Privlačan i ranjiva izgleda, među tzv. buntovnicima bez razloga izdvajao se suptilnijom i introvertiranijom glumom. Po mišljenju mnogih filmskih kritičara u romantičnoj drami ‘Odavde do vječnosti’ ostvario je najbolju ulogu u svojoj karijeri za koju je bio nominiran za Oscara. Za potrebe sviranja trube, Clift je išao na privatne satove, iako je znao da će biti zamijenjen profesionalcem. Rekao je da su mu satovi potrebni kako bi mu makar usne imale pravilan položaj. Scenu smrti je odglumio tako realistično, da su ostali glumci i radnici na setu plakali.

Burt Lancaster kaže da je bio jako nervozan i da se tresao kada je prvi put trebalo glumici s Cliftom. Još jednom je bio nominiran za Oscara, ali je opet izgubio. Ovaj put mu je to doduše teško palo, jer je shvatio da ljudi iz Akademije za film gaje netrpeljivost prema njemu. Nakon prometne nesreće 1956. godine, i plastične operacije kojoj je morao biti podvrgnut, postaje sve manje tražen među redateljima, te tako i njegova popularnost opada.

Preminuo je deset godina kasnije, 23. srpnja 1966., od posljedica srčanog udara. Bio je u 46. godini života.