Mali indijski mungos, grabežljivac koji je prije stotinjak godina unesen na Mljet da spasi “otok zmija”, prometnuo se u najvećeg neprijatelja njegova iznimnog ekosistema i proširio se na kopno, ali mu još nitko nije ozbiljnije pokušao stati na put.

Manje od dvadeset godina nakon što je austrijsko Ministarstvo poljodjelstva 25. kolovoza 1910. unijelo 11 primjeraka mungosa, dva su njemačka istraživača javila, da na Mljetu nisu mogla naći otrovnicu. No, tada se nije znalo da taj “uspjeh” krije široku lepezu opasnosti. Naime, mungos je vrlo oportunistička životinja. To znači da on jede najviše ono što najlakše ulovi, a da to zmije svakako nisu.

Mungos je, dakle, prije nego što je uočen nedostatak zmija, opustošio Mljet od lakše dostupnih skupina među kojima su kukci, žabe, štakori, sitni glodavaci i gušteri. Potom su došle na red ptice i ptičja jaja, a prema prilikama i kokoši, kao i ostala perad. Nakon toga, mungos bi prešao na grožđe, smokve i druge dostupne plodove, pa na kraju prešao i na kopno.

Mali indijski mungos jedna je od 29 različitih mačkolikih vrsta koje nose popularni naziv mungosi. “Naš” je izgledom i veličinom nalik velikoj lasici. Ima izduženo vretenasto tijelo dužine oko pola metra, kratke noge, šiljastu glavu i dugi rep. Živi pet i više godina i godišnje okoti dvoje do četvoro mladih. Izvanredno je brz i okretan, što mu dobro dođe u lovu na zmije.