Zagrepčanka Morana Zibar lovkinja je u televizijskom kvizu ‘Potjera’ od 2013. godine, kada se pridružila Mirku Miočiću i Deanu Kotigi. U kvizove se zaljubila još kao djevojčica, a s 18 godina počela su u njima i natjecati

Morana Zibar već je točno deset godina lovkinja u televizijskom kvizu Potjera. U kvizove se zaljubila još kao djevojčica, a s 18 godina počela je i sudjelovati u njima. Vrhunac kvizaške karijere ove 46-godišnje Zagrepčanke pobjeda je u jednoj emisiji Kviskoteke, a pobjeđivala je i u Izazovu, Najslabijoj karici te je sudjelovala u kvizovima Sve u 7, Jedan protiv 100 i Milijunašu. Morana Zibar 2013. godine, uz Mirka Miočića i Deana Kotigu, postaje lovkinja u HRT-ovu kvizu Potjera. Lovcima su se kasnije pridružili Krešimir Sučević-Međeral i Mladen Vukorepa.

ZgNews: Većina ljudi poznaje vas kao lovkinju u Potjeri i Superpotjeri, kakav je osjećaj kad vas prepoznaju po onome što znate, po znanju, a ne zato što ste – ne znam – političarka ili glumica ili pjevačica?

Osjećaj je sjajan, jer znanje i opća kultura možda ne zvuče glamurozno i atraktivno, ali upravo je to „proslavilo“ nas lovce. Odlično je što i takve vještine mogu biti prepoznate i cijenjene u javnom prostoru inače prepunom ispraznih sadržaja, skandala, politike, crnila, žutila… I drago nam je što je Potjera puno učinila za popularizaciju kvizova među općom populacijom, svim generacijama, po cijeloj zemlji, ali i šire.

ZgNews: Diplomirali ste hrvatski i engleski, a magistrirali komparativnu književnost, što znači da ste ‘’društvenjak’’, a prirodne znanosti malo ‘’štekaju’’? Jesam li u pravu? Znaju li vas zbog toga na nekim pub kvizovima ili drugim kvizovima namjerno gurati u tom smjeru, ne bi li dobili pogrešan odgovor? Zna li se ‘’crna rupa’’ svakog kvizaša?

Naravno da mi prirodne znanosti štekaju, pa nisam bezveze Filozofski fakultet upisivala, hehe! Računanje i egzaktno znanstveno razmišljanje oduvijek me muči, i dan-danas računske operacije obavljam na prste. Srećom, pub kviz je timski sport pa netko drugi uvijek pokrije ta pitanja. A na solističkim natjecanjima snalazim se kako znam i umijem. Nitko ne može sve znati, svaki kvizaš ima rupe koje uglavnom korespondiraju s manjkom interesa za neko područje.

ZgNews: Kako ste se vi uopće našli na kvizaškoj sceni i zašto je ona danas vrlo aktivna? Čovjek bi računao na to da će se ljudi prikloniti društvenim mrežama, gledanju u ekrane. Ali ne, kvizovi su baš jako popularni, naravno ipak ne toliko kod mladih, čini mi se.

Kvizom sam se zarazila u ranoj tinejdžerskoj dobi, gledanjem dobrih starih kvizova kao što je bila Kviskoteka. Puna sam čitala, bila znatiželjna i shvatila da mi dobro ide. Krenula sam kasnije s nastupima na svim dostupnim televizijskim kvizovima znanja, a kad su se pojavili pub kvizovi – bingo! Gdje ćeš bolje, izlazak, druženje, a pritom dobiješ i natjecanje uz zabavan kviz. Gledaju ljudi, pogotovo djeca, i dalje u ekrane, ali dobar kviz svi vole. U Hrvatskoj je kvizomanija pala na plodno tlo. I Potjera je tu pomogla, pub kvizovi su se raširili kao šumski požar, a također primjećujem i sve više organiziranih kviznih aktivnosti među školarcima.

ZgNews: Bavite se prevođenjem, imate vlastiti obrt. Može li se živjeti od prevođenja?

Od prevođenja se može živjeti ako se time ozbiljno bavite, to je profesija kao svaka druga. E sad, ovisi što prevodite, za koga, koliko, kako. Ja se uvijek bavim s više stvari i sjedim na nekoliko stolica, mnoge druge mogućnosti su mi se otvorile, tako da više nisam 100% samo u prevođenju. Volim dinamičnost svoga posla, nisam tip koji će se zabiti u jednu usku traku i voziti njome do kraja života.

ZgNews: Iz Zagreba ste i tu ste cijeli život. Zašto volite Zagreb, što vam je najdraže u gradu, gdje se najugodnije osjećate?

Zagreb volim jer je moj, jer je ugodan, šarmantan i opušten grad po mjeri čovjeka, ima karakter i zanimljivu povijest. Ali često ćete od mene na temu Zagreba čuti kritike, negodovanje, frustracije. Upravo zato što ga volim, mrzim sve loše stvari koje mu se događaju zadnjih desetljeća i godina. Mnogo je problema koji se gomilaju, grad je žrtva raznoraznih loših okolnosti i ne razvija se kako bi trebao i kako sam se nadala. Volim muvanje po vrevi Donjega grada, iako zadnjih godina sve manje, šetnje po Gornjem gradu, obožavam tržnice, a nedavno sam otkrila pješačenje po podsljemenskim park-šumama. Dobro se osjećam i u Novom Zagrebu, jer tu sam odrasla.

ZgNews: Koji su vam planovi za dalje, planirate li uopće ili se prepustite?

Volim planirati, odnosno maštati jer mi to daje motivaciju, ali znamo da planovi nisu uklesani u stijenu pa sam dosta opuštena što se tiče budućnosti. Plan je što više putovati, jesti, piti, družiti se i veseliti, a da pritom bude zdravlja, mira i posla.