Posljednjih dana postali smo tihi promatrači, a samim time i sudionici u ogromnom rastu govora mržnje prema LGBTIQ+ osobama na društvenim mrežama. Ironično, okidač je bio pobjeda Nema Mettela, nebinarne osobe iz Švicarske na Eurosongu, glazbenom natjecanju koje se temelji na prihvaćanju različitosti, ali i ujedinjavanju ljudi kroz glazbu.

‘Pi*ko binarna, je*em ti haljinicu i tanjur’, napisao je HRT-ov Martin Horžić na društvenim mrežama, dok je hercegovački fratar Mario Knezović zahvaljivao bogu što Hrvatska nije pobijedila kako “neki izvođači ne bi obeščastili tlo naše Domovine”. Brojni moralizatori nazivali su Eurosong “paradom kiča i pederluka”, a društvene mreže umjesto da budu obavijene slavljem, postale su mračna pozornica puna netrpeljivosti i diskriminacije te samim time i moralni poraz civilizirane Europe.

Ironično je to, pogotovo uzmemo li u obzir sve ono što Eurosong predstavlja kroz svoju bogatu povijest.

Europski glazbeni festival započeo je 1956. godine, donoseći pjesme najraznovrsnijih žanrova na više od 50 različitih jezika, kroz godine promovirajući vrijednosti tolerancije i raznolikosti, one koje posebno privlače LGBTIQ+ zajednicu, često osuđivanu i stigmatiziranu.

Pedesetih i šezdesetih godina Eurosong je započeo s pomalo konvencionalnom repertoarom pjesama, međutim, sedamdesete godine prošlog stoljeća otvaraju vrata disko glazbi i ekscentričnosti žanra na ovom glazbenom natjecanju. Eurosong tada prihvaća svu šarolikost koju novo vrijeme donosi, stvarajući vlastiti identitet koji njeguje i dan danas. Raskoš u punom smislu riječi rađa se kroz izvedbe brojnih glazbenih diva, ali i onih koji se tako osjećaju, stvarajući događaj koji je prigrlilo baš ono što daje boje LGBTIQ+ zajednici.

Profesor Brian Singleton s Trinity Collegea Dublin, koji je napisao članak o sociologiji Eurosonga za časopis ‘Society of Queer Studies’ 2007. godine, smatra da su homoseksualni muškarci, koji su odrasli u šezdesetima i sedamdesetima godinama, gravitirali prema događaju kojem su se divili na ekranima. U vrijeme kad je društvo nametalo muškarcima emocionalnu suzdržanost, Eurosong je dao slobodu.

“On je pun emocija. Sve te pjesme o zaljubljivanju i raskidima, uživo na televiziji, gdje stvari mogu poći po krivu, podižu uzbuđenje. Uz to na kraju samo jedna osoba pobjeđuje, tako da je to sjajno emocionalno iskustvo”, rekao je. “To je razlika koja je učinila Eurosong tako privlačnim. Sva ta raskoš, spektakl, to su sve stvari koje homoseksualni muškarci žive kako bi se oslobodili normi ‘muževnosti‘”, primijetio je Singleton.

Prvi klubovi ljubitelja Eurosonga počeli su nicati već 80-ih godina prošlog stoljeća, a trend se nastavio sve intenzivnije tokom narednog desetljeća.

“Kasnih 90-ih godina već je postojala dobro utemeljena veza između Eurosonga i identiteta LGBT zajednice kad je riječ o obožavateljima”, rekla je Catherine Baker, povjesničarka na Sveučilištu u Hullu, čiji se istraživački rad fokusira na 20. stoljeću.

Nije dugo trebalo da se situacija počne mijenjati i kad su u pitanju izvođači. Tako 1997. nastupa islandski pop pjevač Paul Oscar, prvi deklarirani homoseksualni natjecatelj Eurosonga. Iduće godine Dana International na Eurosongu je odnijela pobjedu i ispisala povijest pjesmom “Diva”. Prva transrodna pobjednica tog glazbenog natjecanja otvorila je vrata transrodnim osobama pokazavši im da njihov identitet ne mora biti prepreka kada je u pitanju uspjeh.

U isto vrijeme Europa se počinje otvarati, institucije našeg kontinenta počinju se zanimati za suzbijanje diskriminacije prema LGBT osobama, raspravlja se o neravnopravnosti na poslu, mogućnostima legalizacije istospolnih zajednica i dr.

Prisjetimo se samo Johnnyja Logana, višestrukog pobjednika na Eurosongu za kojega se još osamdesetih počelo govorkati da je gej, iako nikad to nije javno priznao. Unatoč tome, podršku homoseksualcima davao je kroz godine koje su uslijedile pjevajući na nekoliko parada ponosa diljem Europe, uključujući Amsterdam i Kopenhagen.

Čak su i naši susjedi Slovenci 2002. godine kao predstavnike poslali trio Sestre, ‘drag act’ koji su činili Srečko, Tomaž i Damjan.

U ranijoj povijesti Eurosong je postao nikad otvoreniji kada se u Helsinkiju 2007. na sceni se pojavila danska drag queen imena DQ, a iste je godine pobjedu odnijela Marija Šerifović, srpska pjevačica koja je svoju seksualnu orijentaciju o kojoj se ranije spekuliralo priznala 2013. godine.

Teško je ne spomenuti i Conchitu Wurst koja je trijumfirala 2014. godine. Transvestit i gej ikona, pravog imena Tom Neuwirth, nastupila je tada u raskošnoj haljini, ponosno pokazavši svoju bradu. Za mnoge kontroverzan nastup nije spriječio oduševljenje ljubitelja Eurosonga da nastup nagrade i naposlijetku okrune pobjedom.

A Europa? Europa danas na papiru živi nikad veću političku korektnost. Liberalni smo. Otvoreni smo. Ali moralni kompas, unatoč tome pokazuje krivi smjer.

U izvješću koje je ove godine objavilo Vijeće Europe, jasno stoji kako države moraju bolje štititi prava transrodnih osoba, upozoravajući na visoku razinu diskriminacije i nesigurnosti transrodnih osoba u Europi. Čak je i Papa Franjo kritizirao zakone koji kriminaliziraju homoseksualnost i označio ih kao “nepravedne”, rekavši da Bog voli svu svoju djecu takvu kakva jesu, te je pozvao katoličke biskupe koji podržavaju zakone da LGBTQ osobe prime u Crkvu.

Smjer Europe, ali i njihovih građana, o čemu svjedočimo proteklih dana, daleko je od onoga kojeg bi očekivali, a Hrvatska na našu žalost nije izuzetak. Iako je Hrvatski sabor još 2018. izglasao ratifikaciju Istanbulske konvencije koja, između ostalog, promiče toleranciju po pitanju rodnog identiteta i zahtjeva od države da kriminalizira diskriminaciju po toj osnovi, klima u Hrvatskoj se mijenja u neželjenom smjeru.

Domovinski pokret, koji je upravo sastavio vladu s HDZ-om zalaže se za deratifikaciju Istanbulske konvencije  – u dijelu u kojem se ona tiče rodne ideologije te je zaista teško ne povezati sumanutu mržnju koja se širi hrvatskim javnim prostorom s jakim glasačkim tijelom koje podupire diskriminaciju po osnovi rodnog identiteta.

Nemo je u tom slučaju samo kolateralna žrtva. Osmijeh ove mlade i talentirane osobe, čije iznimne pjevačke sposobnosti, sviđala vam se izvedba ili ne, su neosporne. Njegova sreća, umjesto da širi ljubav i zajedništvo, ove dane potpirivala je najniže ljudske emocije, pokazujući nam da smo još jednom zakazali kao ljudi, ali i kao društvo.