Objavljeno u Nacionalu br. 617, 2007-09-11

JOSEF ROTHAICHNER porekao je pred Županijskim sudom u Zagrebu da je Zagorcu dao dragulje kao jamstvo za S-300, ali se upleo u niz kontradikcija o svojoj ulozi u trgovini oružjem za Hrvatsku

Državno odvjetništvo ni u kom slučaju nema namjeru odustati od podizanja optužnice protiv odbjeglog generala Vladimira Zagorca zbog krađe dragulja vrijednih najmanje 5 milijuna dolara, a u toj namjeri nimalo ih nije poljuljao prošlotjedni iskaz Josefa Rothaichnera, zasad ključnog svjedoka Zagorčeve obrane u tom slučaju. Štoviše, moguće je da će Državno odvjetništvo uskoro proširiti rad na predmetu protiv Vladimira Zagorca, ali početi obrađivati i neke druge osobe koje su sudjelovale u sumnjivim transakcijama, a ne žele otkriti informacije o golemoj pljački novca namijenjenog za kupovinu naoružanja radi obrane Hrvatske u Domovinskom ratu.

To je postalo moguće nakon što je Državno odvjetništvo došlo do novih dragocjenih informacija o nabavi oružja za obranu Hrvatske. Zahvaljujući tim informacijama Državno odvjetništvo odnedavna može vrlo komotno pratiti razvoj događaja u aferi Zagorec, jer ima vrlo široke mogućnosti za različite taktičke poteze kojima će ući u trag ratnim profiterima koji su se u toj pljački enormno obogatili. Utoliko se pravna situacija Vladimira Zagorca nakon prošlotjednog svjedočenja Josefa Rothaichnera nije nimalo popravila.

Rothaichner se prošle srijede pojavio u Zagrebu i u pratnji Zagorčeva odvjetnika Zvonimira Hodaka više od dva sata davao iskaz na Županijskom sudu. Potom se odmah zaputio na aerodrom Pleso i napustio Hrvatsku. Zagorčev odvjetnik Zvonimir Hodak izjavio je da je Rothaichner u dijelu svog iskaza ponovio ono što je koncem lipnja već bio izjavio na Zemaljskom sudu u Beču. Ondje je 27. lipnja izjavio da Vladimiru Zagorcu nikada nije predao nikakvu torbu s draguljima, koji su trebali poslužiti kao jamstvo za 5 milijuna dolara koliko mu je Ministarstvo obrane dalo za nabavu raketnog sustava S300. Kako je postupak proglašen tajnim, detalji Rothaichnerova svjedočenja nisu poznati.

Nacional je od krugova koji su dobro upoznati s detaljima tog postupka doznao da je Rothaichner za svog boravka u Zagrebu morao odgovarati i na neka vrlo neugodna pitanja Državnog odvjetništva, te da je nekim odgovorima bespovratno narušio svoj kredibilitet.

Prema tvrdnjama istih izvora, Rothaichner je na sudu priznao da je početkom 90-ih u više navrata uzimao velike svote novca od Vladimira Zagorca. Istodobno je rekao da on nije trgovac oružjem. Ako je to točno, onda se postavlja pitanje zašto mu je Zagorec uopće davao novac, ili s njim u to vrijeme surađivao. U protivnom, ako je Rothaichner bio upetljan u trgovinu oružjem, onda je lagao na zagrebačkom Županijskom sudu. Oba scenarija ne daju puno razloga za optimizam Vladimiru Zagorcu, tim prije što austrijske vlasti, koje su ga u prvom stupnju već odlučile izručiti Hrvatskoj, ne zanima sadržaj ovog pravnog spora, već samo to hoće li mu se u Hrvatskoj pošteno suditi.

Rothaichner je doista početkom 90-ih uzimao velike svote novca od Vladimira Zagorca. Prema Nacionalu dostupnim informacijama, Rothaichner je od Vladimira Zagorca tijekom 1993. i 1994. na ruke primio najmanje 29.724.127 američkih dolara. Zapravo se radilo o novcu koji je Ministarstvo obrane plaćalo za kupovinu zrakoplovnih tehničkih sredstava i pripadajuće opreme. Najvjerojatnije se radilo o helikopterima, ali i drugoj vrsti zrakoplovnog naoružanja. Zasad je dostupna dokumentacija iz koje se vidi da je u tu svrhu plaćeno 75.998.411 američkih dolara. Od toga je u gotovini plaćeno 61.998.411 dolara, dok je bankovnim plaćanjem plaćeno 14 milijuna dolara. Ukupno je Ministarstvo obrane bilo naručilo “robu” vrijednu 94.569.375 dolara.

Rothaichner je tada bio dio šireg tima ljudi koji su Hrvatskoj pod embargom nabavljali oružje potrebno za obranu Hrvatske. Iz hrvatske perspektive radilo se o ljudima kojima bi Hrvatska nominalno trebala biti zahvalna, a iz perspektive međunarodne zajednice, radilo se o međunarodnim krijumčarima oružja. U tom širem timu ljudi nalazio se i Petr Pernička, kojeg od konca 90-ih u drugim zemljama povezuju s ozbiljnim krijumčarskim aferama. Njemu je Vladimir Zagorec u istom razdoblju na ruke isplatio 32.274.284 dolara. Rothaichner i Pernička u to su vrijeme surađivali, a obojica su bliski Zvonku Zubaku, koji danas traži od Hrvatske 200 milijuna dolara, jer Hrvatska nikada nije platila raketni sustav S300, koji je osigurao prekretnicu u Domovinskom ratu. Upravo prijašnji realizirani poslovi, koji su uključivali nabavu sofisticiranih helikoptera i drugih borbenih aviona, doveli su do pregovora i realizacije nabave sustava S300. Državno odvjetništvo tvrdi da je Rothaichner u okviru tog posla dao Zagorcu dragulje vrijedne najmanje 5 milijuna dolara, kao pokriće za isto toliki iznos novca koji je od Zagorca preuzeo za nabavu sustava S300. Rothaichner je na sudu rekao da to nije istina, a još nije poznato je li ga netko pitao je li možda Zagorcu dao te dragulje u okviru nekih drugih poslova. Upravo ti drugi kontakti Rothaichnera i Zagorca vrlo su neugodni za obojicu.

Prema Nacionalu dostupnim informacijama tajne nabave oružja u kojima je sudjelovao Josef Rothaichner imale su kodno ime transport “Pero”. Zasad je rekonstruirano da je u vremenskom razdoblju od kolovoza 1993. do listopada 1994. postojalo najmanje 25 takvih transporata. Način kako su se takvi transporti realizirali stvara dodatne neugodnosti Vladimiru Zagorcu, a možda i nekim drugim osobama. Primjerice, prema postojećoj dokumentaciji vidi se da je tadašnji ministar obrane Gojko Šušak 27. listopada 1993. dao nalog za nabavu i plaćanje za robu u vrijednosti 4.395.600 dolara. Taj je nalog po svemu sudeći bio formalno pokriće za ono što je Rothaichneru već unaprijed bilo plaćeno. Međutim, drugi dokumenti iz tog razdoblja otkrivaju da je Josip Ferek, Zagorčev bliski suradnik iz tog vremena, 8. listopada 1993. od Terezije Barbarić, u gotovini preuzeo iz Ministarstva financija 1.500.000 dolara. Dao je taj novac Zagorcu, a on ga je isti dan dao Rothaichneru. Ferek je 25. listopada 1993. iz trezora Privredne banke Zagreb, po nalogu Joze Martinovića u gotovini preuzeo 3 milijuna dolara. Isti dan novac je dao Zagorcu, a on ga je predao Rothaichneru. Potom je Ferek 29. listopada ponovo od Terezije Barbarić u gotovini uzeo milijun dolara, dao ga Zagorcu, a ovaj ga isti dan dao Rothaichneru. Iz navedenoga proizlazi da je Rothaichner od Zagorca u tom vremenskom periodu primio 5.500.000 dolara, što je za 1.104.400 dolara više nego što je vrijednost robe koju je u tom razdoblju naručio i odobrio platiti Gojko Šušak. O ovim transakcijama postoji više popratne dokumentacije. Dostupno je izviješće koje je potpisao djelatnik Uprave za nabavu, kao i specifikacija koju je potpisao časnik iz zapovjedništva Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Protuzračne obrane. Samo u ovom slučaju zasad se ne zna gdje je nestalo više od milijun dolara.

Slično se dogodilo i u veljači 1994. Tada je Šušak dao nalog da se nabavi i plati roba vrijedna 3.462.900 dolara. Zagorec je 18. siječnja 1994. dao Rothaichneru 1.752.500 DM, što je tada bila protuvrijednost milijun dolara. Šest dana kasnije Zagorec mu je dao još milijun dolara, koje je prethodno Ferek preuzeo od Terezije Barbarić. Na koncu, 27. siječnja Zagorec je po istom modelu isplatio Rothaichneru 7.960.000 DM i 160.000 dolara, što je bila protuvrijednost za 4.703.660 dolara. Dokumentacija otkriva da je iz Ministarstva financija tom prilikom preuzeto 5.703.660 dolara, dok je Zagorec Rothaichneru isplatio milijun dolara više. Otkud mu taj milijun može se samo nagađati. Ukupno je tom prilikom Rothaichner dobio 3.240.760 dolara više no što je bila vrijednost robe koju je Šušak naručio. I ovu transakciju potvrđuje izviješće koje je potpisao djelatnik Uprave za nabavu, kao i specifikacija koju je potpisao časnik iz zapovjedništva Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Protuzračne obrane. Postoje i svjedoci koji mogu opisati što se ovom prilikom događalo.

Bilo je i situacija kada bi Šušak naručivao robu koja bi stigla, ali je dostavljačima plaćeno manje. Međutim, radi se o odvojenim situacijama, a najčešće se u tim situacijama kao osoba kojoj se plaćalo pojavljivao Petr Pernička. Kako bilo, radilo se u najmanju ruku o netransparentnom poslovanju. Dostupni dokumenti i svjedoci otkrivaju kako se nije znalo komu se i što točno plaća, a u takvim situacijama zapravo je vrlo lako dio novca skrenuti u vlastiti džep. Osim toga, kako se naoružanje nabavljalo na crnom tržištu, nije bilo moguće provjeriti jesu li i koliko cijene bile prenapuhane. Zato stručnjaci tvrde da uopće nema veze je li Ministarstvo obrane sveukupno dobavljačima platilo više ili manje novca – u svakom slučaju dio novca najvjerojatnije je završavao u privatnim džepovima.

Kako se Rothaichner kao dio istog tima uglavnom pojavljivao u situacijama kada mu je pristigla roba preplaćivana, moguće je da su ga dobavljači zato isključili iz posla dostave sustava S300, koji do danas nije plaćen. Ako je to točno, onda bi tehnički mogla biti istina da Rothaichner nije dao Zagorcu dragulje kao zalog za novac koji je preuzeo za S300. Međutim, više svjedoka izjavilo je da je Rothaichner Zagorcu svakako dao dragulje, koje je on otuđio kada je napuštao svoju funkciju u RH Alanu. U svakom slučaju Zagorec i Rothaichner poznaju se iz tajnovitih i turbulentnih vremena koja su obojici otvorila mogućnost velikog bogaćenja, a kako rad Državnog odvjetništva na tom predmetu odmiče, sve je više dokumenata i svjedoka koji pokazuju da su sudjelovali u mutnim poslovima u kojima su obojica profitirali.

Njih dvojica zajedno su ove godine bili na čuvenom bečkom Opernballu, koji se tradicionalno održava zadnjeg četvrtka u veljači. Ta okolnost baca novo svjetlo na Rothaichnerovu ulogu u Zagorčevu slučaju jer pokazuje da su njih dvojica bliski, te da je Rothaichner možda zbog želje da zaštiti prijatelja imao razloga lagati o aferi dragulji. U društvu Zagorca i Rothaichnera te su večeri bili i bankari koji se brinu o Zagorčevu novcu u Lihtenštajnu i Luksemburgu. Navodno je trošak ulaznica za sve njih pokrio Vladimir Zagorec. Sve to otvara prostor za ozbiljnu sumnju je li Rothaichner zbog osobnih interesa lažnim iskazom na sudu zaštitio Vladimira Zagorca.

Zajedno na Opernballu

Josef Rothaichner i Vladimir Zagorec zajedno su prisustvovali bečkom Opernom balu u veljači ove godine. Zagorec je na bal došao sa suprugom Klarisom, a Rothaichner se pojavio u društvu mlađe ženske osobe. Zagorčeva supruga bila je odjevena u zlatnu haljinu. Uz haljinu je imala i diskretnu zlatnu torbicu, kao i decentnu, ali skupocjenu zlatnu ogrlicu. Te večeri nije nosila naušnice, a valovitu kosu imala je svezanu u punđu. Rothaichnerova pratilja bila je odjevena u svijetloplavu haljinu. Muškarci su bili odjeveni u smokinge s bijelim leptir-mašnama. Rothaichner, koji je javnosti poznat samo s fotografija iz ranih 90-ih, kada je imao bradu, te je večeri bio uredno obrijan i počešljan.