Most sagrađen, vrata EU-a zatvorena: Kineske tvrtke nisu dobrodošle na ‘otvoreno’ europsko tržište

Pelješki most i pročišćivač voda koji bi se uskoro trebao početi graditi u Rijeci, a koji je vrijedan malo više od pola milijarde kuna, jedina su dva velika projekta financirana europskim novcem koje grade kineske tvrtke. Istovremeno, vrlo vjerojatno su to i jedina dva velika projekta u kojima sudjeluju kineske tvrtke na području cijele Europske unije. Iako Europska unija, točnije Europska komisija nema registar u kojem bilježi izvođače radova na velikim infrastrukturnim projektima, iz svih dostupnih podataka, ali i iz političkih poteza koje prema Kini vuče EK na čelu s Ursulom von der Leyen, vrlo je izvjesno da kineske tvrtke još uvijek nisu dobrodošle na “otvoreno” tržište Europske unije. Moglo bi se reći da je Hrvatska po tome predvodnica Europske unije, a sam projekt Pelješkog mosta je pokazatelj da kineske tvrtke mogu brzo, kvalitetno i puno jeftinije nego europske tvrtke izgraditi zahtjevne građevinske projekte. S druge strane, primjer pročišćivača voda u Rijeci možda i najbolje pokazuje s kakvim se preprekama suočavaju kineske tvrtke koje pokušavaju ući na europsko tržište. Optužbe za krivotvorenje referenci dviju kineskih tvrtki koje su se javile na javnu nabavu, odbačene su nakon istrage DORH-a, a po svemu sudeći iza svega stoji europska konkurencija koja je u strahu da bi kineske tvrtke u većem broju mogle početi preuzimati projekte po Europskoj uniji.

Iz Europske komisije za Nacional su napomenuli da Komisija ne upravlja izravno velikim projektima te je odabir izvođača odluka nacionalnih tijela – uz obveznu regulatornu i pravnu usklađenost s EU-om, između ostalog i po pitanju javne nabave te su dodali:

“Baš zbog gore navedene činjenice tek nadležna tijela država članica mogu dati najpreciznije informacije o odabiru i provedbi projekata te s time povezanih dodijeljenih ugovora kod velikih projekata u iznosu iznad 500 milijuna eura, a takvi se projekti odnose na države članice Hrvatsku, Italiju, Latviju, Poljsku, Španjolsku, Francusku, Grčku i Rumunjsku. No prema informacijama koje su nacionalna upravljačka tijela država članica Europskoj komisiji do ovog trenutka stavila na raspolaganje, na velikim projektima u vrijednosti iznad 500 milijuna eura kineska poduzeća nisu uključena kao glavni izvođači. Doduše Europska komisija ne može u ovom relativno kratkom roku s punom sigurnošću potvrditi da je ova informacija i u praksi točna. Za najtočnije informacije nadležna projektna upravljačka tijela država članica jedina imaju najnovije informacije o izvođačima i podizvođačima. Kako i sami možete pretpostaviti, takvi bi upiti mogli potrajati jer bi se i sama nacionalna upravljačka tijela potencijalno morala povezati sa svakim pojedinačnim korisnikom projekata pojedinačno.”

Drugim riječima, Europska komisija nema potpunu kontrolu nad postupcima javne nabave za projekte u kojima se koriste sredstva iz europskih fondova te je to gotovo u potpunosti prepušteno državama članicama. Međutim, iz Komisije su napomenuli da je u programskom razdoblju 2021. – 2027. Europska komisija uvela strože zahtjeve oko informiranja o EU projektima – tj. nacionalna upravljačka tijela obvezna su na svojim internetskim stranicama imati popise projekata koji uključuju ne samo korisnike, kako je u prethodnom programskom razdoblju bio slučaj, već i ugovaratelja – i to za sve ugovore sklopljene u okviru javne nabave.

Iako iz Komisije tvrde da nemaju potpunu kontrolu nad javnim nabavama u državama članicama, kao i da ne mogu utjecati na odabir izvođača, jasno je da u Europskoj uniji postoji strah od kineskih tvrtki. Europski revizorski sud je nedavno čak i napravio vrlo opsežnu studiju imena “Odgovor EU-a na kinesku strategiju ulaganja pod državnom kontrolom”, iz čijeg se imena već može zaključiti kakav je stav Europske unije prema kineskim ulaganjima.