Posljednjih mjesec i pol dana sve je veći broj migranata koji dolaze vlakom iz Zagreba u Rijeku i ostaju na području riječkog željezničkog kolodvora.

Roberta Nikšić iz JRS-a (Isusovačka služba za izbjeglice) i časna sestra Vesna Zovkić, volonterka iz reda Isusova male sestre – došle su na poziv Riječke nadbiskupije. Roberta Nikšić, kao zagovornica prava migranata, pomaže vrlo konkretno u Bihaću, a sada i u Rijeci.

“Spavaju ovdje na golom betonu, dajemo im deka koliko imamo”, kažu nam pa opisuju teško stanje migranata. Navode da su im noge izranjavane, gotovo svi imaju svrab jer se nemaju gdje oprati, a rane od svraba često se inficiraju. Dodaju i da na hitnoj jedva uspiju dobiti recept za antibiotike kako bi im olakšali.

Dobra je vijest da je već stigao kontejner sa tuševima, koji će biti priključen u ponedjeljak. Ranije je već podignuto skladište u kojem su deke, odjeća, lijekovi koje doniraju građani Rijeke i volonteri. Potrebno je svega – pokrivači, tople jakne, medicinski pribor…

FOTO: Nacional

Migranti imaju sedam dana – rok je to u kojem moraju napustiti teritorij Republike Hrvatske. Spavaju na otvorenom po nekoliko noći, sve dok se ne uspiju ukrcati na autobus za Buzet. Dnevno su tri autobusa, ali uvijek su puni. Čekaju i čekaju – sve dok se ne nađe neko slobodno mjesto. Buzet je, inače, njihova točka iz koje putuju dalje, izvan Hrvatske.

Sve što uz sebe imaju često je samo jedna dekica koju dobiju od volontera. Fotografije nastale u subotu slike su očajnika, priča nam Roberta Nikšić. Ono što rade, dodaje, minimum je – samo mrvica humanosti.

Brojni stanovnici Rijeke i volonteri doniraju odjeću i lijekove, a sve je više onih Riječana koji svaki dan nakon posla dolaze dijeliti hranu. Gradsko društvo Crvenog križa svakodnevno priprema oko 200 obroka u svojoj kuhinji na Pećinama te ih dostavlja migrantima na području oko željezničkog kolodvora.

FOTO: Nacional

Mladi Afganistanci pričaju kako točno znaju zašto ovo trpe – neredovito jedu, spavaju vani – a sve kako bi pomogli svojim obiteljima. “Večeras su nas dečki iz Afganistana pozvali ‘u goste’ – usred razgovora otvorili deku i pozvali nas da sjednemo. Razgovori dirljivi do suza! Toliko bola i osmijeha na jednom mjestu”, govore nam Roberta Nikšić i sestra Vesna Zovkić.

Iza migranata još je jedna teška noć, provedena na betonu riječkog kolodvora. Za volonterke i volontere nema odmora – i jutros su dijelili čaj i previjali rane migranata. Za one koji ne uspiju pronaći slobodno mjesto u nekom od autobusa – volonteri su uvijek tu, spremni iskazati humanost i pomoći koliko god je to moguće.

FOTO: Nacional