Inicijativa povezana s ograničavanjem prava saborskih zastupnika manjina da odlučuju o saborskoj većini koja bi formirala bilo koju buduću vladu i koja bi im uskratila pravo glasovanja o državnom proračunu, bit će jedna od ključnih političkih aktivnosti Mosta u sljedećem razdoblju. Otkrio je to Nacionalu Nikola Grmoja, saborski zastupnik i jedan od najistaknutijih političara Mosta, koji smatra da je ta njihova inicijativa pokrenuta u najprikladnijem mogućem trenutku, kada je sasvim očito da upravo glasovi predstavnika nacionalnih manjina u Saboru presudno odlučuju o političkoj sudbini Hrvatske iako im je za ulazak u Sabor potrebno višestruko manje glasova.

Nikola Grmoja izjavio je za Nacional kako su deplasirani pokušaji da se tom njihovom inicijativom manipulira u javnom prostoru, uz tvrdnje da bi referendum na kojem bi se o tomu odlučivalo predstavljao redukciju ostalih prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj. On je o tomu za Nacional izjavio:

„Najjača je ideja ona čije je vrijeme došlo. A pozicija predstavnika nacionalnih manjina u Saboru i način njihova ponašanja uoči formiranja buduće saborske većine, stavljaju upravo tu inicijativu u središte hrvatske pozornosti. Na njoj će se procjenjivati politička statura ključnih političkih aktera. Javno pitam otkud Plenkoviću uopće primisao da se usudi napasti tu inicijativu ako odustaje od SDSS-a u Vladi. Ključno je pitanje jesu li predstavnici nacionalnih manjina u Saboru uopće trebali imati prava definirana tako da mogu presudno odlučivati o saborskoj većini ili glasati o proračunu, o čemu također ovisi opstojnost Vlade. Osim toga, teze o navodnom oduzimanju stečenih prava manjina demantira onaj dio inicijative Mosta koji želi nametnuti kvotu po kojoj bi se za bilo kakvu promjenu ili ograničavanje temeljnih prava manjina u Hrvatskoj trebala prikupiti čak četiripetinska većina u Saboru. Ustrajanjem na toj inicijativi Most se dodatno profilira kao krajnje relevantna stranka koja ustraje na afirmaciji onih tema koje su ključne za političku sudbinu Hrvatske.“

Inicijativu Mosta za referendum o pravima manjina predstavili su prošloga tjedna Robert Podolnjak i Božo Petrov, a Nikola Grmoja tvrdi da će se na tome procjenjivati politička statura ključnih političkih aktera. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Drugi visoki politički izvor blizak Mostu navodi još jednu okolnost koja ide u prilog toj inicijativi, zbog čega bi je trebalo podržati. To je preporuka Venecijanske komisije, koja je kao savjetodavno tijelo Vijeća Europe prije nekoliko godina preporučila da države članice Europske unije nisu dužne imati zasebne parlamentarne zastupnike nacionalnih manjina. Ta preporuka pojašnjava se činjenicom da zemlje članice Europske unije imaju riješeno pitanje nacionalnih manjina te je njihova prisutnost u parlamentima potpuno nepotrebna i kontraproduktivna, jer time pripadnici nacionalnih manjina kao građani ostvaruju dvostruko pravo glasa. O tomu Nikola Grmoja kaže:

„Ako je Hrvatska jedanaestu godinu punopravna članica EU-a, ako smo dio Schengena i imamo europsku valutu, pa onda se valjda podrazumijeva da imamo dostatno riješena pitanja prava manjina te da je u takvim okolnostima čisti mazohizam dopuštati jednoj maloj skupini ljudi da presudno odlučuje o političkoj sudbini Hrvatske. Manipulacije tezama da bi takva inicijativa loše odjeknula jer bi smanjila prava manjina, mogu plasirati samo ljudi poput Andreja Plenkovića, čija politička sudbina izravno ovisi upravo o političkom potkupljivanju upravo te skupine ljudi.“

Grmoja navodi i kako u prilog njegovim tvrdnjama da ta inicijativa Mosta nije nikakav desno orijentiran konzervativni politički manevar, ide i činjenica da se radi o inicijativi koja je u potpunom suglasju s prošlom predizbornom predsjedničkom kampanjom Ive Josipovića u pokušaju da osvoji svoj drugi predsjednički mandat. On smatra da itko tko razumije suštinske političke probleme Hrvatske, nema prostora dovoditi u pitanje ispravnost i važnost te inicijative.

Andrej Plenković i Milorad Pupovac osam godina uspješno su surađivali u dvjema vladama te je SDSS održavao HDZ-u većinu u Saboru, a sada ih se predsjednik HDZ-a odrekao zbog Domovinskog pokreta. FOTO: Josip Regovic/PIXSELL

Unatoč tomu, profesor Đorđe Gardašević, ustavni stručnjak s Pravnog fakulteta u Zagrebu, ocijenio je za Nacional da bi teško prošao Mostov prijedlog referenduma na kojem bi se građani izjašnjavali o ograničavanju prava osmero saborskih zastupnika nacionalnih manjina da odlučuju o sudbini hrvatske vlade, što je i ovoga puta posredno presudilo rezultatima parlamentarnih izbora. Po njemu, upitno je bi li takav prijedlog za održavanje referenduma dobio zeleno svjetlo od Ustavnog suda, a radilo bi se praktički o oduzimanju prava manjinskim saborskim zastupnicima da odlučuju o ključnim političkim pitanjima. Ne bi odlučivali o formiranju Vlade, ali ni o državnom proračunu. Zašto zabrana i odlučivanja o proračunu? Zato što neizglasavanje proračuna u pravilu izravno vodi u pad svake vlade, koja bi onda morala ili pronaći nove partnere za saborsku većinu ili izaći na prijevremene izbore. Dakle, slijedom takvog referenduma manjinskim zastupnicima bi se praktički ograničilo sudjelovanje u donošenju ključnih političkih odluka u Hrvatskoj.

Zabranile bi im se odluke o sudbini Vlade, a kako se pokazalo poslije ovih zadnjih parlamentarnih izbora, upravo je tih osmero saborskih zastupnika manjina u dogovoru s tehničkim premijerom Andrejom Plenkovićem i prijedlogom da Gordan Jandroković ponovo bude izabran za predsjednika Sabora, dalo bjanko potpis Andreju Plenkoviću da HDZ uspostavi potrebnu saborsku većinu. Tako su ponovo odškrinuli vrata HDZ-u i Andreju Plenkoviću da kao nominalni, relativni izborni pobjednici postanu i stvarni pobjednici. Iako uz tešku političku odluku da u budućoj vladi ne participiraju i manjinski zastupnici Srba u Hrvatskoj iz SDSS-a Milorada Pupovca. Ukupno troje saborskih zastupnika iz SDSS-a definiranih silom zakona u 12. izbornoj jedinici za nacionalne manjine.

Doduše, to smo pitanje o izgledima referenduma postavili profesoru Gardaševiću nakon što je postalo izvjesno da o takvom referendumu Sabor neće odlučivati.

Jer nije uspio ni posljednji pokušaj Mosta od prošloga četvrtka, 2. svibnja, kada su Božo Petrov i pridruženi mu ustavni stručnjak s Pravnog fakulteta u Zagrebu, profesor Robert Podolnjak, pozvali na okupljanje predizbornog oporbenog „antikorupcijskog saveza“ protiv HDZ-a, snažno podržanog i od predsjednika Zorana Milanovića. Nije im uspio iako su pokušali privući oporbeni blok baš tim prijedlogom za raspisivanje referenduma o ograničavanju prava osmero zastupnika nacionalnih manjina da i ubuduće odlučuju o Vladi i proračunu.

Zauzvrat bi manjinski zastupnici dobili pravo veta prilikom donošenja zakonskih odredbi koje bi se ticale manjinskih prava, a on bi mogao biti osporen jedino ogromnom tročetvrtinskom većinom glasova svih zastupnika. Prema Gardaševićevim riječima, taj Mostov prijedlog identičan je nekadašnjem, ali i puno sveobuhvatnijem prijedlogu ustavne reforme Ive Josipovića s kojom je bio krenuo u izbornu kampanju za drugi predsjednički mandat, ali bez tog dodatka o pravu veta manjinskih zastupnika.

Josipović je u siječnju 2015. godine u drugom izbornom krugu izgubio od Kolinde Grabar-Kitarović iz HDZ-a. Kao što se te 2015. pokazalo da Josipović projektom promjene Ustava izbore nije dobio, tada i bez potpore SDP-a svojoj kandidaturi, sada se pokazalo da se izbori ne mogu dobiti ni programom borbe protiv korupcije i lopovluka, čak i kada je za taj projekt postojala otvorena podrška predsjednika Zorana Milanovića.

S druge strane, Andrej Plenković kao relativni izborni pobjednik, ali još uvijek i predsjednik tehničke vlade, morao je pristati na uvjet Domovinskog pokreta te ovoga puta u formiranju vlade, ali i saborske većine, isključiti manjinske zastupnike Srba u Hrvatskoj iz SDSS-a Milorada Pupovca.

Predsjednik tehničke vlade Andrej Plenković najavio je potkraj prošloga tjedna da će unatoč istrazi koju je Ured europskog tužitelja pokrenuo u njenom ministarstvu, Nina Obuljen Koržinek biti i u njegovoj budućoj vladi, i to jer je ona, kako je rekao, „suho zlato“. Pritom je naglasio da parafrazira Milorada Pupovca, koji je ne tako davno izjavio da su Plenković i njegov HDZ „suho zlato“ za Srbe u Hrvatskoj. No u Plenkovićevoj budućoj vladi, eto, za Pupovca i njegov SDSS ipak neće biti mjesta.

Kada je prošloga četvrtka profesor Robert Podolnjak, ustavni stručnjak s Pravnog fakulteta u Zagrebu, pozvao oporbu na okupljanje oko odluke o raspisivanju referenduma na kojem bi se glasalo protiv prava zastupnika nacionalnih manjina, pa onda i Srba u Hrvatskoj, da odlučuju o formiranju Vlade i proračunu, rekao je sljedeće: „Svjesni smo da je proces formiranja vlade nakon izbora iznimno politiziran, naročito zbog potencijalnog sudjelovanja zastupnika nacionalnih manjina u formiranju vlade i parlamentarne većine. Drugo, činjenica da zastupnici nacionalnih manjina čine taj presudni jezičac na vagi koji odlučuje tko će činiti većinu, nije dobra ni za njih same. Hoće li se Ustavni sud samoinicijativno uključiti, ne znamo.”

Zato je predložio referendum kako „zastupnici nacionalnih manjina ne bi imali pravo odlučivanja o formiranju vlada i o donošenju proračuna. Zauzvrat bi zastupnici manjina, kao grupacija, imali pravo veta na sve zakone koji se odnose na prava nacionalnih manjina. Dakle, većina zastupnika manjina imala bi pravo na suspenzivni veto na tu vrstu zakona za koje su posebno zainteresirani. Veto zastupnika manjina Hrvatski sabor mogao bi preglasati isključivo tročetvrtinskom većinom svih zastupnika“.

Profesor Đorđe Gardašević, ustavni stručnjak s Pravnog fakulteta u Zagrebu, ocijenio je za Nacional da bi Mostov prijedlog teško prošao. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Gardašević je tim povodom ponudio na uvid i svoj znanstveni rad o tom pitanju, objavljen u zborniku „Referendum i neposredna demokracija u Hrvatskoj“ 2021. godine, u kojem se ne slaže s ograničavanjem prava saborskih zastupnika nacionalnih manjina. Đorđe Gardašević bio je i među profesorima ustavnog prava koji su pripremali ustavnu reformu za bivšeg predsjednika Ivu Josipovića. Osim njega u toj ekipi bili su i sveučilišni profesori ustavnog prava Arsen i Petar Bačić, Branko Smerdel, Zvonimir Lauc, Robert Podolnjak i profesorica Sanja Barić.

Tako Gardašević u svom znanstvenom radu, između ostalog, navodi: „U ovdje najzanimljivijem pogledu, inicijativa za promjenu Ustava RH je predložila ograničenje mandata zastupnika nacionalnih manjina na način da oni ubuduće ne bi mogli odlučivati o dvama ključnim pitanjima: o povjerenju Vladi te o donošenju državnog proračuna… O tim se pitanjima može raspisati državni referendum.“

Dalje u tekstu objašnjava: „Inicijativa je zasnovala ovaj prijedlog na tri ključna argumenta. Prvo, da zastupnici nacionalnih manjina imaju drugačiji legitimitet od ostalih zastupnika jer ulaze u Sabor s daleko manjim brojem glasova (a imaju i rezervirane mandate) te jer velika većina pripadnika nacionalnih manjina uopće ne koristi pravo da glasa za svoje posebne zastupnike, što upućuje na to da većina pripadnika nacionalnih manjina njih uopće ne smatra svojim zastupnicima. Drugo, da zastupnici nacionalnih manjina trebaju zastupati interese tih manjina, jer nemaju opći, već specifičan politički mandat te da zbog specifičnog načina osvajanja mandata zastupnici manjina nisu od građana dobili opći legitimitet da odlučuju o izvršnoj vlasti i proračunu. I treće, da postoji učestala praksa neskrivene političke trgovine manjinskim mandatima pri formiranju Vlade, o kojoj može ovisiti i ukupna stabilnost Vlade, a da se isto, u osnovi, može primijeniti i na pitanje usvajanja državnog proračuna.“

Kada je riječ o tom prigovoru da se manjinske zastupnike bira sa značajno manje glasova, jer potrebno im je čak četiri do pet puta manje glasova birača, a odlučuju o tako važnom pitanju kao što je, primjerice, sada osiguranje saborske većine, upitna je njihova legitimnost zbog mogućnosti političke trgovine, koja je, doduše, u pravilu neizbježna u sastavljanju svake koalicijske vlade.

„Treći krucijalni argument koji je za opravdanje ograničenja manjinskih mandata istaknula Inicijativa bio je sadržan u tvrdnji o učestaloj praksi neskrivene političke trgovine sa zastupnicima manjina u procesu formiranja Vlade. Inicijativa je ovaj argument objasnila na sljedeći način: ‘Sudjelovanje zastupnika u formiranju Vlade iznimno ih politizira, usuđujemo se reći, dovodi u vezu s političkom trgovinom koja nije u interesu niti općeg dobra niti dobra naših sugrađana iz raznih manjina. Jer smisao predstavništva manjina kroz ‘rezervirana saborska mjesta’ nije da odlučuju o Vladi ili u njoj sudjeluju, već da se ‘zalažu za interese svoje nacionalne manjine’“, analizira dalje Gardašević u svom tekstu.

Osvrćući se na taj argument osporavanja prava zastupnicima manjina da odlučuju o Vladi, Gardašević se poziva i na stav Ustavnog suda:

„Konačno, Ustavni sud primjećuje da se ustavna narav predstavničkog mandata zastupnika ne bi trebala dovoditi u pitanje zbog mogućnosti da zastupnici počine neku nečasnu radnju ili neko kazneno djelo. Za nečasne radnje koje nemaju obilježja kaznenog djela zastupnici snose političku odgovornost, koja na sljedećim izborima može rezultirati njihovim neizborom za zastupnike. Ako je pak riječ o navodnom počinjenju kaznenog djela, Ustavni sud podsjeća da Ustav propisuje mogućnost pritvaranja i kaznenog progona zastupnika, pri čemu pravomoćna sudska presuda o njihovoj krivnji, pod određenim okolnostima, dovodi do prestanka njihova zastupničkog mandata.“

Gardašević zaključuje: „Svaka tvrdnja koja se zasniva na određenoj sumnji u neprihvatljive ili nezakonite radnje mora na odgovarajući i zahtijevani način biti i dokazana u svakom konkretnom slučaju. Ako se iznosi da su parlamentarni zastupnici nacionalnih manjina na neki način uključeni u ‘učestalu praksu neskrivene političke trgovine’ ili da su njihovi mandati predmetom ‘politizacije’, nužno bi bilo također i dokazati o kojim se konkretno zastupnicima radi, kada i gdje su inkriminirane radnje poduzete, itd. Trebalo bi jasno dokazati i odnosi li se to na sve zastupnike nacionalnih manjina ili samo na neke od njih. To je nužno ako se predlaže opća reforma neke institucije. Ako se predlaže da mandati svih zastupnika neke kategorije moraju zbog određenog razloga biti ograničeni, onda postojanje tog razloga mora biti precizno utvrđeno i dokazano za sve zastupnike te kategorije. Ovakav argument komplicira cijeli slučaj i otvara prostor za zabrinutost u smislu moguće diskriminacije unutar kategorije, ali i u odnosu same kategorije nekih zastupnika prema ostalim zastupnicima izvan nje.“

Gardašević u toj svojoj znanstvenoj analizi ne pristaje na mogućnost da bi mogli postojati saborski zastupnici prvog i drugog reda. Oni koji bi mogli odlučivati o svim pitanjima, uključujući i o formiranju Vlade i proračunu i oni drugi, zastupnici manjina iako izabrani s višestruko, četiri do pet puta, manjim brojem glasova, kojima bi to pravo bilo uskraćeno. O tim se njegovim stajalištima doista može argumentirano diskutirati, kao što i stajališta Ustavnog suda o toj temi jednako tako treba sagledavati u specifičnom kontekstu, onom u kojem taj sud selektivno pristupa svojoj ulozi kada ustav krši premijer Plenković i u kojem rezerve oko bilo kakve promjene statusa predstavnika nacionalnih manjina u Saboru mogu predstavljati doprinos održavanju HDZ-a na vlasti.

I prije ove inicijative Mosta da se referendumom ograniče prava saborskih zastupnika nacionalnih manjina da odlučuju o formiranju i opstanku Vlade te o državnom proračunu, sličnu inicijativu pokrenuo je svojim prijedlogom bivši predsjednik Ivo Josipović još 2012. godine, ulazeći tada u otvoreni sukob s Miloradom Pupovcem, predsjednikom Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i aktualnim predsjednikom Srpskog narodnog vijeća (SNV). Žestoko napadajući Pupovca optuživši ga za „etnobisnis“, a ne kvalitetnu manjinsku politiku, Josipović mu je tada preko tjednika Novosti uputio i otvoreno pismo. Naglasio je u tom otvorenom pismu da je Milorad Pupovac „za Srbe učinio vrlo malo, a za sebe iznimno puno“. Neposredan povod za objavu tog pisma bio je tekst objavljen u Novostima, tjedniku koji izdaje Srpsko narodno vijeće i koji danas smeta Domovinskom pokretu jer se uglavnom financira velikim dotacijama iz državnog proračuna.

Tih godina u prošlom desetljeću predsjednik Josipović otvorio je komunikaciju i s drugim predstavnicima Srba u Hrvatskoj osim Pupovca, poput kontroverznog Veljka Džakule, srpskog lidera iz Pakraca. Kada je tada Josipoviću u Novostima bilo postavljeno pitanje „nije li mogao izabrati bolje saveznike od Veljka Džakule ili Milana Rodića“, on je odgovorio: „Gospodu koju navodite nisam izabrao za saveznike niti oni to jesu. Oni vode svoju samostalnu politiku i ona je njihova stvar. Iskoristili su sadašnju situaciju da se više pokažu javnosti i da potvrde nepravednost sustava financiranja. Nemam nikakve pretenzije biti vođa Srba u Hrvatskoj. Ali kao predsjednik Hrvatske jesam i predsjednik Srba. To Pupovac kao da ne razumije, kao da misli da Hrvatska ima dva predsjednika, jednog za Hrvate, drugog za Srbe. Želim da svi imaju jednake šanse i da se novac iz državne kase pravedno podijeli.“ Drugim riječima, da proračunski novac namijenjen srpskoj nacionalnoj manjini ne ide samo na jednu adresu: SNV-u na čijem je čelu Milorad Pupovac.

To pismo predsjednika Josipovića tjedniku Novosti temeljito je uzdrmalo hrvatsku političku i javnu scenu. A Josipović je na kraju te rasprave s Pupovcem zaključio: “Mislim da će rezultat rasprave koja se vodi biti vrlo pozitivan, bez obzira na to što pojedini sudionici nastoje zamagliti glavnu temu. Bez sumnje je da su najveći problemi našeg društva danas vezani uz gospodarstvo. Ali i izgradnja političkih institucija i demokratskog društva paralelna je i važna zadaća svih nas. Rasprava o funkcioniranju SNV-a i demokratskih odnosa i u okviru tzv. manjinske političke scene dio je toga. Tema je dozrela za raspravu i otvorila bi se, prije ili kasnije. Ona je, zapravo, i ekonomske i političke naravi.“ U svjetlu sastavljanja nove vlade i ta je tema ponovo aktualizirana iako Ivo Josipović ovoga puta ne sudjeluje u raspravi.

FOTO: Saša Zinaja/NFOTO