Švicarska je već neko vrijeme u statusu ozbiljne nogometne nacije, činjenice da je nastupila na zadnjih pet svjetskih prvenstava, samo 2010. u Južnoj Africi nije prošla grupnu fazu, te na šest od zadnjih osam europskih prvenstava, to potvrđuju. Iz te perspektive, zaista jako dobar nastup na aktualnom Euru ne može svrstati Švicarsku u kategoriju iznenađenja međutim ostaje činjenica da ova reprezentacija i dalje ne spada među najzvučnije selekcije sa super-skupim igračima i velikim zvijezdama.

Švicarci su na Euru ispali u četvrtini finala od Engleza, nakon 1-1 i primljenog gola u 80. minuti izgubili su na jedanaesterce, koban je bio promašaj Manuela Akanjija u prvoj seriji. Prethodno su u osmini finala s 2-0 potpuno razmontirali Italiju, u skupini im je Njemačka uzela pobjedu Niklasa Fullkruga u 92. minuti, s 3-1 su pobijedili Mađarsku i remizirali 1-1 protiv Škotske.

🇨🇭 Since failing to qualify for Euro 2012, Switzerland have made it to the knockouts of every major tournament.

They’d only made four knockouts before 2014 and have made five since then. They face a tough group with Hungary and Scotland also fighting to get out of Group A! pic.twitter.com/8iJxjGYzO3

— The European Football Express (@TheEuroFE) June 7, 2024

Kao točku na kojoj je počeo pravi, ozbiljan uspon švicarskog reprezentativnog nogometa može se uzeti lipanj 2001. kad je na mjesto izbornika postavljen sada pokojni Jakob Kuhn. Švicarska je do tog momenta u povijesti imala tek jedan nastup na Euru, 1996. u Engleskoj, a od 1966. nastupila je na SP samo u Sjedinjenim državama 1994. Kuhn je bio izbornik sedam godina, sljedećih šest na tom mjestu je bio Ottmar Hitzfeld, Vladimir Petković ga je naslijedio 2014. i vodio Švicarce do kolovoza 2021. otkad je na klupi reprezentacije Murat Yakin. Kontinuitet na djelu, rekli bismo, u sada već skoro pune 23 godine Švicarci su na klupi imali tek četiri trenera.

Međutim, da se prije ovog Eura pitalo navijače, dobar dio njih bi tada smijenilo Yakina, naime moglo bi se reći da u kvalifikacijama za Euro Švicarci nisu briljirali, u deset utakmica upisali su tek četiri pobjede a vizu za Njemačku osigurali su u predzadnjem kolu domaćim 1-1 remijem protiv Kosova, više zapravo zahvaljujući porazu Izraela, koji je s dva boda manje na kraju bio treći u skupini, od Rumunjske. Yakin je u kvalifikacijama počeo uvoditi formaciju s tri igrača u zadnjoj liniji što je ispočetka očigledno teško padalo svima, kako igračima, tako i navijačima. Luzerner Zeitung, švicarske dnevne novine, pred Euro su imale anketu koja je pokazala da čak 63 posto tamošnjih nogometnih fanova ne vjeruje u Murata Yakina. Ipak, vraćamo se na priču o kontinuitetu, u SFV-u, Švicarskom nogometnom savezu, nisu ni malo sumnjali u Yakinove ideje i projekt. Uz to, mnogi će u priču oko Yakinovog uspješnog vođenja Švicarske u zadnje vrijeme spomenuti ime Giorgija Continija (50), pomoćnog trenera koji mu asistira od veljače ove godine. Yakin i Contini već su surađivali u sezoni 11/12 u Luzernu a izbornik kad je „zagustilo“ nije propustio pozvati starog kolegu koji je inače znan kao sjajan taktičar ali trener koji s igračima zna stvoriti sjajan odnos.

Appointing this man as assistant coach has been the best idea of the Swiss federation in a long time 💡🇨🇭

Multi-lingual, experienced, pragmatic and professional. Giorgio Contini truly is the perfect partner for Murat Yakin. pic.twitter.com/jJRW3sT0Kh

— Bolzplazz Swiss Football Platform (@Bolzplazz) July 1, 2024

„S terena ga se sjećam kao jednog od najpametnijih igrača koje sam vidio. Nevjerojatno je čitao igru i bio savršeno miran. Kao što je sada smiren dok vodi momčad, tako je i na terenu kao stoper i u najtežim trenucima bio savršeno miran“, rekao je u intervjuu za The Athletic Pascal Zuberbuhler, Yakinov bivši suigrač iz Grasshopersa, Basela i reprezentacije Švicarske. „Mislim da je imao kvalitetu za igrati u Realu ili Barceloni, međutim nije se trudio oko dodatnog rada koji bi mu to možda donio. Međutim, sjećam se da je već kao igrač bio u statusu trenera na terenu. Kad bismo nakon utakmice otišli na piće, svi bismo se zabavljali a on je trenera ispitivao zašto nije povukao ovaj ili onaj potez“, dodao je Zuberbuhler.

Yakin je u kolovozu 2021. doživio upravo nevjerojatan skok sa klupe drugoligaša Schaffhausena na mjesto izbornika Švicarske. Kako, to se i mnogi danas pitaju, jer je, neslužbeno, bio tek šesti izbor tamošnjeg Saveza, no sve se posložilo baš tako da on postane izbornik. Ovih pet je otpalo iz raznih razloga, od Luciena Favrea koji je odbio ponudu, preko Arsena Wengera koji više nije želio raditi kao trener do Renea Weilera koji je odabrao ostati u El Ahyju iz Kaira, pa je na kraju, netko će reći – ni kriv ni dužan – izbornički posao dobio stariji od braće Yakin. Doduše, nije da Murat Yakin nije imao trenerske rezultate iza sebe, u sezoni 2009/10 uveo je Thun u prvu švicarsku ligu a u listopadu 2012. je preuzeo Basel u kojem je doživio zvjezdane trenutke, u dvije je godine osvojio dvije titule i malo stariji pratitelji nogometa sjetit će se da je u sezoni 13/14 u Ligi prvaka dvaput pobijedio tada super-moćni Chelsea, u obje je utakmice po jedan gol zabio Mohamed Salah kojega je isti londonski klub odmah u siječnju 2014. kupio za 16.5 milijuna eura.

🇪🇺😳 Basel vs Chelsea, 2013…

22-year-old Kevin De Bruyne comes on the pitch for Chelsea.

Seconds later, 21-year-old Mohamed Salah scores the winning goal in the 87th minute! pic.twitter.com/aMcllpb4Jm

— EuroFoot (@eurofootcom) January 26, 2024

Yakina je nakon sjajne sezone u Baselu na svoju klupu doveo tada moćni i vrlo bogati moskovski Spartak, međutim tek šesto mjesto na kraju sezone i velikih -23 od prvaka Zenita uvjetovali su raskid ugovora nakon godinu dana.

Iz današnje perspektive za Yakina je od odlaska u Moskvu trenerska karijera krenula nizbrdo, prvo je nakon godinu i pol bez posla preuzeo spomenuti Schaffhausen da bi se u sezoni 17/18 vratio u najviši rang i s Grasshoperom osvojio slabašno deveto mjesto, sljedeće je sezone s Sionom bio osmi a onda se u ljeto 2019. po drugi put vratio u drugoligaša Schaffhausen.

„Radim u Schaffhausenu u drugoj ligi i pitam se, mogu li ja uopće biti kandidat za izbornika“, prisjetio se u jednom intervjuu Yakin situacije nakon što su ga nazvali iz Švicarskog saveza i pozvali ga na razgovor. „Razgovori su bili potpuno otvoreni i brzo sam shvatio da sam zaista ozbiljan kandidat za izbornika“.

Yakin je po preuzimanju reprezentacije naslijedio super-uspješnog Vladimira Petkovića koji je preuzeo Bordeaux. Petkovićeva je Švicarska na Euru 2020 odigranom 2021. godine došao do polufinala gdje je nakon jedanaesteraca ispala od Španjolske, prethodno su Švicarci u četvrtini finala nakon sjajne utakmice i 3-3 u regularnom dijelu nakon jedanaesteraca izbacili favorizirane Francuze.

Obitelj Yakin je iz Münchensteina, mjesta na južnim granicama Basela. Braća Murat i dvije godine mlađi Hakan su tamo rođeni, roditelji su imigranti iz Turske. Obojica su potekla iz Concordije, kluba iz Basela koji se natječe u četvrtoj ligi. Isti klub ali različite pozicije, braća su igrala na suprotnim stranama terena, dok je Murat bio stoper, Hakan je igrao ofenzivnog veznog ili povučenog napadača. Obojica su bili sjajni igrači, Murat je igrao još i za Grasshoper, Stuttgart, Fenerbahce i Kaiserslautern te je skupio 49 nastupa za reprezentaciju, dok je Hakan igrač 87 puta za nacionalnu selekciju, zabio pritom 20 golova, a između ostalih igrao je za PSG, Galatasaray, Young Boyse i naravno Basel.

✍🏻 Yeni Teknik Direktörümüz Hakan Yakın.

İstanbulspor Ailesine Hoş Geldin 𝗛𝗮𝗸𝗮𝗻 𝗬𝗮𝗸ı𝗻. 💛🖤 pic.twitter.com/L6dF7YJ9tC

— İstanbulspor A.Ş. (@istanbulspor) October 16, 2023

Muratova i Hakanova majka ima jednu davnu, tešku i tragičnu priču. Braća Yakin imaju polubrata Ertana Irizika, rođenog 1964. koji je rođen u Istanbulu i koji je također bio sjajan nogometaš, stoper koji je također ponikao u Concordiji a zatim igrao u Baselu i najduže, devet sezona, u St. Gallenu. Majka Emine je 1972. tragično ostala bez supruga koji je prvo nestao pa nakon nekog vremena pronađen mrtav na Ženevskom jezeru. Kako bi, sukladno tadašnjim imigrantskim zakonima, mogla ostati s djecom živjeti u Švicarskoj, jedini način bio je udati se za nekog s švicarskim državljanstvom. Uskoro je upoznala zavarivača Mustafu Yakina s kojim se vjenčala i dvije godine kasnije dobila sina Murata. Ipak, takav brak nije imao neku mogućnost pa su se Mustafa i Emine razveli 1982.

Potresi u obitelji nisu omeli Murata koji se u mladim danima sjajno razvijao, toliko da je za reprezentaciju kod izbornika Roya Hodgsona debitirao u rujnu 1994. Malo je nedostajalo da Yakin bude dio selekcije Švicarske ina Svjetskom prvenstvu 1994. u SAD-u, međutim nakon što je Hodgson uspio u pritisku da se Muratu ubrza proces dobivanja švicarskog državljanstva, izbačen je iz kampa reprezentacije. Naime, netko je dojavio Hodgsonu da je Yakin bio u hotelskom baru 15 minuta nakon što su igrači već trebali biti u sobama. „Nisam bio jedini tamo, netko od prisutnih me cinkao“, rekao je Yakin a nedavno je dodao i kako mu se nakon 15 godina tadašnji izbornik ispričao uz riječi „danas bih drukčije odlučio“.

Nije to bilo čudno za Yakina, kao što je već spomenuto u tekstu, bio je profesionalac, ali samo onoliko koliko je trebalo, nije se baš trudio preko toga. Volio je čokoladu, kad ste iz Švicarske to vjerojatno i nije čudno, a čokoladom je nagradio reprezentativce Sjeverne Irske nakon što su odigrali 0-0 u zadnjem kolu kvalifikacija za SP 2022 protiv Italije i tako Švicarcima omogućili da uzmu prvo mjesto i direktan put u Katar, dok su Azzurri morali u play-off kroz koji nisu prošli pobjednički. „9.3 kilograma čokolade za 93 minute bez primljenog gola protiv aktualnog prvaka Europe Italije. Puno slatkih pozdrava, Murat“, rekao je pakirajući čokoladu u videu objavljenom na društvenim mrežama.

In November, Northern Ireland held Italy to a goalless draw in their final fixture meaning Switzerland qualified for the World Cup.

To say thank you, Murat Yakin sent 9.3kg of Swiss Chocolate to the Irish FA.

His side have now got off to a perfect start in Qatar. pic.twitter.com/1vYugbRbQk

— bet365 (@bet365) November 24, 2022