Objavljeno u Nacionalu br. 728, 2009-10-27

Nevenka Bečić, direktorica društva Kerum i sestra splitskog gradonačelnika Željka Keruma, za Nacional govori o svojoj ulozi u poslovnim uspjesima te obiteljske tvrtke, kako je biti žena na tako moćnom položaju, te o svom odnosu s bratom

Nazvala sam Nevenku Bečić, direktoricu društva Kerum i sestru splitskog gradonačelnika Željka Keruma, na telefon u subotu navečer s namjerom da dogovorim intervju jer je postala nova predsjednica splitskog gradskog vijeća i tjednik Lider nedavno ju je proglasio drugom najjačom poslovnom ženom u Hrvatskoj. Nikako joj nije bilo jasno da sam se uopće usudila nazvati u subotu navečer pa mi je drskim glasom rekla: “Dobro, imam li ja pravo na svoje privatno vrijeme? I recite mi, molim vas, tko vam je dao moj broj telefona?” Objasnila sam joj da ne želim intervju telefonom, nego da bih htjela doći u Split, na što je malo zastala i odrješito rekla: “Dobro, recite mi, jeste li ikada dosad išta pisali protiv Željka Keruma? Jer ako jeste, ništa od intervjua.” Rekla sam da nisam, nije joj bilo drago što sam nazvala izvan radnog vremena i neka se javim u ponedjeljak poslije devet. Do ponedjeljka se već raspitala o meni i dogovor za intervju je izgledao otprilike ovako: “Eto, kažete da niste pisali ništa loše do sada, a i Željko je rekao da ste pošteno odradili i s njim, pa evo, recite, kad ćemo, gdje ste vi sad?” Bila sam u Dubrovniku, dogovorile smo točan sat za sutradan i bilo mi je odmah jasno da imam posla s vrlo energičnom ženom koja ne voli davati intervjue, ali je svjesna da zbog nove funkcije mora pa će to profesionalno i odraditi. Baš je ništa ne može iznenaditi.

Odmah me pitala: “Dolazite avionon? A gdje ćete spavati? Dobro, znači, bez auta ste, treba vam poslati vozača. Budite u hotelu, javit ću vam se!” Vozač me odvezao u upravu tvrtke Kerum na sjevernu stranu Splita, Nevenki Bečić u ured u kojem se vrlo jasno vidi da služi isključivo za rad, a ne za izležavanje. Dugački radni stol na kojem je hrpa, ali doslovno hrpa uredno posloženih papira i fascikala. Na jednom od zidova visi slika Nevenke Bečić i Dalaj-lame, stara crno-bijela slika njezinih roditelja i jedna slika s bratom Željkom Kerumom. Ured odiše svježinom jer je prepun visokog raslinja. Pitala sam je kako je moguće da se snalazi u svim tim papirima. “Gospođo draga”, rekla mi je, “ja u pola noći znam gdje sam što stavila. Ovo vam je sve tu posloženo. Evo, baš su mi iz gradske uprave sad poslali hrpu spisa. Prvo ću razgovarati s vama, pa ćemo otići na ručak te se vratiti natrag u ured, treba to sve pregladati”, objasnila mi je, sjela i rekla: “Nego, recite vi meni, odakle ste? Sva ste mi nekako dražesna. Dobro je, sviđate mi se, ali odmah da vam kažem, nemojte napisati u intervjuu nešto što ja nisam rekla. Možete skratiti, ali mi nemojte nadometati! Hajde sad, pitajte, kasnimo.” Nakon one drske i hladne žene preko telefona, počela sam shvaćati da je Nevenka Bečić zapravo vrlo topla osoba, voli se smijati, a svijet oko sebe gleda surovo realno. Tijekom intervjua ljubazno mi je dopustila da zapalim cigaretu, iako je rekla da na to inače nitko nema pravo. Silno su je zaintrigirale moje šarene cigarete “Sobranie cocktail”. “Te su vam cigarete skroz damske, dođe baš i meni da bih zapalila”, rekla mi je i poklonila tri upaljača. “Evo, izvolite, poklonit ću vam, to su mi sve podijelili u bankama.” Inzistirala je da nakon razgovora ručamo u restoranu Sky u Jokeru u koji smo ušli sporednim liftom kako bismo izbjegli silne novinare koji su toga dan okružili centar zbog Željka Keruma koji je dan prije objavio da se rastaje od supruge. Izlazeći iz tvrtke ona je pokucala na sva vrata na katu, tražeći tko je još na poslu da ide s nama na ručak. “Skupili” smo tehničkog i komercijalnog direktora i šeficu računovodstva, a vjerojatno bismo i još nekoga da je bio u popodnevnim satima u uredu. Komercijalnom direktoru je objasnila da je stigla “gospođa iz Nacionala” i da idemo sad svi na ručak. Do centra Joker mu je prigovorila zašto tako brzo vozi i imala je pravo. Tehnički direktor me kasnije vraćao do hotela i kad bi svi zaposlenici s tolikim poštovanjem pričali o svom šefu, kao on o Nevenki Bečić, stvari bi u mnogim tvrtkama izgledale drukčije. Na zadnjem katu Jokera jedva je izdržala nekoliko minuta slikajući se, a tijekom ručka, na kojem je preporučila janjetinu ispod peke, Nevenka Bečić pokazala je posve drugo lice raspričavši se o majčinstvu, svom psu, rotvajlerici Abi, dijeti i Dalaj-lami kojeg je upoznala prije nekoliko godina. Nakon ručka, u sedam navečer, vratila se opet u ured objašnjavajući kako je navikla raditi do 16 sati na dan. Žena iz sjene, samozatajna, ali britka na jeziku, “alfa i omega” poslovnog uspjeha obitelji Kerum. Nevenka Bečić kontrolira sve financijske transakcije društva Kerum, velika je radoholičarka i vrlo se rijetko eksponira u javnosti, prvenstveno poštujući želju svog supruga i troje djece koji joj to ne dopuštaju. Na mene je ostavila dojam vrlo organizirane žene koja odjednom radi pet poslova, a kojoj se ne prigovara, osim argumentirano, jer ona to dopušta samo ravnopravnim suradnicima.
NACIONAL: Tjednik Lider proglasio vas je drugom najuspješnijom poslovnom ženom u Hrvatskoj. Laska li vam ta titula?
PROSLAVA 15 GODINA KERUMA Obiteljski biznis, koji je započeo otvaranjem malog dućana 1990. godine, nakon dva desetljeća prerastao je u pravo poslovno carstvo; Željko Kerum i Nevenka Bečić na proslavi 15 godina Keruma u srpnju 2005. godine– Uopće se nisam tome nadala. Prije nego što smo počele intervju rekla sam vam da nisam osoba koja u velikoj mjeri prati medije. Meni osobno ta titula ne znači ništa. Nikada nisam pridavala veliku važnost tome što tko o meni misli ili govori. Osoba sam sklona radu i redu i jedino me to uvijek rukovodilo u mojoj karijeri. E sad, hoće li me netko pri tome proglasiti uspješnom ženom na svojoj ljestvici, to prepuštam njima. Duboko sam uvjerena da će svi poslovni partneri s kojima surađujem za mene dati najveću ocjenu. U poslovnom sam svijetu postala prepoznatljiva kao osoba koja, kad nešto dogovori, to i izvrši. Samim tim ostvarila sam i uspjeh pa se ne čudim da sam na Liderovoj listi na visokom drugom mjestu.

NACIONAL: Koliko je teško upravljati ovako velikim poslovnim carstvom? 
– Uvijek mi je razum bio na prvom mjestu, usporedo s tim i emocije, ali kad je posao u pitanju, prvenstveno razum. Osoba sam sklona radu i redu i jedino me to uvijek rukovodilo u karijeri. Duboko sam uvjerena da će mi svi poslovni partneri s kojima surađujem dati najveću ocjenu. U poslovnom sam svijetu prepoznatljiva kao osoba koja, kad nešto dogovori, to i izvrši. U pregovorima sam uvijek znala izvući maksimum za društvo u kojem radim i zato je o meni u hrvatskom poslovnom svijetu stvorena slika kao o osobi koja je stanju napraviti sve što je moguće pri ugovaranju nekog posla.

NACIONAL: Je li teško biti žena na tako visokoj funkciji? To je donedavno bio svijet rezerviran za muškarce.
– Nikada mi se nije dogodilo da sam doživjela muški šovinizam. Iskreno, mislim da me se muškarci boje. Osjetila sam to nekoliko puta. Vjerojatno zbog mog karaktera. Još od djetinjstva nisam trpjela da mi netko bude superioran. Ne mogu podnijeti da je netko iznad mene, osim ako je to, naravno, kvalitetama zaslužio. Tada to poštujem.

NACIONAL: Jeste li žena čvrste ruke kad je u pitanju poslovanje?
– Novaca nikad nema dosta, a još manje viška. Sa sigurnošću tvrdim da je to umijeće koje žena uvijek zna bolje provesti nego muškarac. Muškarci imaju izrazito veliki ego i uvijek sebe stavljaju u prvi plan. I gdje god nema čvrste ženske ruke, svaki se sustav urušava kao kula od karata. Žene su one koje čvrsto drže konce u rukama i ondje gdje žena upravlja financijama, tu su stvari posložene kako treba.

NACIONAL: Tko donosi konačne odluke u tvrtki, vi ili vaš brat Željko Kerum?
– Sve strateške odluke u tvrtki donosi isključivo vlasnik, odnosno moj brat Željko Kerum. To se odnosi, dakle, na smjernice u kojem će se pravcu vršiti financijska ulaganja, u kolikoj mjeri i na koji način. Nikada dosad nismo uložili u nešto što bi se kasnije pokazalo kao promašena investicija.

NACIONAL: Željku Kerumu ste desna ruka, suprostavljate li mu se ponekad u njegovim odlukama? 
– Pa početkom 90-ih, kad smo kretali u posao, pitao me za mišljenje i tad smo se konzultirali, ali i konfrotirali. No od recimo 2003. došli smo do tog financijskog nivoa da više nismo u detalj morali odlučivati što ćemo i kako ćemo. Postali smo ekonomski toliko jaka tvrtka da se zapravo bilo nepotrebno konzultirati košta li nešto tamo što želimo kupiti primjerice deset milijuna eura ili manje. Ja već dugo ne odlučujem što ćemo od lokacija kupiti. Osjećaj za dobro uložen novac je njegova najveća vrlina i u tome mu nitko nije dorastao. Ima izrazit talent za to.

NACIONAL: Rekli ste mi prije intervjua da u vašoj tvrtki imate slučajeva da rade i čitave obitelji. Zapošljavate li radije djecu vaših radnika ili pak nekog nepoznatog? 
– Ako mogu, zapošljavam ljude koji su na neki način proizišli iz ove tvrtke. Firma je stara 20 godina, a djeca pojedinih naših radnika završavaju fakultete. To su mladi ljudi, željni karijere. Ako njihovi roditelji dođu i kažu mi da su im djeca završila studij, nema šanse da ću ja primiti nekog izvana, a ne dijete svojih radnika. Ta djeca su već djelomično provjerena, jer ako im je roditelj radio dugi niz godina kod nas, znači da je dobar, a plod nikada ne pada daleko od stabla. Mi trenutačno u Kerum grupi imamo 150 radnika viška, što zaposlenika iz hotela Marjan koji se trenutačno obnavlja, što djelatnika iz drugih tvrtki koji sjede kod kuće i primaju plaću. Ni Željko ni ja im nismo dali otkaz, iako smo na to, po ugovoru koji smo dobili kad smo preuzimali društvo Adriatic d.d., imali pravo.

NACIONAL: Vaš brat je poznat po tome da voli podijeliti novac onima koja ga nemaju, čak i onima koje uopće ne pozna. Koliko ste vi tome skloni?
NAKON POBJEDE NA LOKALNIM IZBORIMA Željko Kerum svoju novu titulu splitskog gradonačelnika proslavio je ljetos u trgovačkom centru Joker u društvu svoje sestre Nevenke– Ja za razliku od njega imam masku prema van koja me čini strogom, jer ne mogu funkcionirati ako me svako malo netko hvata za rukav i traži nešto. No, s druge strane, svaka subota je rezervirana za mene i moje radnike. Bez obzira u kojoj od tvrtki rade. Dolaze k meni bez najave, ja ih saslušam i pokušam im pomoći. To su isključivo zahtjevi privatne prirode, još mi se nije dogodilo da je netko došao zbog problema na poslu. Ponekad traže da im se pomogne oko upisa djece u vrtić ili školu, mnogi su trebali doći do nekog liječnika, bilo je i slučajeva da je trebalo napraviti grobnicu jer je neki član obitelji na samrti ili pak zaposliti dijete kako ne bi otišlo na zavod za zapošljavanje. To su bile situacije gdje sam ja mogla pomoći i zaista sam i pomagala. Uvijek sam izlazila ususret ako su u pitanju bile mlade majke kojima je istekao porodiljni, ali ne može doći na posao jer nema tko čuvati dijete pa ja produžim porodiljni na još šest mjeseci i jamčim svima da ih radno mjesto čeka. Na taj način pomažem.

NACIONAL: Znaju li te stvari vaši ljudi cijeniti? Jeste li strogi kao šefica?
– Uvjerena sam da znaju jer prvo ne bi radili mnogi od njih dugi niz godina kod nas, a drugo, građani su pokazali sad na izborima za gradonačelnika koliko cijene Željka Keruma. Sigurna sam da ga nisu izabrali bez razloga. Ja sam osobno kao šef na distanci, ali sam pravedna. Otkaz dajem jedino ako je u pitanju otuđivanje imovine. I to uglavnom prijavljuju kolege s posla koji s tom osobom rade. Inače, vrlo teško ću to napraviti zbog nečeg drugog. I Željko i ja smo socijalno vrlo osjetljivi poslodavci. Svi naši radnici, koji rade i ne rade, dobivaju uredno plaću koja nikada nije kasnila ni jedan dan.

NACIONAL: Koliko ste ove godine donirali u humanitarne svrhe?
– Svake smo godine, pa tako o ove, donirali oko 2,5 milijuna kuna. Za bolnicu svake godine damo od 100 do 300 tisuća kuna. Za besplatne knjige organizirali smo večeru na kojoj se skupilo dovoljno da podijelimo knjige. Samo da se razumijemo, mnogi ljudi na tu su se večeru odazvali isključivo jer je to organizirao moj brat. Donacije su dale samo tvrtke koje su proteklih godina surađivale s tvrtkom Kerum. Primjerice, Željko i ja smo zajedno bili kod predsjednika uprave Zagrebačke banke. Željko je tražio 300.000 kuna, no on je rekao, ne, kad ste vi u pitanju, banka će dati milijun kuna. Bilo je još takvih primjera.

NACIONAL: Majka ste troje djece, direktorica tvrtke, predsjednica gradskog vijeća. Jeste li i privatno tako uspješni kao u poslu?
– Sve sam savršeno uspjela uskladiti i to jedino zato što imam svoj unutarnji mir i zadovoljstvo. Samim tim svaku prepreku mogu svladati. Duševni mir i okruženost ljubavlju najbližih preduvjet je za funkcioniranje u bilo čemu. Zato ja mogu dati ovakve rezultate na poslu jer imam sređen privatni život i puno ljubavi svog supruga i djece.

NACIONAL: Radite šest dana u tjednu, imate li vremena posvetiti se sebi?
– Nedjelja je nekako dan za odmor, odnosno za moju obitelj. Možda će vam najbolji primjer biti koliko su mi važna djeca i suprug. Prije nekoliko godina u Splitu je bio Dalaj-lama koji je odsjeo u našem hotelu Neva u Splitu. Budući da mu je taj dan bio 68. rođendan, dočekali smo ga Željko i ja. Osobno sam mu uručila 68 ruža. Družili smo se sat vremena te je za sutradan bio dogovoren ručak na koji ja nisam otišla jer sam taj dan htjela provesti sa svojom obitelji, tako da je Željko otišao na ručak bez mene.

NACIONAL: Kako vas se dojmio tibetanski duhovni vođa u egzilu?
– Odgojena sam u katoličkom duhu, no poštujem sve vjere. Premalo sam se družila s njim da bih mogla ga ocijeniti kao čovjeka. Previše sam iskrena da bih vam sad govorila kako sam doživjela veliko produhovljenje. Osobno ne vjerujem i reinkarnaciju, ali me se susret s njim dojmio. On je osoba dostojna poštovanja, oko sebe širi pozitivnu energiju. Mislim da živi dobar i častan život. Zaključila sam da je smisao njegova života ljubav prema drugima. On je domoljub koji mirnim putem želi doći do osamostaljenja Tibeta. Njegov mi ured pošalje svake godine čestitku za Božić.

NACIONAL: Što bi se dogodilo da ste zbog neke više sile spriječeni raditi? Imate li zamjenika?
– Uvjerena sam da sustav koji sam ja posložila malo koja tvrtka ima. Svi vodeći ljudi imaju svojeg zamjenika. Dakle, ne može se dogoditi da na rukovodećim mjestima netko mora nenadano otići i da tu nastane problem. Posložila sam sve to na način da svaki ključni radnik ima zamjenu koja može u bilo kojem trenutku preuzeti funkciju, a pri tome mislim i na sebe. Ako se meni nešto dogodi, baš ništa neće stati u poslu. Stvorila sam organizaciju gdje i vlasnik i njegova obitelj mogu otići bez problema dva tjedna ili mjesec dana mirne duše na godišnji odmor.MLAĐI BRAT I BIZNIS PARTNER Za svog brata Željka Keruma kaže da mu je najveća vrlina ‘osjećaj za dobro uložen novac’

NACIONAL: Kako se osjećate kao žena u pedesetima? 
– Sa ženske strane bolje se osjećam kad idem u 52. nego kad sam išla u 42. Za početak imam puno manje obaveza spram svoje uže obitelji. Odgojila sam troje djece, imam i dvoje unučadi, na žalost, za njih nemam dovoljno vremena. Djeca su odrasla, mogu se mirne savjesti posvetiti karijeri. Prije deset godina sam imala stalno osjećaj grižnje savjesti da nisam dovoljno prisutna tamo gdje mi je najvažnije, a to je obitelj. Najljepša će mi života dob biti kad budem odgajala praunučiće. Prema genetskim predispozicijama trebala bih doživjeti duboku starost.

NACIONAL: Kako biste opisali svoju mladost?
– Odgojile su ma majka i pokojna baka. Otac je bio manje prisutan jer je uvijek bio na terenu. Radio je na građevini, samo je u Šri Lanki bio šest godina. Odgojena sam vrlo tradicionalno, u katoličkom duhu, a majka je uspostavila sustav koji smo svi morali poštivati. Postojala je hijerarhija između roditelja i nas petero djece koja traje do dan-danas. Moja mlađa sestra i brat poštuju mene, baš kao što i ja poštujem starijeg brata i sestru. Utkali su u nas one temeljne vrijednosti.

NACIONAL: Završili ste srednju ekonomsku školu, zaposlili se u državnoj tvrtki, jeste li se teško odlučili pridružiti bratu u osnivanju vlastitog biznisa? 
– Moj prvi posao bio je u tvrtki Konstruktor gdje sam radila kao pripravnica. Poslije sam se udala i majka sam troje djece. Željko Kerum osnovao je 1990. svoju tvrtku. U to vrijeme ja sam radila u Konstruktoru no, budući da on nije odustajao od toga da mu se pridružim, ja sam na kraju popustila jer sam shvatila da treba osobu od povjerenja. Nije bilo lako ni onda, a nije ni danas. Danas je odgovornost veća. Tada nismo imali puno, pa nismo imali što ni izgubiti, a danas imamo puno, pa je i rizik i odgovornost za ljude puno veća.

NACIONAL: Sigurna sam da se sjećate otvaranja prvog dućana mješovite robe, od čega ste i krenuli.
– Otvorio ga je Željko bez mene jer sam ja radila na drugom radnom mjestu. Otvorio ga je na Brdima u očevoj kući 1. srpnja 1990. Željko je nabavio robu i stavio je na police, ali nije znao popisati cijene. Otišao je u Dalmin dućan u blizini, popisao sve cijene i prebacio ih u svoj dućan, ali za pola dinara manje po svakom artiklu. Bio je najjeftiniji u cijelom gradu pa se s polica nosilo kao ludo. Tri dana nakon toga nazvao je mene i pitao: “Nevenka, a šta ću ja s ovim cijenama?” Pitala sam ga da mi objasni što je napravio. Nazvala sam svoju dobru pijateljicu Vesnu i zamolila je da mu vodi knjigovodstvo. Rekla sam joj: “Slušaj me, Željko se upustio u posao, molim te, ne možeš me odbiti, preuzmi knjige, pokaži mu kako se rade kalkulacije, jer će on propasti ako to ne napravi, jer je roba već u prodavaonici.”

NACIONAL: Očito je da ste uspjeli. U kolikoj mjeri ste bogati?
– Dovoljno da kao obitelj ne moramo više ništa raditi. Možemo zatvoriti firmu i svi ćemo imati za egzistenciju. No mi imamo odgovornost prema ljudima. Nas pokreće ta socijalna osjetljivost da idemo dalje, da radimo dalje, da otvorimo nova radna mjesta i da pokušamo što više ljudi zaposliti. Nekad nam je cilj bio da stvorimo za sebe, a sad želimo stvoriti i za druge.

NACIONAL: Nedavno ste preuzeli funkciju predsjednice gradskog vijeća. Mediji bruje o tome kako je vaš brat, splitski gradonačelnik, na sva vodeća mjesta u upravi ili gradskim tvrtkama postavio “svoje ljude”. 
– Prvo, u lokalnoj samoupravi nije zaposlio nikoga od svoje obitelji. Željka Kerum, koju spominju, djelatnica je u gradskoj upravi i nije član naše obitelji. Kći je karikaturista pokojnog Tončija Keruma i nema rodbinske veze s nama. Moja funkcija predsjednice gradskog vijeća je časna. Bila sam druga na izbornoj nezavisnoj listi Željka Keruma. Većinom glasova gradski vijećnici su za predsjednicu gradskog vijeća izabrali mene. Također, na nezavisnoj listi je bio i Jure Šundov i Anđela Visković, koji su bili delegirani kao dogradonačelnici. A njegov prijatelj Joško Svaguša bio je jedan između ostalih na izbornoj nezavisnoj listi i izabran je za gradskog vijećnika. Naknadno je izabran za predsjednika uprave Hajduka, nakon čega je svoj status vijećnika stavio u stanje mirovanja. Gdje stoji u zakonu da se prijatelj ne može angažirati na nekoj od funkcija? Željko Kerum je postavio ljude koji su bili na njegovoj nezavisnoj listi i koje su ljudi transparentno vidjeli i izabrali. Ne vidim gdje je sad problem.