Povijest kockanja u Monaku seže u 1854. godinu, kad se razmišljalo o novim financijskim izvorima za državu. Prvu licenciju dobili su Francuzi Langlois i Albert Aubert. Dana 14. prosinca 1856. godine, kasino je otvoren u jednoj vili, u luci Monte Carla. Nije, međutim, dobro poslovao, pa su koncesionari naredne godine prodali prava poduzetniku Peteru Davalu. Profit ni dalje nije bio bajan.

Nova zgrada kasina otvorena je 1863. godine, po nalogu čovjeka čije ime grad nosi, princa Karla III. Monarh je to učinio u želji da privuče poslovne ljude i plemiće. Bio je to vizionarski podvig: u monegaške trezore se slilo toliko novca da je grad postao jedan od najbogatijih u Europi. Ovaj proces ubrzan je nakon gradnje hotela, promenade i željeznice, a čitava četvrt oko kasina preimenovana je u Quartier de Monte Carlo. Sve je to dovelo do drastičnog povećanja gostiju u relativno kratkom razdoblju.

Karlo III. ukinuo je građanima sve direktne poreze i otada se država desetljećima namirivala isključivo od zarade iz kasina. Kad je ovaj zatvoren, zbog rata između Francuske i Njemačke između 1870. i 1871. godine, mnogi su poduzetnici, strahujući za svoje poslove, tražili njegovo otvaranje. Prije rata, isti ti licemjerni poduzetnici zagovarali su zatvaranje kasina iz moralnih razloga!

Povijest okolnih hotela bilježi, naime, brojna samoubojstva zbog kockarske propasti, a bilo je i onih koji su si, praznih pogleda i praznih džepova, presudili već na izlazu iz zloglasne kockarnice, zaprljavši krvlju poslovično čiste monegaške ulice.