Nakon premijere u Svetvinčentu, „Staging a Play: Tartuffe“, nova predstava koreografa i redatelja Matije Ferlina premijerno će biti izvedena i u Zagrebu, u Zagrebačkome kazalištu mladih.

„Moja želja da postavim ovu Molièreovu komediju potječe još od rada na prvoj predstavi iz ciklusa ‘Staging a Play’, kad sam radio Williamsovu dramu ‘Staklena menažerija’. Poželio sam postaviti radikalno drugačiji komad koji potječe iz stilski vrlo obojenog razdoblja, čiji je jezik puno raskošniji, čija je atmosfera gotovo dvorska. Komedija je sastavljena od brojnih općih mjesta, tipičnih za takav tip teksta iz tog razdoblja, ali upravo mi je nadmašivanje i nadmudrivanje tih tipskih rješenja bio jedan od intrigantnijih dijelova procesa. Skrivanja, prisluškivanja, intrige, spletkarenja, kovanje zavjera, sve su to elementi koje je valjalo na neki način ponovno izmisliti”, kazao je za Nacional Matija Ferlin.

Plesači u ovoj predstavi glume cijelo djelo, igrajući pokretima i gestama sve što se izgovara u ‘’klasičnom’’ tekstu. Ferlinov izazov bilo je kreiranje prepoznatljive estetike koja neprestano titra na granici dekorativnosti, doslovnosti i apstrakcije koju je zbog toga teško precizno imenovati i koja izmiče pokušajima definiranja.

“Tjelesni jezik koji gradim na sceni tako istovremeno mjestimice izgleda kao da se urušava, ali s druge strane je i nevjerojatno uporan u održavanju samoga sebe. Kako bih to postigao, puno sam pažnje posvetio detaljima, koreografija je gotovo filigranski precizna, i u terminima prostora, i u vidu dinamike, ritma i intenziteta. Drugi tip izazova ticao se kreiranja likova. Naime, u svim svojim radovima koji su temeljeni na dramskim predlošcima, pa tako i ovdje, namjerno zaobilazim oslanjanje na dramsku karakterizaciju i psihologizaciju i umjesto toga likove gradim koristeći isključivo tjelesne kapacitete izvođača”, govori Ferlin.

Pojasnio je i kako vidi plesnu scenu u Hrvatskoj.

“To je scena koja ne odustaje lako, uporna je u svojim stavovima, angažirano i promišljeno stvara u iznimno prekarnim uvjetima, puno prekarnijim nego što je to slučaj s drugim umjetničkim domenama. I ta hrabrost i upornost njene su najjače strane, to je ono po čemu se naša scena razlikuje od nekih drugih koje stvaraju u ‘sređenijim’ uvjetima. Ali svi znamo da za stvaranje publike nije dovoljan samo koreograf ili plesač ili genijalna predstava, taj proces je dugoročan i svi akteri moraju raditi na tome. I kad kažem svi, mislim i na institucije, Ministarstvo kulture i gradske urede za kulturu jer njihova uloga u kreiranju publike jednako je presudna kao i naša. Na nama je da radimo kvalitetne predstave, ali na njima je da nam omoguće potrebne uvjete za to. Što se pak tiče ljudi u publici, kada bih im morao dati neki savjet, rekao bih da iz svog vokabulara izbace riječ laik, da ne pristupaju plesu s idejom da su plesne predstave nešto što trebaju ili moraju razumjeti”, zaključio je Ferlin.