Bojan Mušćet, glazbeni novinar i kritičar, za Zagreb News otkriva nepoznate detalje karijere Rajka Dujmića nakon prvog raspada Novih fosila i njihova druženja u grupi Ljubimci žena

Kao i svi, tužan sam i šokiran viješću da je preminuo Rajko Dujmić, kojeg smatram jedinim istinskim genijem hrvatske popularne glazbe, skladateljem koji je mogao u hipu skladati hit, evergreen, bilo što… Priznajem da nisam sreo osobu koja ima tako istančan sluh i koja može glazbene ideje uobličiti u trenutku tako da šire radost, kako ju je i on sam širio. Prema njegovim riječima, ideje su mu dolazile od Boga i on ih je s lakoćom prenosio među nas.

S Rajkom sam se upoznao početkom devedesetih, nakon prvog raspada Novih fosila. Bio je pun nedoumice, s cijelom paletom svojih glazbenih znanja, i želio je nastaviti karijeru na nekoliko tračnica: skladanjem, sviranjem, pjevanjem, aranžmanima i produkcijom. Vrlo brzo smo se sprijateljili pa sam radio neke promotivne aktivnosti za njegov jedini pravi solo-album „Nizvodno od raja“ (drugi album „Balade – Nitko između nas“ kompilacija je pjesama Novih fosila na kojima je on vodeći vokal i instrumentala) na kojem je, između ostalog, promovirao Ninu Badrić s kojom ima duet i koja pjeva prateće vokale na njegovu najvećem solo-hitu „Leina“.

Družili smo se u njegovu studiju u Crnčićevoj ulici u Zagrebu kroz koji su prolazili razni glazbenici i razmjenjivali mnoge glazbene informacije i stavove. Poslije nezaboravnih sessiona svratili bismo u kafić Kiwi prekoputa i nastavili raspravljati. U osvit hrvatske države imao sam ideju o revitalizaciji negdašnjih popularnih hrvatskih pjesama i prepjeva u suvremenijem ruhu i Rajko je rekao da ćemo to realizirati. Uopće mu nije bilo bitno da na albumu ima njegovih pjesama! Samo je detektirao moju strast i snažno me je podržao.

Vrlo brzo složili smo bend u koji su ušli njegovi suradnici Vladimir Pavelić Bubi, tada pjevač Vatrogasaca, a kasnije pjevač i bubnjar Novih fosila, te Hrvoje Grčević Grga, cijenjeni studijski bas-gitarist (Arsen Dedić, Josipa Lisac, ITD band, Massimo, Mišo Kovač… ), negdašnji član Žute minute. Radovali smo se, svima je to bio off-projekt u koji smo ušli bez pretenzija. Rajko ga čak nije htio opteretiti svojom pojavnošću, kao ni Grga, pa smo na promo-materijalima vizualno participirali samo Bubi i ja.

Mnogo smo razgovarali o starim pjesmama i prepjevima, ja sam nabavljao singlice i po pjesmi Ljubomira Milića „Ljubimac žena“ (oduševili smo se stihovima: „Jeste l’ čuli vi za mene/Ja sam idol svake žene“) nazvali smo bend. U finalu izbora za ime banda bilo je i „Daj se Ines“.

Album smo brzo snimili, a na moje inzistiranje Rajko je skladao pjesmu „Svira dobar jazz“ kojoj je dodan moj recital i to je jedina originalna pjesma na albumu. Materijal smo ponudili Orfeju, Hrvoje Markulj objeručke je prihvatio i uskoro je album objavljen. Na njemu su bili evergreeni kao „Noćas“, skladba čija je najpopularnija verzija ona iz filma „Tko pjeva, zlo ne misli“, „Autobus Calypso“ i „08-Ching Ching Ching“ za koju smo snimili i spot, i to u – Kiwiju.

Tako je Rajko te 1993. objavio dva albuma – solo album „Nizvodno od raja“ i album Ljubimaca žena „Hrvatske popularne melodija Vol. 1“ koji je i aranžirao te producirao. Dakako, i svirao je klavijature. Imali smo dobar medijski odjek, mnoštvo televizijskih nastupa i tek jedan uživo: u Sisku kao predgrupa Neni Belanu. Napravili smo i nekoliko demosnimki za potencijalni drugi album (u planu je bio prepjev „Marine“ Rocca Granate), ali matične obveze – njihove glazbeničke i moje novinarske – odvojile su nas od projekta.

Vidio sam kako je Rajku udobno biti u bandu i uživao je u tome. Pritom je paralelno stvarao filmsku glazbu, reklamnu glazbu i drugo. Ipak, vukla ga je i dalje ideja da svoje vrhunske pop-radove rasprostre unutar banda i tako su nastali novi Novi fosili. Mnogi su u njih sumnjali, no četiri albuma objavljena između 1995. i 1999. pokazala su da Rajko i dalje zna napraviti rasne hitove.

O da, Rajko je hrvatski Mozart, esencijalni skladatelj čije se pjesme ne gube u prošlosti, ne nestaju u internetskim bespućima i nisu jednokratna kulisa. Rajko je mogao skladati bilo što, bilo kako, ponesen unutarnjim osjećajima koji su ga vodili i pritom je uvijek stvarao dojmljive pjesme, od vjerskih napjeva do klasičnog rocka.

Za sobom ostavlja dobra stara vremena, ali i nadalje će njegove pjesme biti dio svih nas. Nažalost, više ga nema i taj gubitak čini me iznimno tužnim jer otišao je predivan prijatelj.

RAJKO DUJMIĆ  (7. 8. 1954. –  4. 8. 2020.)

Otkad je došao u Nove fosile 70-ih godina kao klavijaturist i potom postao glavni autor pjesama “hrvatske ABBA-e”, kako su znali zvati Nove fosile, Rajko Dujmić ne samo da je postao jedan od najvećih hitmejkera u regiji, nego je ljestvicu podigao toliko visoko da je nitko do danas nije uspio preskočiti. „Za dobra stara vremena“, „Da te ne volim“, „Najdraže moje“, „Šuti moj dječače plavi“, „Saša“, „Majčine oči“, „Reci mi tiho, tiho“, „Tonka“, „Ključ je ispod otirača“, „Plava košulja“, „Neveni žuti, „Bilo mi je prvi put“, „Milena“, „Još te volim“, samo su neke od pjesama iza kojih ili u potpunosti ili dijelom stoji veliki Rajko Dujmić.

Sa Stevom Cvikićem odveo je grupu Riva na tron Europe s pjesmom “Rock me”, a sa Zrinkom Tutićem okupio je 150 glasova domoljubnim apelom za mir zvanim Hrvatski Band Aid, pokušavajući „Mojom domovinom“ zaglušiti zlokobne zvuke opće opasnosti.

Rajko Dujmić dobio je 1985. godine Zlatnu pticu, priznanje koje je Jugoton davao autorima za prodanih milijun primjeraka raznih nosača zvuka, a zaslužit će je i 2000. od izdavačke kuće Croatia Records za zbroj od 100.000 primjeraka. Dobitnik je i Porina za životno djelo, a zahvaljujući njegovim pjesmama Novi fosili primili su posebno priznanje Multi-platinum award Hrvatske diskografske udruge za 50 godina diskografskog dostignuća. Novi fosili, baš kao i Rajko Dujmić tijekom svoje solo karijere, od početka do danas ostali su vjerni Jugotonu, odnosno izdavačkoj kući Croatia Records za koju su objavili sve svoje albume.

Pogreb legendarnog glazbenika, koji je preminuo od posljedica prometne nesreće, bit će 17. kolovoza u 10 sati u krematoriju Gradskog groblja Mirogoj u Zagrebu. Datum komemoracije bit će naknadno objavljen.