokoj nozi. Silno zaposlena, nije našla nikoga tko bi u njezinu životu mogao zamijeniti Micka Jaggera. Hodala je s filmskim producentom Georgeom Waudom, spominjali su se Paul Allen, suvlasnik Microsofta, australski igrač kriketa Shane Warne, bankar Tim Attias, istraživač Benedict Allen, ali nitko se nije dulje zadržao s njom u vezi. Nema se na što požaliti jer britanski mediji procjenjuju da je financijski “teška” 30 milijuna funti.

NACIONAL: S obzirom na to da vas u posljednjih šest, sedam godina, otkako ste se razveli od Micka Jaggera, mediji neprestano povezuju s humanitarnim radom i temama seksa, onda i ne čudi što ste postali zaštitno lice Levitre jer tako spajate seks i humanitarni rad.

– Da, moglo bi se tako reći. Erektivna disfunkcionalnost vrlo je važna tema, osobito ako se zna da 150 milijuna ljudi diljem svijeta pati od toga. Osim toga, to je još uvijek tabu-tema i ljudi ne vole govoriti o tome kako im se smanjuje spolna moć. To nije dobro, jer svi oni koji su odlučili govoriti o svojim spolnim problemima odmah su osjetili veliko olakšanje. Svima njima treba biti jasno da postoji način za rješavanje njihova problema. Kao žena, često govorim drugim ženama da one trebaju početi razgovore s muškarcima o toj temi, objasniti im da zbog erektivne disfunkcionalnosti trebaju posjetiti liječnika i zatražiti liječnički tretman.

NACIONAL: Jeste li, nakon što su vas odabrali za zaštitno lice Levitre, upitali predstavnike farmaceutske kompanije Bayer zašto su izabrali baš vas?

– Nisam, ali mislim da su me odabrali zato što sam u kazalištu glumila u predstavama “Diplomac” i “Vaginini monolozi” i zato što sam mnogo truda uložila u borbu protiv raka dojke nakon što je moja sestra Terry prije osam godina oboljela od te bolesti. Dakle, posljednjih godina često sam govorila o osjetljivim temama, što im je bilo dovoljno važno da me angažiraju.

NACIONAL: Jeste li razmišljali kako bi mogla zvučati reklamna poruka za Levitru? Recimo, “Ja, Jerry Hall, stara gotovo 50 godina, želim da budete seksualno aktivniji”?

– Problem u cijeloj priči jest taj da ljudi stare samo izvana dok su iznutra još uvijek mladi. I stariji ljudi žele doživjeti ljubavnu romansu, žele osjetiti intimnost, koliko god dugo je to moguće. U tom smjeru bi trebala ići poruka.

NACIONAL: S druge strane, vi ste nekoliko puta izjavljivali da vam seks ne pada na pamet sve dok niste zaljubljeni. Mnogi muškarci ne bi se složili s vama.
– U ovoj kampanji moj privatni život nije toliko bitan jer smo usredotočeni na parove, na muškarce u ljubavnim vezama. Oni pate od problema erektivne disfunkcionalnosti i nisu baš voljni govoriti o tome. Cilj je kampanje objasniti muškarcima da nisu usamljeni, da ne trebaju patiti u sebi, u tišini, te da njihov problem nije najgora stvar na svijetu. Krv i dalje teče u njihovim žilama, potreban im je liječnički tretman, ali sve to ne znači da je došao kraj svijeta.

NACIONAL: Vi biste najbolje mogli reći koliko je seks bitan u kasnim četrdesetim godinama, osobito kada se k tome morate brinuti o četvero djece.

– Mislim da su žene u četrdesetim godinama zainteresiranije za seks nego kada su bile u dvadesetim godinama. U četrdesetima se žene osjećaju opuštenije i sretnije u svom tijelu pa stoga mogu više uživati u seksu.

NACIONAL: Je li vam teško odgajati četvero djece koja znaju da su im majka i otac ikone?

– Pokušavam sa svojom djecom voditi normalan obiteljski život. Pod tim podrazumijevam važnost zajedničkih ručkova i večera. Primjerice, gotovo svakog dana zajedno večeramo. Smatram da je vrlo važno da sam stalno uz njih. Imam četvero djece i odgajam ih tako da budu pristojni, odgovorni ljudi koji se znaju brinuti o sebi i prema svemu što sam do sada napravila u obitelji mogu se ponositi njima.

NACIONAL: Britanski mediji napali su prije šest godina vaš odnos prema vlastitoj djeci jer ste ih doveli u kazalište kako bi vas vidjeli u predstavi “Diplomac” u kojoj se na dvadesetak sekunda pojavljujete potpuno goli.

– Nisam odvela svih četvero, nego dvoje starijih, oni su sada u dvadesetim godinama. Već su odrasli, a osim toga jako ih zanima gluma i kazalište. Moj sin, 20-godišnji James, trenutačno studira glumu u New Yorku a 22-godišnja kći Elizabeth pohađa satove glume, već je glumila u filmu “Igby Goes Down” iz 2002. Dakle, mi smo kazališno-glumačka obitelj, i njihov otac Mick glumio je u nekolicini filmova, ja sam glumila u filmovima i u kazalištu. Vidjeli su me u svim kazališnim predstavama, pa zašto me onda ne bi vidjeli i u “Diplomcu”?

NACIONAL: Je li vam draže što su se vaša djeca priklonila glumi, a vi ste oduvijek željeli biti glumica, a ne glazbi po uzora na oca Micka Jaggera?

– Ne brinite se, zainteresirani su oni i za glazbu. James ima svoj rock ‘n’ roll band. Kada je riječ o mojoj djeci, ja ću ih podržati u svemu za što su zainteresirana. Ne bih imala ništa protiv ni da su postala rockeri.

NACIONAL: Što se dogodilo s vašom filmskom karijerom? Očekivali smo vas u mnogo više uloga, osobito nakon što ste 1989. glumili u filmu “Batman”.

– Prošle godine glumila sam u dva filma. Jedan je “Tooth” koji se prikazivao u britanskim kinima a nakon toga na SKY televiziji. Neprestano ga repriziraju jer se radi o dječjem filmu, a glavnu ulogu glumi Richard E. Grant. Drugi je film redatelja Andrewa Litvacka, “Merci dr. Ray”, kojeg se radnja odvija u Parizu. Priča je malo čudna, riječ je o misterioznom umorstvu. I dalje uživam glumiti u filmovima, ali posebno me nadahnjuje gluma u kazalištu. U posljednjih nekoliko godina odigrala sam 600 predstava u kazalištu i moje srce definitivno pripada kazalištu. No rad u kazalištu je naporan, nemate slobodnih večeri i svojedobno sam u jednom trenutku shvatila da ne provodim dovoljno vremena s djecom koja su tako brzo odrastala. Zato sam se nekoliko godina odmarala od kazališta kako bih se posvetila djeci, a posljednjih nekoliko godina ponovo sam se posvetila kazalištu.

NACIONAL: Jesu li vas u Hollywoodu tijekom osamdesetih zanemarivali jer su u vama vidjeli samo još jednu manekenku koja želi postati glumica?

– Kada manekenka postane glumica, onda se mora suočiti s jednim velikim problemom. Riječ je o tome da su ljudi navikli vidjeti je u najljepšem svjetlu i ne žele je vidjeti drukčije zbog neke uloge. Oni ne žele vidjeti manekenku u ulozi obične, možda zapuštene djevojke. Zato sam se morala boriti da bih se dokazala kao glumica i mislim da su me na kraju i prihvatili kao glumicu.

NACIONAL: Kako ste se osjećali tijekom druge polovice sedamdesetih godina kada ste sa samo nešto više od 20 godina bili muza Bryana Ferryja, inspiracija za neke od njegovih najljepših ljubavnih pjesama?

– I dandanas obožavam njegove pjesme. Fantastične su. Obožavala sam i omote njegovih albuma, bili su prava umjetnost. Kada me upitao želim li biti na omotu njegova petog albuma “Siren” iz 1975., sva sam se tresla od uzbuđenja. Fotografija je nastala u Walesu, Ferry i ja smo se tada zbližili i ljubav je procvjetala. Bili smo zaručeni oko dvije godine i još uvijek mislim da je on prekrasan muškarac u svakom pogledu. Međutim, u to vrijeme nisam bila svjesna da će sve te njegove pjesme za koje sam mu ja poslužila kao inspiracija jednog dana postati antologijske. Divno je biti nečija muza.

NACIONAL: Godine 1984. objavili ste autobiografiju “Tall Tales” u kojoj ste napisali savjet vaše majke o tome kako zadržati muškarca uz sebe. Hoćete li taj savjet dati i svojoj djeci?

– Prema tom savjetu žena treba biti kuharica u kuhinji, kućna pomoćnica u dnevnom boravku i kurva u krevetu. Međutim, najbolji savjet koji mogu dati svojoj djeci jest da što više razgovaraju s partnerom. Razgovor je najvažnija stvar u svakoj vezi. U tim razgovorima raspravlja se o svim problemima koji vas muče i partneri dolaze do zajedničkih rješenja problema.

NACIONAL: Jeste li u osamdesetima digli ruke od manekenstva i zanemarili glumačku karijeru kako biste se potpuno posvetili braku s Mickom Jaggerom?

– U braku s Mickom rodila sam četvero djece a majke znaju koliko vremena oduzima briga za djecu. To ne znači da sam zanemarivala svoju karijeru jer sam oduvijek voljela raditi. Putovanja, upoznavanje novih ljudi, pokretanje novih poslovnih projekata, to je nešto u čemu oduvijek uživam.

NACIONAL: Je li točno da je jedan od vaših novih projekata pisanje poezije i objavljivanje vaše knjige pjesama?

– Da, istina je. Moja poezija često je vrlo tužna, nema previše radosnih trenutaka. Nisam sigurna hoću li objaviti knjigu pjesama, to tek trebam odlučiti. Ovog ljeta ću pohađati tečajeve pisanja poezije u sklopu jedne od mojih humanitarnih akcija. Moram tek vidjeti je li moja poezija dovoljno dobra da bi se objavila.

NACIONAL: Zašto najviše vremena posvećujete humanitarnom radu?

– Osjećam da kroz humanitarni rad vraćam sve dobro što sam u životu dobila. Osim toga, humanitarnim udrugama je bitno da uz sebe imaju neku poznatu osobu koja će upozoriti javnost na njihov rad i brigu oko neke bolesti ili tome slično. U posljednje vrijeme najviše sam posvećena organizaciji Prince’s Trust koja pomaže mladim ljudima između 14. i 30. godine da se vrate normalnom životu nakon što su skrenuli s puta, organizaciji Breast Cancer Care kojoj sam se pridružila nakon što je moja sestra oboljela od raka dojke, te NSPCC-u, britanskoj organizaciji za zaštitu djece od nasilja.