Njemačka tvrtka Hildebrand & Wolfmuller je 20. siječnja 1894.  dobila patent No. 78553 za prvi serijski motocikl na svijetu, sa 2,5 KS, po koncepciji ‘trči i skači’, bez startera, spojke i mjenjača. Postizao je 45 km/h

Patent za motocikl opisuje 2-cilindarski 4-taktni motor od 1489 cc s provrtom i hodom od 90 × 117 mm. Pri 240/min razvijao je 2,5 KS te je uz masu motocikla od samo 55 kg osiguravao najveću brzinu od 45 km/h. Mješavina goriva i zraka iz površinskog rasplinjača regulirana je ventilom upravljan kontrolama na upravljaču.

Motor, koji je bio postavljen ravno u okviru, koristio je paljenje vrućom cijevi s grijačem cijevi ispred glava cilindra. Cijevni grijač ventilirali su donje donje cijevi, dok su gornje donje cijevi držale ulje za podmazivanje.

Neki detalji konstrukcije preneseni su s prototipa na parni pogon koji su izradila braća Hildebrand 1889. godine, uključujući spremnik za vodu oblikovan tako da tvori stražnji blatobran i klipnjače motora koji izravno pokreću stražnji kotač. Spremnik za vodu prenamijenjen je za opskrbu vodom rashladnih plašta koji okružuju cilindre.

Klipovi su klipnjačama bili povezani direktno na poluge spojene na vratilo kotača. Motocikl je bio napravljen po koncepciji “trči i skači”, bez startera, spojke i mjenjača – palio se guranjem, a gasio zaustavljanjem motocikla. Imao je samo kočnicu na prednjem kotaču, tarnu na gumu, kao na tadašnjim biciklima. To mu je omogućilo masu od samo 55 kg.

Usisnim ventilima upravljao je usisavanjem izazvanim taktom usisa, dok su ispušnim ventilima upravljali ekscentrični mjedeni prsten na stražnjem kotaču i uređaj na glavi cilindra koji je naizmjenično otvarao ventile svakog cilindra.

Proizvedeno je približno dvije tisuće primjeraka ovog motocikla, ali s visokom cijenom i žestokom konkurencijom u poboljšanju dizajna Nije postigao veliki komercijalni uspjeh. Tvornica Hildebrand & Wolfmüller zatvorena je 1919., nakon I. svjetskog rata. Motocikl je po licenci proizvodila i francuska tvrtka Duncan i Superbie.