Pojedini oporbeni političari u Republici Srpskoj ovih dana najavili su povlačenje Milorada Dodika s političke scene.
“Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik vodi pregovore s predstavnicima zapadnih sila o mogućnosti da mu se pruži amnestija i zaštita. S druge strane, on bi se do Nove godine povukao s vlasti”, tvrdi Nebojša Vukanović, zastupnik ‘Liste za pravdu i red’ u Narodnoj skupštini RS-a.
Komentirajući financijsku krizu za koju je odgovoran Dodikov režim, zastupnik Partije demokratskog progresa (PDP) u Narodnoj skupštini Republike Srpske Igor Crnadak, tvrdi da iduće godine mogu biti i prijevremeni predsjednički izbori u Republici Srpskoj.
PAD DIKTATORA ‘Dodik pregovara sa Zapadom o amnestiji, odlazi prije Nove godine’
“Da vam pravo kažem, tko god realno sagledava situaciju u Republici Srpskoj, vidi da su prijevremeni izbori vrlo mogući iduće godine, zbog ove neodržive situacije s financijama, vidite da je to jedan ponor pred nama. Realno postoji mogućnost i za prijevremene izbore za predsjednika RS-a zbog suđenja koje je u tijeku”, kaže Crnadak za BN TV.
Nacional.hr donosi analizu mogućeg odlaska Milorada Dodika s funkcije predsjednika Republike Srpske i mogućnost sustavnih i društvenih promjena i procesa nakon njegova odlaska.
Stefan Blagić iz udruženja građana Restart Srpska smatra da ni najstručniji ljudi koji prate društvene procese u Republici Srpskoj ne bi dali točan odgovor na pitanje što ili tko poslije Milorada Dodika.
FOTO: Dejan Rakita/PIXSELL
Kriminal i korupcija počivaju na etnonacionalističkim podjelama
“Tu se postavlja puno pitanja. Što ako se dogodi da poslije Dodika opet dođe na vlast Dodik? To se dogodilo u Banjoj Luci. Otišao je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), a došao je netko tko je isti, pa čak i gori, a tko matricom ponašanja prilično sliči na Milorada Dodika. Riječ je o Drašku Stanivukoviću iz Partije demokratskog progresa (PDP). Iako je Banja Luka glasajući za oporbu izglasala promjenu, nije je dobila. Što ako se u Republici Srpskoj isto to dogodi? Što ako ode cijela garnitura na čelu a Dodikom, hoće li će postojati ideološka i suštinska promjena? Republika Srpska pati od kriminala i korupcije, oporba se zaklinje da će to eliminirati. No, u općinama i gradovima u kojima su na vlasti stranke koje su u entitetskom nivou oporba postoji tendencija nepotizma, partijskog zapošljavanja, kriminala i korupcije, o čemu je Restart Srpska pisao i na što je upozoravao u brojnim prilikama. Kad će uopće biti ta promjena? Da se razumijemo, Milorad Dodik trebao je otići još 2014. godine. Vrijeme će pokazati. Da je Dodik u krizi, da je u trendu pada i da je pritisnut od međunarodnog faktora, to je izvan svake sumnje, ali tko može reći da će otići sad do kraja godine”, pita se Blagić.
On ističe i kako promjena ustava na bazi Daytonskog mirovnog sporazuma nije preduvjet da poslije Dodika opet ne dođe Dodik, isti ili gori.
“Daytonski ustav najviše sliči ustavu Belgije, koja je jedna od vodećih svjetskih demokracija. Nas ništa ne sprječava da budemo demokratsko društvo. No, to zavisi od političke kulture naroda. Mi smo relativno mlado demokratsko društvo, i ovo su dječje bolesti demokracije koje moramo proći. Promjena Daytonskog ustava nije preduvjet za bilo što. Može se ustav i promijeniti, a da sve ostane manje ili više isto“ – smatra Blagić.
Etnonacionalne podjele ključ su temeljem kojeg funkcionira Milorad Dodik, kao i kriminal i korupcija, ocjenjuje naš sugovornik.
“Obje stvari funkcioniraju paralelno. Kriminal i korupcija počivaju na etnonacionalnim podjelama, a to nije slučaj samo kod Dodika nego i kod svih političara na vlasti u Bosni i Hercegovini. Tu nema izuzetka. Preduvjet postojanja kriminala i korupcije su ove podjele koje im omogućavaju da ostanu na vlasti i zloupotrebljavaju javne proračune”, kaže Blagić za nacional.hr.
FOTO: Dejan Rakita/PIXSELL
Poslije Dodika ili Milanovića ostaju ista struktura i parlamentarni mulj
Što ili tko poslije Dodika, pitanje je koje ne smjera na strukturne odgovore, smatra filozof i aktivist Banjalučkog socijalnog centra (BASOC), Dražen Crnomat. To pitanje traži mogući odgovor na društvene promjene na krivom mjestu. Cilj i sredstvo, ne samo u BiH, treba biti taj da se dobiju politike koje će generirati socijalni progres, društveno-strukturnu promjenu i društvenu integraciju.
“Krajem devedesetih godina dvadesetog stoljeća, Dodik je na vlast došao na krilima koalicije Sloga, zajedno s Biljanom Plavšić, na istim politikama na kojim je talasala Srpska demokratska stranka (SDS) i Srpska radikalna stranka (SRS), koalicija koju je Dodik rušio. Te politike, su nažalost, bile i ostale političko, ekonomsko i društveno ništa. Na strukturnom i političko-idejnom planu održava se ili proizvodi ništa. A na materijalnom planu i bazi naše društvenosti proširuje se područje konkretnosti krajnjih granica društvenog, radničkog i narodnog razvlašćenja. Na koncu, proširuje se razvlašćenje društva od mehanizama upravljanja”, smatra Crnomat.
Poslije Milorada Dodika ili nakon Zorana Milanovića, također, pa i poslije drugih koji nisu tako aktualni kao spomenuti dvojac, ostaje ista struktura sa svojom genezom i uz nju parlamentarni mulj čiji interes nije da zaštiti, očuva i proširi društveno bogatstvo. Cilj tih i takvih je da izvrše alokaciju moći i javnog dobra iz osnova društvene samoorganizacije u kapilare perifernog statusa našeg društvenog i ekonomskog položaja, ocjenjuje naš sugovornik. To rade bez percepcije budućnosti i njezina planiranja koja je dokinuta u devedesetima potkraj dvadesetog stoljeća.
Neoliberalizam i krivotvorenje povijesti
“Ostaje nam daljnja rasprodaja društvenog bogatstva i društvenih temelja samopovezivanja. Ljudi se individualiziraju u toj mjeri da to nije stvar njihovih mogućih osobnih odluka, već stvar prinude. Ne može se ostvariti kontakt s drugom osobom. Što dalje znači i da se ne laćamo kolektiviziranja iskustva ili, recimo, da se ustručavamo kolektiviziranja iskustva tranzicije, čije kompradorske krajnosti se očituju u rasprodaji prirodnih resursa i životnih staništa. Ovaj problem svakako baca svjetlo i na putanju pamćenja i sjećanja. Uzroci takvog stava su mnogobrojni i s djelovanjem u svakom od oblika naše društvenosti, a odgovori se nalaze između ostalog, i u rezultatu, u neoliberalnoj državi, krivotvorenju povijesti, napuštanja antifašističkih smjernica društvene samoizgradnje i položaja države u njoj”, kaže Crnomat.
Crnomat na kraju upozorava da je uvođenje ponovnog vojnog roka u Hrvatskoj upitno u kontekstu je li to socijalni pomak, ili papreno ništa. Slijede li rasporedi u Rumunjskoj ili na granici sa Srbijom, retorički se pita Crnomat, upozoravajući na identičnost strukture vladavine aktualnog političkog vrha Hrvatske s aktualnom vlašću Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske.
Komentari