Objavljeno u Nacionalu br. 858, 2012-04-24

Tiskana izdanja u Velikoj Britaniji već dugo donose samo gubitak pa se vodeći mediji koncentriraju na internetska izdanja, samo još trebaju otkriti kako na njima zaraditi

Opća kriza svjetskog novinarstva nije zaobišla niti medije u Britaniji, poznatoj po vrhunskim medijima. Jedna studija o stanju britanskih medija objavljena prije četiri godine predvidjela je da će do kraja 2009. jedna od deset tiskovina ili propasti ili znatno prorijediti periodičnost izlaženja ili pak potpuno prijeći na internet. Ta se mračna predviđanja ipak nisu obistinila. Zasad. Početkom ove godine izvršni marketinški direktor jednih od najuvaženijih dnevnih novina, Guardiana, dao je naslutiti da ta izdavačka kuća – vrlo polako, ali ipak – priprema gašenje svog tiskanog izdanja i da se sprema potpuno prebaciti na razne varijante on-line izdanja. Upravo je ta medijska kuća, međutim, koji tjedan kasnije lansirala široku, duhovitu i izvrsno prihvaćenu reklamnu kampanju – utemeljenu na bajci o tri praščića – da skrene pažnju na sinergiju tiskanog i svih svojih digitalnih izdanja, njihovu uzajamnu povezanost i multiplatformnost koju nude. Prvi podaci otkrivaju da je od početka reklamne kampanje narasla prodaja tiskanog izdanja, prvi put nakon travnja prošle godine. Taj je mjesec, međutim, bio iznimka, a zlatna koka tog kratkotrajnog uzleta bilo je kraljevsko vjenčanje princa Williama i Kate, njegove nevjeste pučke krvi. Svojim bezbrojnim posebnim, vrlo blještavim izdanjima novine su nakratko uspjele omamiti čitatelje da u većem broju kupe tradicionalno – tiskano – izdanje novina.

BRITANCI DANAS SVOJU dnevnu dozu novina – baš kao i ostatak razvijenog svijeta – najviše konzumiraju preko interneta. Eksplozija tablet kompjutera i pametnih mobitela dovela je do jednake eksplozije prilagođenih on-line izdanja svakih novina i magazina za iPade, BlackBerryje i ostale pametne igračke za koje su Britanci vezani pupčanom vrpcom. Jedini je problem, dakako, u tome što je internet izvrsna stvar za sve korisnike, ali ne i za one koji na njemu pokušavaju zaraditi. Od početka resecije opalo je i reklamiranje na web stranicama, uključujući i medijske, a slobodan pristup izdanjima dnevnih, tjednih i mjesečnih tiskovina na internetu ukinuo je potrebu i naviku odlaska na kioske. Britanske novine dosad su se s tim nosile na tri načina. Većina ih je svoje sadržaje ostavila besplatno dostupnima pokušavajući zaraditi na reklamama. Manji dio, poput Financial Timesa, na internetu dopušta ograničen pristup tekstu – ili određenom broju tekstova – dok se za pristup dubljim analizama, cjelovitom tekstu i nekim komentarima mora platiti, bilo po tekstu, bilo neka vrsta pretplate. Financial Times su, međutim, novine koje nude vrlo specifičan sadržaj za koji su njegovi korisnici znatno spremniji odriješiti kesu od prosječnog surfera internetom. Treći su pak – poput Timesa i Sunday Timesa – odlučili naplaćivati pristup svim svojim sadržajima. Njihove internetske stranice tek su izlog za spomenuta izdanja, oba u vlasništvu poljuljanog medijskog mogula Ruperta Murdocha, a pretplatu su počela naplaćivati u lipnju 2010. i otada čitatelje vabe raznim povlasticama: prvih mjesec dana košta samo funtu (9 kuna), pa dvije funte (18 kuna) tjedno, postoje dodatne pretplatničke kombinacije za pristup digitalnim sadržajima. Murdoch se, ukratko, odlučio za isti pristup kakav nudi njegov Sky TV program – korisnik sam odlučuje koliki dio kolača želi konzumirati ili koliko želi plaćati i prema tome se pretplaćuje na neku od varijanata. Magazini su također krenuli u ofenzivu, vabeći čitatelje da se, umjesto za tiskano, odluče za neko od digitalnih izdanja. Analitičari kažu da je to najlogičniji korak koji znatno pojeftinjuje proizvodnju njihova proizvoda – potpuno se rješavajući potrebe za plaćanje papira i vraški komplicirane – i skupe – distribucije. Za filmski magazine Empire, primjerice, godišnja pretplata za papirnato izdanje košta tri funte (27 kuna) više nego za digitalno izdanje, koje k tome nudi i više sadržaja. Empire pritom, dakako, ima i besplatnu internetsku stranicu koja je sve više orijentirana na navlačenje čitatelja da se pretplate na neko od njihovih izdanja, papirnato ili digitalno.

SVIM TIM MJERAMA unatoč, britanski tiskani mediji su u nevolji. U tome, dakako, nisu usamljeni. Upućeni kažu da je prodaja novina pala gotovo u cijelom svijetu. S dvije velike iznimke – Kina i Indija. Britanski tiskani mediji s nelagodom gledaju podatke poput onih iz ožujka ove godine kad je otkriveno da je u odnosu na prošlu godinu naklada pala doslovce svim nacionalnim novinama. Pritom tabloidi imaju manji pad od ozbiljnih novina. U najvećoj nevolji je Independent, čija je tiraža pala za čak 35 posto. Najbolje je prošao treći tabloid po čitanosti, vrlo konzervativni Daily Mail, s objektivno malim 5-postotnim gubitkom tiraže. Britanske novine najprije su se s tim problemom nosile gaseći dodatne priloge, mijenjajući svoju inozemnoprodajnu taktiku, prebacujući zaposlenike na internetske poslove, ali su na kraju ipak uslijedili i neizbježni otkazi. Izdavač već spominjanog Guardiana, GNM, u posljednje dvije godine otpustio je više od 300 ljudi. Problem je bio, i ostao, što istovremeno s masovnim otkazima novinarima direktori i menadžeri nisu djelili tu sudbinu. Nedavno je Nacionalni sindikat novinara (NUJ) pokrenuo akciju da spriječi Trinity Mirror, izdavača tabloida The Daily Mirror i The Sunday Mirror, u namjeri da podijeli 75 otkaza samo koji mjesec nakon što su direktori dobili plaće i mirovinske pakete vrijedne 3,9 milijuna funti (gotovo 36 milijuna kuna). Usporedbe radi, prema podacima NUJ-a, britanski novinar početnik prosječno zarađuje 20-ak tisuća, njegov stariji kolega 28 tisuća, a urednici između 50 i 80 tisuća brutto plaće godišnje (u Britaniji se plaća uvijek iskazuje u godišnjem iznosu prije poreza). Razlike su, međutim, poprilične i najviše ovise o tome jesu li novine regionalne ili nacionalne.

KAO DA IM TE ogromne financijske poteškoće nisu dovoljne, britanski su se tiskani mediji ovih dana ponovo našli usred rasprave o tome treba li ih i kako kontrolirati. Povika je počela kad je ljetos otkriveno da je News of the World (NOW), danas pokojno nedjeljno izdanje Murdochova Suna, ne samo prisluškivao, nego i manipulirao porukama snimljenima na mobitelne sekretarice i poznatih i običnih građana, pa i žrtava zločina. Skandal je to koji korijene vuče još iz 2005. kad je Buckinghamska palača od Scotland Yarda zatražila da se diskretno raspita otkuda NOW-u podaci o zdravstvenom stanju princa Williama, koji dotad nisu bili poznati javnosti niti su njoj bili namjenjeni. Otkriće prisluškivanja i manipulacije mobitelnih sekretarica dovelo je do priče o vrlo intimnom odnosu dijela medija s dijelom policije, počelo je nekoliko paralelnih parlamentarno-državnih istraga, James Murdoch (Rupertov sin i planirani nasljednik njegova imperija u Britaniji) povukao se s britanske medijske scene, a u pritvoru je završilo više od 20 NOW-ovih i Sunovih novinara i urednika. Priča nije ni blizu završetku, a najveća bi promjena moglo biti osnivanje novog regulatorsko- kontrolnog tijela za tiskane medije. U Britaniji se oni trenutačno samoreguliraju, za razliku od elektroničkih medija kojima nad glavom stoji kombinacija hrvatskog Vijeća za telekomunikacije i novinarskog Suda časti. I da je stanje u britanskim novinama financijski imalo bolje, najava čvršće kontrole tiskanih medija bila bi dovoljno velika vijest. Ovako su britanske tiskovine do grla u kaši.

TEŽINA PROBLEMA s kojima se nose britanski novinski izdavači otkriva i podatak da tabloid Daily Mail u tiskanom izdanju kupuje nešto više od milijun ljudi. Internetska stranica tog lista – besplatna, dakako – u prva četiri mjeseca ove godine odnijela je titulu najčitanije internetske novinske stranice ne samo u Britaniji nego i u svijetu. Mail Online je titulu svjetskog prvaka u prosincu oteo američkom New York Timesu. Mjesečno je posjeti gotovo 100 milijuna ljudi. Prosjek je, kaže statistika, 5,8 milijuna ljudi na dan – gotovo šest puta više nego što ih je dnevno spremno platiti 55 penija, odnosno manje od 5 kuna za tiskano izdanje. Guardian, koji je u zadnjih godinu dana izgubio više od 16,5 posto tiskane tiraže – ima drugu najjaču novinsku internetsku stranicu u Britaniji čiji broj posjetitelja raste za gotovo 23 posto svakog mjeseca. Independent je, međutim, u istinskoj nevolji jer toj izdavačkoj kući pada ne samo tiraža, nego i broj ljudi koji posjećuju njen website. Broj ljudi koji redovito klikaju na internetske stranice novinskih kuća u posljednjih je godinu dana narastao za gotovo 50 posto. I zato je svima jasno gdje je budućnost. Samo da još otkriju način kako da na tome i zarade, jer tiskana izdanja već dugo proizvode samo gubitak.