Čuveni i osebujni američki umjetnik Dan Graham, koji je ‘spojio’ minimalizam i barok, odabrao je Muzej suvremene umjetnosti (MSU) kao mjesto gdje će prvi put samostalno izlagati u istočnome dijelu Europe, a njegova izložba: Zabava za cijelu obitelj / Works That are Fun for the Family bit će otvorena u subotu navečer, 20. svibnja na južnome platou toga novozagrebačkog muzeja.

Posebnosti Grahamove umjetnosti i njegove zagrebačke izložbe bili su tema konferencije za novinare, održane u četvrtak u MSU, a o temi su govorili kustosi izložbe Maurizio Bortolli i Radmila Iva Janković.

Graham bi trebao biti obvezna literatura u srednjim školama

Dan Graham jedan je od najvažnjih protagonista suvremene umjetnosti 20. stoljeća koji nekonvencionalno razmišlja o umjetnosti, arhitekturi, urbanizmu, pop i underground kulturi i trebao bi biti obvezna literatura u srednjim školama, uvjerena je Radmila Iva Janković. Podsjetila je da je Graham počeo kao konceptulani umjetnik i slovi kao njezin pionir, iako je znao izjavljivati kako “mrzi konceptulanu umjetnosti”, ali je vrlo brzo počeo eksperimentirati i u mediju videa, te performansima u koje uključuje psihološki aspekt – međuodnos umjetnika i publike.

Janković je ukazala kako su Grahamovi najraniji video performansi, koji nastaju krajem 1960-ih i početkom 1970-ih, važna poveznica s eksperimentalnim video radovima hrvatskih umjetnika Sanje Iveković, Dalibora Martinisa i Gorana Trbuljaka. Rekla je kako su djela tih umjetnika iz kolekcije MSU-a izdvojena za izložbu na kojoj će biti prikazana kao zasebna cjelina naslovljena “Inter nos”, prema radu Sanje Iveković iz 1978.

Rekla je kako je posebnost izložbe i ta što će, po umjetnikovoj želji njegov video “Smrt čokoladom” (1986-2005) biti predstavljen u kontekstu trgovačkoga centra Avenue Mall, u neposrednoj blizini MSU-a. Taj video svjedoči o suvremenim načinima samozaborava pojedinca koji pribjegava masovnom konzumerizmu.

Grahamu je važan odnos umjetnika i publike i tome pristupa na nov način

Kustos izložbe Maurizio Bortolli objasnio je da je Grahamu važan odnos umjetnika i publike i tome pristupa na nov način što se može pratiti već od njegovih prvih performansa do paviljona koji su, smatra, najveće postignuće Grahamove umjetnosti.  Kako je rekao, paviljoni nisu samo minimalistička arhitektura, nego bi se mogli smatrati složenim napravama koje mogu povezati publiku s okolinom jer je pola površine paviljona prozirno, a pola zrcalno, pa se u njima odražava čitav okolni svijet u koji je publika uključena.

Bortolli je istaknuo da je važno razumjeti da paviljoni potječu iz Grahamovih performansa koji su najautentičniji dio njegova opusa i već sadrže mnoge elemente koje poslije nalazimo u paviljonima i drugim radovima. Pri tome, dodao je, paviljoni nisu doslovno arhitektonski objekti nego prije uvjetuju način na koji publika stupa u interakciju s umjetničkim djelom i na koji postaje protagonist umjetničkoga djela.

Graham se, rekao je Bortolli, na originalan način referira na povijest zapadne civilizacije – od renesansnih, baroknih i rokoko vrtnih paviljona, preko devetnaestostoljetnih arkada i svjetskih izložbi, do suvremene korporacijske arhitekture što će moći doživjeti i posjetitelji izložbe u MSU-u.

Graham je u svoja djela utkao još jednu veliku strast – glazbu

Kao erudit bez klasičnog (akademskog) umjetničkog obrazovanja, Graham je u svoja djela inkorporirao još jednu veliku strast – glazbu, podsjetila je Janković. Tako će, uz njegova dva paviljona “Šminkeraj za djevojčice” (1998-2000) i “Dvosmjerni zrcalni cilindar podijeljen perforiranim nehrđajućim čelikom” (2011-2012), na izložbi u MSU biti predstavljen i “Paviljon za prikazivanje rock videa/filmova” (2012), umjetničko djelo koje ujedno funkcionira i kao prostor za zabavu.

U paviljonu će biti filmovi i video radovi posvećenih hipijevskom pokretu, hardcoreu, no waveu i post-punk sastavima, a paviljon je nastao svojevrsna posveta supkulturi u Americi i Europi u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stoljeća. Janković je napomenula kako je glazba implicitno prisutna već u njegovim najranijim djelima, ali od početka osamdesetih, u vrijeme kada kao rock kritičar intenzivno prati i promovira njujoršku glazbenu underground scenu, Dan Graham okušao se i u žanru dokumentarnog filma. Tako će, najavila je, u Dvorani Gorgona tijekom izložbe biti prikazan njegov glasoviti dokumentarni esej “Rock My Religion” (1983-1984) u kojemu na autentičan način, kroz povijesnu analizu glazbe, preispituje kulturu 20. stoljeća.

Najavljeno je kako će svečano otvorenje početi plesnim performansom u izvedbi Vere Mitrović i Žaka Valente, voditelja i članova PAP performing arts programa pri MSU-u, a bit će popraćeno i kompilacijom umjetnikovih najdražih pjesama.

Dan Graham rodio se 1942. u Urbani u Illinioisu, a živi i radi u New Yorku. Predstavio se retrospektivnim izložbama u nizu svjetskih muzeja, od SAD-a i Australije do Europe. Mnogo puta izlagao je na Bijenalu u Veneciji (1976, 2003, 2004, 2005), na kasselskoj Dokumenti (1972, 1977, 1982, 1992, 1997) te na izložbama Skulptur Projekte u Münsteru (1987, 1997). Dobitnik je brojnih nagrada, a 2010. primio je počasnu nagradu Američke akademije umjetnosti i književnosti.