Kažu da su jedriličari čudni ljudi. Žive u svom svijetu koji razumiju samo oni koji su bar jednom u životu omirisali sol i život pod jedrima, pogled im vječno uperen u nebo pažljivo prati kretanje oblaka i čita svaku riječ koju vjetar piše po zraku. Vječito promrzli, mokri, nerijetko i do krajnjih granica iscrpljeni u borbi s vjetrom i morem, a opet baš zato beskrajno sretni kad podignu jedra i uhvate konope. A kad u zraku osjete vjetar, lice im ozari osmijeh i pogled sam bježi uvis, prema vjetrulji na vrhu jarbola. Pa ako su doista čudni zato što s burom vole popiti kavu na palubi svojeg broda, s levantom usput popričaju dok jure kroz valove, s tramuntanom se druže kao najbolji prijatelji, a jugo ih nježno uspavljuje kad padne noć, neka bude. Jer baš zbog toga jedriličari su sretni ljudi, a najsretniji kad ulove dobar vjetar i pramcem zaoru val.

Pokazalo se to i ovoga vikenda, u subotu, 5. listopada, na sada već legendarnoj splitskoj Mrduji, gdje su se protekloga vikenda 93. put okupili baš takvi ljudi kojima je vjetar i strast, i život, i prošlost, i sadašnjost, i budućnost. A među njima i članovi Rotary kluba Zagreb Medvedgrad iz Zagreba koji već treću godinu zaredom u okviru Mrduje jedre humanitarnu regatu čiji je cilj osigurati financijsku i drugu potporu vrhunskim hrvatskim sportašima koji su tijekom ili nakon svoje sportske karijere ostali bez mogućnosti da vlastitim sredstvima osiguraju egzistenciju, bilo da je riječ o stanovanju, liječenju, školovanju, stručnom osposobljavanju ili zapošljavanju. Ovo humanitarno jedriličarsko natjecanje održano je pod geslom „Jedrite uz Rotary za Zakladu hrvatskih sportaša“ i u suradnji s ACl-jem, Jedriličarskim klubom Labud iz Splita koji je ujedno i organizator Mrdujske regate, Hrvatskim olimpijskim odborom, Hrvatskim klubom olimpijaca i Sportskim novostima.

Najbolji rezultat 93. Mrduje ostvario je kormilar Niko Kmetović s jedrilicom Stravaganza, model Open Custom 42. FOTO: Marko Batina, LB Production

U okviru 93. Mrdujske regate na trima jedrilicama ClubSwan 36, koje je Rotary klubu Zagreb Medvedgrad ustupio ACI, jedrile su posade sponzora ove humanitarne regate s proslavljenim skiperima i sportašima olimpijcima, pa su se tako na palubama tih ultrabrzih jurilica našli i Filip Jurišić, Ivica Kostelić, Lena Stojković, Mario Vekić, Marijo Možnik, Dubravko Šimenc i Vlado Šola. A večer uoči regate zagrebački rotarijanci u prekrasnom vrtu vile Cindro u Podstrani ugostili su sponzore i ugledne sportaše olimpijce, od kojih su se neki sutradan pridružili posadama brodova u regati. Uz spomenute sportaše članove posada, humanitarnu akciju za kolege sportaše podržali su i Barbara Matić, Tonči Stipanović, olimpijska veteranka Danira Nakić Bilić te trofejni paraolimpijci Anđela Mužinić Vincetić, Dino Sinovčić, Luka Baković i Ivan Mikulić. Uz sportaše, konkretnim prilozima akciju su podržali i sponzori među kojima su Amelicor/Klimaoprema, Primaco, Messser, Europosredovanje, OTP banka, HOO, 4F, ORVAS Yachting, Viva, IMAVES, Royall Hill, DaVinci, BiteMe te obitelj Cindro.

Subotnje jutro osvanulo je tmurno, ali je na moru zapuhala južina, baš onakva kakvu jedriličari vole. Posade su se raštrkale po brodovima, hitro su se slagali konopi i pripremala jedra jer brod mora spreman dočekati start Mrdujske regate, majke svih regata na Jadranu, kako joj vole tepati iskusni jedriličari. Mnogi od jedriličara koji godinama sudjeluju na Mrduji dobro se poznaju. Povezuju ih zajednička strast i dugogodišnje iskustvo, pozdravljaju se među sobom s poštovanjem i širokim osmijehom. No kad se odvežu cime i kad jedrilice krenu na regatno polje, kad se začuje signal za start i kad jedra polete uvis i zategnu se konopi, prijateljstvo se u tim napetim satima pretvara u rivalstvo. Jer Mrduja je, doduše, prvenstveno amaterska regata, jedna od najmasovnijih u Hrvatskoj i jedna od najstarijih uopće u Europi, kojoj je primarni cilj omasoviti jedrenje u Hrvatskoj i u kojoj je mnogima najvažnije sudjelovati. No na palubama, ali i za kormilima Swanova koji jedre za humanitarnu rotarijansku regatu, baš kao i na mnogim brodovima zagriženih jedriličara, prekaljeni su sportaši-jedriličari poput Filipa Jurišića, Tončija Stipanovića i Ivice Kostelića. A njima je jedrenje bez natjecanja kao vrhunsko jelo bez soli ili najnapetiji film bez tona.

Jedrilica Bracing Breeze kojom je upravljao kormilar Ivica Kostelić bila je najbrža među šest jedrilica iz humanitarne skupine dok je u ukupnom rezultatu kasnila nepune 24 minute za pobjednikom Mrduje. FOTO: Marko Batina, LB Production

Okupilo se na startu oko 200 brodova raznih kategorija svrstanih u 17 skupina, od onih velikih, 20-metarskih maxi jurilica, preko amaterskih i regatnih krstaša, malih brzih sportskih jedrilica, brodova iz samogradnje pa do klasičnih drvenih gajeta s latinskim jedrom. Neki od njih sudjelovali su pod okriljem svojih jedriličarskih klubova, neki samostalno, no svima je cilj bio isti: uživati pod jedrima. Start regate označen je točno u 11 sati. Razmiljeli se brodovi po regatnom polju pred splitskom lukom u potrazi za pravim kutom koji će napuhati jedra i povući ih prema Mrduji. A južina je prevrtljiva, vjetar bježi čas ovamo čas tamo, malo ga nema pa se opet pojavi. Regatnu rutu od Splita do Mrduje i natrag u dužini od 22 nautičke milje valja prijeći u zadanom vremenu do 18 sati, pa kreće utrka s morem, vjetrom i minutama. Na licima opaljenima suncem čita se duboka koncentracija, škote su čvrsto u rukama, spremne reagirati na svaku promjenu vjetra, na svaki mig i svaku naredbu kormilara. Hitro se odmotavaju pa namotavaju genove, dižu genakeri, pa tek za koju minutu opet spuštaju genakeri, a odmotavaju genove jer je vjetar promijenio smjer, krate se glavna jedra, a pogledi lete u pravcu najljućih konkurenata. „Diži genaker! Puštaj taj gindac! Natrimaj genovu jače! Ajmo brže to, dečki! Puštaj škotu od glavnog!“ orilo se s brodova dok pramci režu zapjenjene kreste valova. „Brzina 17 čvorova!“ čuje se glas s jednog od Swanova koji jure prema Mrduji. Poletjela je i pokoja psovka u onom žaru borbe nabijene adrenalinom, zatežu se i popuštaju konopi, a ruke brzinom munje povlače škote i okreću ručice vinčeva ne bi li zauzdale vjetar i natjerale ga da pleše po jedriličarskom guštu.

Do Mrduje, otočića u Splitskim vratima koji je prema legendi stoljećima bio predmet spora između Bračana i Šoltana, a oko kojega valja okrenuti i krenuti natrag prema Splitu, prve su jedrilice tjerane južnim vjetrom stigle već za sat i pol. No u tom dijelu splitskog akvatorija pokazala se sva prevrtljivost Eolova. Vjetra malo ima pa nema, okreće s južine na sjeverozapadnjak pa opet na južinu, na nekim je dijelovima regatnog polja potpuna bonaca koja grize živce jedriličarima i tjera ih da vrludaju poljem u potrazi za daškom vjetra koji će ih potjerati prema cilju, a jedra prazno vise niz jarbole. Neki su u toj potrazi za vjetrom bili uspješniji, neki manje uspješni, neki su uspjeli stići do cilja u zadanom vremenu, a neki su debelo kasnili. Mušičavo se vrijeme pobrinulo i za jaku neveru i kišu koja je stigla sa sjeverozapada i prešla preko staze u drugom dijelu regate i koja je dobro namočila, ali i namučila jedriličare. Najbrže je regatnu stazu i sve njezine zamke prešao brod Stravaganza, član kluba JK Orsan iz Dubrovnika s kormilarom Nikom Kmetovićem. Oni su 22 milje prejedrili za nešto manje od tri sata i ciljnu su crtu presjekli u 13:58:03. Zanimljivo, na cilj su stigli prije dvaju brzih maxi krstaša koji su jedrili u zasebnoj kategoriji i koji su za Stravaganzom kasnili 30 i 47 minuta. Gotovo 40 brodova iz svih skupina u cilj je ušlo izvan zadanog vremena.

U posebnoj humanitarnoj skupini u kojoj je jedrilo šest brodova s posadama Rotary kluba Zagreb Medvedgrad najbrži je bio Club Swan 36 imena Bracing Breeze s kormilarom Ivicom Kostelićem, proslavljenim skijašem i zagriženim jedriličarem. Njihovo vrijeme ulaska u cilj14:22:47 tek je nepune 24 minute slabije od vremena pobjedničke Stravaganze, što samo potvrđuje vještinu Ivice Kostelića kao vrhunskog jedriličara. I sljedeća tri broda iz skupine rotarijanaca kasnila su svega par minuta iza Bracing Breezea. Swan 36 imenom Lucky s kormilarom Viskom Alfirevićem u cilj je ušao u 14:30:45, a kao treći ciljnu je ravninu presjekao IMX 45 Barba Branko s kormilarom Nenadom Dumanićem koji je u cilj ušao u 14:39:01 sati. Najsporiji iz humanitarne skupine, krstaš Salona 45 imenom Aura, za čijim je kormilom bio Zoran Arnautović, u cilj je ušla u 16:04:11 sati. Na jednom od brodova u ovoj skupini kao članica posade prvi put u životu zajedrila je i naša proslavljena taekwondoašica, osvajačica brončane medalje na OI u Parizu Lena Stojković. Ona je, prepuna dojmova, nakon utrke rekla da joj je regata predivno iskustvo. „Čast mi je što sam pozvana. Ekipa je bila super, a ovo je ujedno bilo i prvi put da sam jedrila, i to u utrci koja ima divan cilj“, kazala je Lena Stojković.

Dubravko Šimenc, predsjednik Zaklade hrvatskih sportaša za čiji su fond jedrili rotarijanci i njihovi sponzori, nakon utrke je podsjetio da je Zaklada u tri godine prikupila više od 60.000 eura za sportaše kojima je potrebna financijska ili bilo kakva pomoć. „Iskrene zahvale upućujem Rotary klubu Zagreb Medvedgrad koji je partner Zaklade, Klubu hrvatskih olimpijaca i ACI-ju koji su osigurali da sportaši jedre na tri Swan jedrilice. I ujedno Jedriličarskom klubu Labud, organizatoru Mrduje, čestitam 100. rođendan“, kazao je naš poznati vaterpolist. A član Rotary Kluba Zagreb Medvedgrad i koordinator projekta financijske podrške Zakladi hrvatskih sportaša Damir Markučić posebno je naglasio da njihov klub već dugi niz godina predano radi na dobrobit lokalne zajednice i organizira niz projekata koji pozitivno utječu na društvo. „Ova humanitarna akcija još je jedan primjer naše posvećenosti prikupljanju sredstava i promoviranju pozitivnih vrijednosti koje Rotary zajednica njeguje kroz nesebičan doprinos i služenje zajednici. Jedrenje nije samo sport – to je prilika za povezivanje s prirodom, ali i međusobno povezivanje ljudi. Kroz ovu manifestaciju želimo iskoristiti snagu zajedništva i solidarnosti kako bismo napravili stvarnu razliku u životima onih kojima je potrebna pomoć“, kazao je Markučić.

A Jedriličarski klub Labud, koji ove godine slavi 100 godina postojanja i koji je kroz to stoljeće jedriličarskom sportu dao nebrojene trofejne sportaše koji su najbolje moguće promovirali jedrenje i izvan granica Hrvatske, ovu je Mrdujsku regatu, tek koju godinu mlađu od njihova kluba, posebno obilježio jer ona je, potvrdit će vam svaki „labudaš“, svojevrsni simbol i kluba i Splita.

„Regate u organizaciji JK-a Labud davno su nadrasle lokalni karakter te su objedinjavanjem kroz Splitski festival jedrenja u trajanju od mjesec dana samo dodatno dobile na značaju. Mrdujska regata kao najstarija i najveća na našoj strani Jadrana, centralni je događaj ove manifestacije, a na startu smo ove godine imali preko 200 plovila. Vjerujem da je domaćim i stranim posadama 93. Mrdujska regata ponovno pružila nezaboravno iskustvo, a jednako tako i svim pratiteljima koji dijele strast prema jedrenju i morskoj avanturi”, kazao je direktor Mrdujske regate Damir Skelin. I eto, „finila je i ova“, riječi su iz popularne pjesme Olivera Dragojevića koje simbolično opisuju kraj ovogodišnje Mrduje. JK Labud i Rotary klub Medvedgrad iz Zagreba već počinju pripreme za iduću, 94. Mrduju i četvrtu humanitarnu regatu za Zakladu hrvatskih sportaša. I svi su pozvani. Kao sudionici, sponzori ili tek kao kibiceri i navijači. Važan im je zajednički cilj: popularizirati i omasoviti jedrenje u lokalnoj zajednici i u Hrvatskoj, među sponzorima, ljubiteljima mora i jedriličarskim entuzijastima. Jer jedrenje nije samo sport. To je način života, životna filozofija koja uči poštovati more i prirodu i dati im natrag barem onoliko koliko smo im oduzeli. A more pamti i vraća.

Članovi Rotary kluba Zagreb Medvedgrad u društvu sa organizatorima i drugim sudionicima ovogodišnje regate. FOTO: Press