U sklopu 10. Flamenco Festivala u Zagrebu će 16. studenoga nastupiti Montse Cortés, jedno od najzvučnijih imena flamenco scene, pjevačica flamenca čiji rezultati i uspjesi govore sami za sebe. Paco de Lucia pozvao ju je u svoju trupu prije 20 godina i bila je s njim na turneji tri godine. Radila je s trojicom najboljih flamenco gitarista 20. stoljeća, a to su spomenuti Paco de Lucia, Tomatito i Vicente Amigo. Kako kaže Nina Ćorić, organizatorica festivala i pjevačica flamenca, Montse Cortés je već sa svojim prvim samostalnim albumom bila nominirana za Latin Grammy, vrlo je tražena za suradnje s glazbenicima drugih žanrova, jedna od tih suradnji bila je s izraelskom pjevačicom Yasmin Levy, a od „domaćih“ je surađivala samo s najboljim flamenco umjetnicima:

„Ovogodišnji festival odaje počast ‘cante jondu’ odnosno dubokom pjevu, temelju umjetnosti flamenca. Taj termin datira s kraja 19. stoljeća kada su sistematizirali stilove i podstilove flamenca. Riječ je o interpretaciji vrlo zahtjevnih stilova kao što su soleares, seguiriyas ili tonás, a to su ujedno najizvorniji, najstariji flamenco stilovi. ‘Duboki pjev’ ili ‘cante jondo’ je pjevanje iz naših najdubljih osjećaja i tu je potrebno doprijeti do publike. Zato se tu savršeno sada uklapa dio recenzije Pabla García-Mancha iz Toroprensa koji za Montse Cortés kaže kako se u njezinom glasu čuje bol koja joj prolazi kroz grlo kao da ju je nataložilo nekoliko generacija pjevača. Godine 1922. prvi festival flamenca bio je posvećen upravo ‘cante jondu’, iz potrebe da se od degradacije sačuvaju andaluzijska umjetnost i glasovi pjesnika i pjevača, a 1931. Lorca je objavio svoju poznatu zbirku pjesama ‘Cante jondo’, također posvećenu autohtonom, onom izvornom andaluzijskom pjevu koji se počeo razvijati dolaskom Roma na jug Španjolske u 15. stoljeću.“

Osim u Španjolskoj, Montse Cortés nastupa po cijelom svijetu, pa je Nina Ćorić pojasnila koliki je „doseg“ flamenca, koliko je snažna i velika publika izvan Španjolske. Flamenco ima publiku diljem svijeta, od SAD-a do Japana, i to ne unazad 30 godina već mnogo, mnogo prije: „Jedna od najboljih plesačica flamenca svih vremena, slavna Carmen Amaya, koja je isto kao Montse Cortés rođena u Barceloni, debitirala je u Parizu 1929., a već 1936. preselila se u SAD. Poznata je i po tome što je nastupila u Bijeloj kući ispred čak dvojice američkih predsjednika, Franklina Roosevelta 1944. i Harryja Trumana 1953. Namjerno sam spomenula tu i Japan, jer se tamo interes za flamenco pojavljuje još 1920-ih godina, i to zahvaljujući plesačici La Argentini. Također, publika nije samo u koncertnim dvoranama, već i u plesnim. Puno ljudi želi naučiti plesati flamenco, nešto manje njih se odlučuje za gitaru, najmanje za pjevanje. Ples je ipak najpristupačniji i na nekoj rekreativnoj razini nije toliko zahtjevan kao sviranje gitare ili pjevanje flamenca.“

Nina Ćorić kaže da za nju postoji milijun osobnih razloga za ljubav prema flamencu. Također, kaže, sama građa je vrlo kompleksna i mnogi cijeli svoj život posvete tom proučavanju:

„Uvijek kažem da je flamenco odabrao mene, a ne obrnuto. Pod kožom mi je, to je dio mene. Svjesno već 12 godina, nesvjesno cijeli život jer sam rođenjem dobila talent, dar glasa kojim mogu pjevati flamenco i na tome sam neizmjerno zahvalna.“