MONIKA HENSCHEL ‘Glazba mora biti iskrena’

Autor:

GEORG THUM

Osnivačica Henschel kvarteta Monika Henschel uoči nastupa u Zagrebu

Henschel kvartet iz Münchena osnovan je 1994., a njegovi su članovi violinisti Christoph Henschel i Daniel Bell, violistica Monika Henschel i violončelist Matthias Beyer-Karlshøj. Već svojim prvim nastupom u Hrvatskoj, na prošlogodišnjim 66. Dubrovačkim ljetnim igrama, osvojili su nagradu Orlando HRT-a za 2015. Ta nagrada bit će im uručena 18. veljače, kad Henschel kvartet nastupa u dvorani Blagoje Bersa u Muzičkoj akademiji. Istog dana prijepodne glazbenici će studentima i drugim zainteresiranima održati predavanje o glazbenom menadžmentu te majstorski seminar za studentske komorne gudačke sastave.

Tijekom 1994., kada se violončelist Mathias Beyer-Karlshøj pridružio članovima osnivačima Christophu, Markusu i Moniki Henschel, utemeljena je međunarodna karijera Henschel kvarteta koji se u potpunosti posvetio komornoj glazbi. Već 1995. kvartet je osvojio brojne nagrade na međunarodnim natjecanjima u Evianu, Banffu te u Salzburgu, a naredne godine osvojio je prvu nagradu i zlatnu medalju na Međunarodnom natjecanju komorne glazbe u Osaki. Uspješni debiji u svjetskim glazbenim prijestolnicama, uključujući hvaljeni BBC-jev prijenos uživo kada su nastupili kao zamjena za Juilliard Kvartet, odveli su ih u vrh međunarodne komorne glazbe.

U 2011. novi član kvarteta postao je proslavljeni komorni glazbenik Daniel Bell. U lipnju 2012. Henschel kvartet pozvan je da, kao prvi europski gudački kvartet u posljednjih dvadeset godina, izvede kompletne Beethovenove gudačke kvartete u prestižnoj koncertnoj dvorani Suntory u Tokiju. Među najvažnije događaje prošle i tekuće sezone ubrajaju im se nastupi u Londonu, Amsterdamu, New Yorku (Carnegie Hall), Washingtonu (Nacionalna galerija), Yokohami i Tokiju (Sveučilište Geidai). Monika Henschel za Nacional priča o važnosti prenošenja znanja na mlade glazbenike, o humanitarnom radu u SOS dječjim selima, a dotaknula se i izbjegličke krize koju je ponajviše osjetila Njemačka.

Nacional: Osim što ćete svirati, u Zagrebu ćete održati majstorski seminar i predavanje studentima Muzičke akademije. Zašto je to važno?

U svakom obrazovanju živi dijalog između iskusnijih generacija i mladih studenata igra važnu ulogu. Svaka se informacija ne može sačuvati u knjigama ili tražiti u snimkama. Posebno u glazbi, koja otvara svijet van dosega bilo kojeg jezika, ključno je da student primi osobni trenerski savjet od mentora koji dolaze iz različitih škola i različitog su porijekla. Jedan primjer: kad smo mi bili mladi, imali smo sjajnu priliku, privilegiju, učiti od Eugenea Lehnera i Louisa Krasnera, dvojice izvanrednih glazbenika koji su premijerno izvodili djela kompozitora kao što su Bartok, Schönberg, Berg i drugi. Oni su učili od samih tih kompozitora. Savjeti koje smo od njih primili bili su „iz prve ruke“. Naša je dužnost i veliko zadovoljstvo dijeliti ono što smo naučili što većem broju mladih studenata, a također i pokazati studentima sve ono što smo napravili posljednjih nekoliko desetljeća.

Nacional: Jedna od tema predavanja bit će kako uspjeti u inozemstvu i ostati u vrhu. Kako je to vama uspjelo? Je li presudila sreća ili rad?

Najvažnije će biti da shvate što uspjeh uopće znači. Mi mislimo da je najveći uspjeh činjenica da je glazbenik ispunjen onim što radi. To je taj unutarnji pristup i prilično neovisan o vanjskom poimanju statusa u karijeri, koji se mjeri vidljivošću umjetnika na međunarodnim tržištima. I unutarnji razvoj i taj vanjski doseg glazbenika mogu se postići različitim alatima, koje ćemo proučavati na radionici i predavanju na Muzičkoj akademiji. Naravno da i sreća i težak rad igraju ulogu u svakom uspjehu.

Nacional: Kako vidite klasičnu glazbu danas? Mijenja li se? Mnogi kažu da da joj treba modernih utjecaja da bi bila privlačnija mladima. Slažete li se?

Suvremena glazba uvijek je bila ogledalo svog vremena i zato se kompozicijski stilovi i interpretacije neprestano mijenjaju. Glazba prošlosti je apsolutna umjetnost, ali različiti pristupi interpretacije te umjetnosti mogli bi se prilagoditi impulsima – novim znanstvenim rezultatima u „autentičnom originalnom sviranju“ ili spektakularnoj novoj interpretaciji, da nabrojim samo dvije potencijalno utjecajne okolnosti. Način dostavljanja glazbe i uspješno održavanje interpretacija zapravo su uzrokovani modernim tehničkim vještinama. Jedna od najvećih tema današnjeg obrazovanja jest podrška individualnom pristupu. Neovisno o tome koliko nevjerojatne interpretacije mogu biti, važno je da mladi glazbenici ne počnu imitirati, što je privlačno i radi se i svjesno i nesvjesno. Često studente moramo podsjetiti na njihovu osobnost kao glazbenika i usmjeriti ih k tomu da pronađu svoj pristup interpretaciji. Vjerujemo da glazba i stvaranje glazbe ne bi trebali biti atraktivni, već iskreni.

Nacional: Poznata je vaša suradnja sa SOS dječjim selima. Koliko vam je važna i u čemu se sastoji vaša pomoć, osim prikupljanja novca?

Odrasli smo u obiteljima koje su podržavale SOS dječja sela. Kad smo počeli zarađivati prvi novac, poželjeli smo osnovati neku vrstu stalne podrške za njih. Stoga smo počeli donirati jedan posto našega godišnjeg dohotka projektu prema sugestiji SOS dječjeg sela Nueva Vida u Bogoti, Kolumbija. Jedan posto u početku naše karijere nije bio velik novac, ali uspjeh ansambla je cvjetao i to je danas dosta novca. Godinama kasnije njemačko SOS dječje selo obratilo nam se predlažući da postanemo ambasadori svih njihovih inicijativa. Ponosni smo što možemo širiti svijest o važnom i uspješnom radu SOS dječjih sela. Inače, u Njemačkoj se još puno toga može napraviti po pitanju pomoći i podrške djeci. Nije svaki njemački građanin svjestan potreba onih ispred njegovih ulaznih vratiju.

Nacional: Vi ste iz Bavarske, najbogatije njemačke pokrajine. Kako vidite današnju situaciju u Njemačkoj, posebno u svjetlu izbjegličke krize?

Na to pitanje se ne može odgovoriti jednostavno, jer ta kriza i način na koji se ljudi prema tome odnose pokazuju toliko različitih lica. Sve nas je dirnula nesreća zbog koje izbjeglice moraju trpjeti teške uvjete i zato pokušavamo pomoći, kao i mnoge druge zemlje. Ulaže se puno truda da bi se popravila trenutačna situacija, ali nitko nema potrebno iskustvo u situacijama ozbiljnima kao što je to ova. Stoga su se, naravno, neka rješenja na prvu ruku pokazala nedovoljno učinkovitima. Najveći izazov za nas jest djelovati i onda brzo učiti iz rezultata kako bismo primijenili najbolji mogući način suočavanja s krizom. Pomoć se ne može mjeriti količinom novca koji je utrošen. Ono što se računa jest pokušaj pružanja najboljeg što imaš. To vrijedi i za Bavarsku, kao i za svaku drugu pokrajinu u Njemačkoj.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)