Objavljeno u Nacionalu br. 702, 2009-04-28

NACIONAL OTKRIVA  detalje akcije razbijanja krijumčarskog lanca kradljivaca goriva u Hrvatskim željeznicama, koju je ljetos odradila privatna detektivska agencija ‘Shark’

Nacional je došao do ekskluzivnih fotografija akcije razbijanja krijumčarskog lanca kradljivaca goriva u Hrvatskim željeznicama uz pomoć kojih je “pala” peteročlana skupina zaposlenika HŽ-a na području željezničkog kolodvora u Zagrebu. Premda bi se informacija o razotkrivanju kradljivaca goriva u HŽ-u, s obzirom na to da se radi o zaposlenicima nižeg ranga, mogla podvesti pod uobičajenu statistiku kriminaliteta i utopiti u svakodnevne događaje iz crne kronike, ova je uspješna akcija ipak značajna iz nekoliko razloga.

Prvi se put dogodilo da je neka državna tvrtka angažirala privatnu detektivsku agenciju koja je krijumčare razotkrila u samo 15 dana akcije na terenu. Detektivska agencija “Shark” u vlasništvu Goroslava Šmaguca, koji je prije osnivanja agencije dugo radio u MUP-u na poslovima suzbijanja kriminaliteta, odradila je samostalno cjelokupni posao na terenu. Šmaguc je s nekoliko detektiva pripremio akciju, rasporedio ih na mjesta s kojih se videozapisom moglo dokazati počinjenje djela, organizirao 24-satni nadzor tih mjesta njihovom fizičkom prisutnošću, snimio kradljivce kako prenose u kanistrima ukradeno gorivo, te pratio njihove automobile kojima su se služili za transport pri izvršenju kažnjivog djela. Potom je dokumentaciju predao MUP-u.

Premda je akcija provedena sredinom prošle godine, MUP je nedavno završio kriminalističku obradu nad petoricom osumnjičenika i spis predao Državnom odvjetništvu. Prema riječima direktora tvrtke HŽ Vuča vlakova Olivera Krilića štete zbog krađe goriva mjere se u milijunima kuna, a službeno HŽ procjenjuje da se zbog toga godišnje gubi oko 2 milijuna eura. Javna je tajna da se krađe goriva događaju već dulje od deset godina, pa su štete za Hrvatske željeznice znatno veće. Premda “svi sve znaju”, teško ih je bilo dokazati, jer do dolaska Krilića na čelo tvrtke HŽ Vuča vlakova nije bilo volje da se tim problemom netko pozabavi sustavno. Nekolicina zaposlenika bila je procesuirana na sudovima nakon što je MUP podnio kaznene prijave na temelju pronađenog goriva u njihovim privatnim objektima. Međutim, teško je bilo dokazati krađu ako nisu bili uhvaćeni prilikom počinjenja djela, jer su na sudovima osumnjičenici donosili račune kojima su pravdali gorivo za koje se sumnjalo da je ukradeno. Goroslav Šmaguc pristao je za Nacional otkriti detalje iz akcije. “Direktor HŽ Vuče vlakova Oliver Krilić obratio mi se sredinom 2008. radi angažiranja moje agencije na slučaju razotkrivanja krađe goriva s Hrvatskih željeznica na području Zagreba. Mi smo se i prije samog potpisivanja ugovora susretali kako bismo razradili detalje oko našeg angažmana.

Nakon potpisivanja ugovora i dobivanja punomoći za obavljanje tih poslova krenuli smo u akciju. Akcija se provodila tijekom lipnja i srpnja 2008., oko 45 dana. Prvih petnaestak dana smo proveli u prikupljanju informacije koje bi nam pomogle kada dođemo na teren. Obilazili smo sporna područja kako bismo odredili lokacije s kojih ćemo nadzirati eventualna počinjenja krađa. Radilo se o dvije lokacije u Zagrebu, i to na području Glavnog i ranžirnog kolodvora, od Branimirove i Strojarske ulice do Ulice grada Vukovara. Krilić je imao saznanja da se svakodnevno krade gorivo u većim razmjerima, dnevno samo na području Zagreba odnosno na tim dvjema lokacijama od 800 do tisuću litara”, rekao je Šmaguc.

Upravo je ta činjenica Olivera Krilića ponukala da angažira detektivsku agenciju kako bi se krađe razriješile, jer su pokušaji dotadašnjih procesuiranja na sudovima bili neuspješni zbog nedostatka dokaza. Krilić je u prvoj fazi detektivima dao raspoložive informacije o mogućim počiniteljima krađa, sumnje u određene zaposlenike koji su već imali posla s policijom. Naravno, to je trebalo dokazati, a jedino se moglo 24-satnim nadzorom i prikrivenim djelovanjem spornih lokacija. To je bio najteži dio posla za agenciju “Shark”, jer se ne zna kad će skupina krasti gorivo, u kojem dijelu dana, na kojoj lokaciji, a usto trebalo je takav događaj i snimiti kamerom te biti u pripravnosti da se automobilima prati po potrebi kamo gorivo odlazi.

Bilo je angažirano pet detektiva opremljenih tehnikom i automobilima. Raspoređeni su bili na nekoliko lokacija kako bi s njih mogli detektirati pomake unutar kruga HŽ-a, dolazak privatnih automobila osoba na koje se sumnjalo, neuobičajenu žurbu, pretrčavanje s kanistrima i slično. Detektivi nisu imali fotografije potencijalnih počinitelja, ali su imali informaciju o vozilima kojima se koriste ili bi se mogli koristiti.

Inače, objekt HŽ-a čuvaju zaštitari tvrtke RVR, odnosno “Redarstvo, vatrogastvo, rasadnik” koji su dio Hrvatskih željeznica, i većina ulaza je, prema riječima Šmaguca, čuvana fizičkom prisutnošću. Međutim, to čuvanje je prilično slabo i propusno tako da su i detektivi mogli neopaženo ući na jedan ulaz, a izići na drugi posve neopaženo. To im je donekle olakšalo cijeli posao s obzirom na to da nitko unutar HŽ-a nije znao za njihovu akciju, pa tako nisu smjeli znati ni zaštitari. Detektivi nisu mogli zatražiti pomoć zaštitara jer bi akcija možda bila kompromitirana s obzirom na to da je netko od zaštitara mogao biti uključen u lanac kradljivaca goriva dajući im zaštitu ili prešutno odobravanje krađe koja se događala nekiput i pred njihovim očima.

Goroslav Šmaguc prepričao je operativni dio akcije. “Akcija se svodila na cjelodnevno kontroliranje objekta sa svih strana. Naravno, riječ je o dinamici, jer smo se i mi kretali kao i potencijalni kradljivci. Imali smo uvid u smjenski rad tako da smo znali kad potencijalni osumnjičenici dolaze ili odlaze s posla. Odrađivali smo i noćne smjene. U samom početku, desetak dana nije bilo vidljivo da se čini kriminal. Međutim, nakon dva tjedna stvari su se počele raspletati. Uočili smo kako su određene osobe u krugu objekta sa strane Strojarske ulice odjevene u civilnu odjeću, dakle ne u radnu odjeću HŽ-a, počele prenositi kanistre od 25 – 30 litara. To smo fiksirali izvana i zabilježili videozapisima. Osobe su ulazile u objekt bez obzira na to jesu li bile u svojoj smjeni ili nisu. Sve se odvijalo u roku od sat vremena. Imali su već pripremljene pune kanistre unutar kruga HŽ-a, a oni su dolazili s praznim kanistrima koje su potom ostavljali za sljedeću krađu. Obavljali su utovar u osobna vozila kojima su se nakon obavljena posla vozili do mjesta s kojih su radili daljnji pretovar i distribuciju pa su potom odlazili svojim kućama. Neke smo pratili do Zagorja i snimali ispred njihovih kuća kako istovaraju kanistre. Vozila su ulazila i izlazila iz kruga HŽ-a bez ikakve kontrole zaštitara. Oni vozila i ne popisuju. Ipak, ne mogu tvrditi da su se sve krađe radile pred očima zaštitara. Počinitelji su imali i ključeve nekih prostora u koje su mogli ući automobilima gdje ih je već čekalo gorivo za utovar. Nakon obavljena posla, zaključavali su prostore kao da se ništa nije dogodilo. To zaštitari nisu mogli kontrolirati”, rekao je Šmaguc.

Vlasnik agencije “Shark” uvjeren je kako se gorivo uzimalo iz dizelskih lokomotiva, pa se sumnja da su u sve umiješani i pojedini strojovođe koji znaju gdje i kako se može istočiti gorivo iz lokomotiva, jer su ta mjesta zaštićena. Bilo je slučajeva kada je vozilo krcato gorivom izlazilo iz kruga tvrtke, parkiralo se na obližnjem parkiralištu i čekalo nekoliko sati da bi završila smjena. Potom bi netko od zaposlenih preuzeo vozilo i odvezao se u nepoznatom smjeru. Premda je ta akcija odrađena samo na području jednog kolodvora u Hrvatskoj, ona ima svakako i preventivni karakter, ali i psihološki utjecaj na sve druge koji se bave krađama goriva iz dizelskih lokomotiva, jer nitko od njih ne zna gdje se akcije trenutačno vode. Slučaj da velika kompanija angažira detektivsku agenciju u razotkrivanju kriminala nije ništa novo u zapadnim zemljama, a u Hrvatskoj je za mnoge domaće tvrtke takvo što još uvijek velika nepoznanica. Do sada su se detektivske agencije u hrvatskoj javnosti percipirale kao agencije koje mogu dokazivati uglavnom preljub i bračnu nevjeru partnera. Međutim, Goroslav Šmaguc je rekao kako dokazivanje bračnih preljuba i nevjera čini tek 10 – 15 posto njegove djelatnosti. Agenciju “Shark” mnogo češće angažiraju inozemne tvrtke koje u svojim zemljama godinama koriste privatne detektive.

“U svakoj tvrtki postoji određena vrsta krađa materijala, informacija, gotovih proizvoda. Mene su do sada angažirale i strane tvrtke koje rade na području Hrvatske. Radilo se o segmentima prodavanja informacija, lažnih bolovanja, provjere boniteta, krivotvorenja i slično. Premda se još uvijek za detektive veže uvriježeno mišljenje da se bave preljubima i bračnim nevjerama, takvi poslovi uzimaju 10 posto tržišta. Sve se više obraćaju menadžeri stranih i domaćih tvrtki. Oni zovu policiju kad je već sve gotovo, odnosno kad se već nešto dogodi, a nas zovu kad postoji sumnja u nešto. Sva saznanja prenosimo MUP-u s kojim dobro surađujemo. Tvrtke nas znaju angažirati i prije sklapanja nekakvog posla, provjeravamo bonitet tvrtke mogućeg partnera. Imali smo slučaj prošle godine kad smo za račun jedne tvrtke provjeravali iskazanu vrijednost njezina potencijalnog partnera. Otkrili smo da su prikazana vrijednost imovine, poslovni rezultati i slično bili najvećim dijelom krivotvoreni. Riječ je zapravo o poslovima ‘business intelligence'”, ustvrdio je Šmaguc i dodao kako, s druge strane, postoje i fizičke osobe koje ih angažiraju kako bi razotkrili prevarante, osobito kad je riječ o nekretninama.

“Imao sam slučaj da je osoba dobila obavijest od zemljišnog odjela kako je na stan u njegovu vlasništvu uknjižen nekakav kupac tog stana, a ovaj pojma nije imao da ga je prodao bilo kome. U istrazi smo utvrdili da je sve legalno ovjereno kod javnog bilježnika i da je kupac koji se uknjižio stvarno kupac tog stana u Zagrebu. On je kupio stan zapravo od nekoga tko se predstavio kao posrednik u cijelom poslu i koji je očito krivotvorio punomoći. Čovjeku smo došli na vrata i rekli kako je sve krivotvoreno. Pitali smo ga je li uopće vidio stan koji je kupio, i rekao nam je da ga je vidio samo izvana. Mislio sam da je kupac također upleten, jer je zaista teško biti toliko naivan.

Surađivao sam prošle godine s kolegama iz Italije i Slovenije. Slovenskog detektiva je u Italiji angažirao njegov klijent iz Slovenije kako bi otkrio prevarante. Radilo se o poslu vrijednom nekoliko milijuna eura koji je slovenski poduzetnik sklopio s jednom talijanskom tvrtkom. Otišao je u Italiju, pogledao talijansku ‘tvrtku, hale, zaposlenike i strojeve. Slovenski je poduzetnik napravio ugovor, ali desetak dana poslije, kad je ponovo došao u Italiju, sve je bilo pometeno, ništa više nije bilo od strojeva, zaposlenika, zapravo sve je bilo lažno”, rekao je Goroslav Šmaguc koji je istovremeno predsjednik strukovne udruge privatnih detektiva.

Njegova agencija “Shark” jedna je od najpoznatijih u Hrvatskoj, a 50-godišnji Šmaguc, inače pravnik po struci, osnovao ju je još prije osam godina. “Dugo sam radio u MUP-u, i to na raznim poslovima, od kriminalistike, općeg organiziranog kriminaliteta, krvnih delikata. Školovao sam se u inozemstvu, bio načelnik u policijskoj upravi i predavač na policijskoj akademiji. U vrijeme kad sam se odlučio za otvaranje agencije, u Hrvatskoj gotovo da i nije bilo privatnih detektiva. Svaki detektivski posao u osnovi se svodi na prikupljanje podataka i dokaza, a moja specijalnost su imovinsko-pravni poslovi i zaštita industrijskog i intelektualnog vlasništva. Godišnje rješavam između 100 i 150 različitih slučajeva, za neke je potrebno 2 – 3 dana intenzivnog rada, a na nekim slučajevima sam radio i mjesecima”, objašnjava Šmaguc. Kao vlasniku privatne detektivske agencije i predsjedniku nedavno osnovane udruge, Šmagucu su pomalo smiješni stereotipi koji još uvijek dominiraju kad netko spomene detektiva: “Ne nosimo šešire i balonere, ne čučimo danima u nekom grmlju i ne bavimo se samo bračnim nevjerama. Zapravo, zadaci koje pred nas stavljaju klijenti sve su konkretniji i teži, pa je klasično istraživanje bračne nevjere zastupljeno sa samo 10 posto u svim slučajevima kojima se detektivi bave.”

Čime se sve može baviti privatni detektiv najbolje pokazuje i slučaj otprije tri godine, kad je Šmaguca angažirao ravnatelj dječjeg kazališta Trešnja da prikupi dokaze o glumcu koji je mjesecima bio na – lažnom bolovanju. Naime, glumac i TV voditelj Vinko Štefanac, koji je na Novoj TV vodio showove Story super nova i Hrvatski model, imao je stalni angažman u Trešnji. Međutim, kad je počeo raditi za sarajevsku televizijsku postaju OBN, Štefanac je otvorio bolovanje u kazalištu i često putovao u Sarajevo. Ravnatelj kazališta Trešnja Roman Šušković odlučio je angažirati Šmagucovu agenciju “Shark” da istraži cijeli slučaj. Ustanovilo se da Štefanac svom poslodavcu u kazalište donosi potvrde o teškom zdravstvenom stanju, a u međuvremenu je zapravo odlazio raditi na OBN. Nakon što je Šmaguc prikupio dovoljno dokaza, ravnatelj Trešnje pozvao je Šefanca, predočio mu dokaze i dao mu izvanredni otkaz.