Nedavno objavljena odluka vodstva Ine o investiciji četiri milijarde kuna u drugu fazu modernizacije Rafinerije nafte Rijeka i izgradnju postrojenja za obradu teških ostataka hvale je vrijedan potez Uprave, no dobro upućeni izvori bliski Ini upozoravaju da to možda nije i stvarna pobjeda hrvatske vlade, nego vrlo jasan znak da bi pregovori s MOL-om oko otkupa dionica mogli završiti rezultatom na koji hrvatska javnost nije pripremljena. Jedan Nacionalov izvor tvrdi:

„Neka nam hrvatska vlada jasno kaže hoće li investicija u rafineriju u Rijeci biti visoka cijena koju je MOL spreman platiti kako bi dobio većinski paket dionica Ine, umjesto da Vlada od MOL-a otkupi paket dionica iz mađarskog portfelja. Jer četiri milijarde kuna ne ulažete u postrojenje u vlasništvu kompanije koju uskoro mislite prodati.“

Nacionalov izvor je dodao kako su pregovori oko investicije u riječku rafineriju već mjesecima praćeni vrlo otvorenim ucjenama s mađarske strane i zahtjevima za ustupke koji se traže od hrvatske vlade kako bi MOL pristao potpisati ugovor o modernizaciji. Nacional je i ranije pisao da Mađari od hrvatske vlade traže odustanak od sudskog progona predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija zbog navodnog davanja mita bivšem premijeru Ivi Sanaderu, ulazak u vlasničku strukturu LNG terminala na Krku te da se država odrekne naplate poreza na energiju potrošenu u procesu prerade nafte. No sada je, ako je vjerovati Nacionalovim izvorima, na stol stigao novi mađarski zahtjev: otkup 19 posto dionica iz portfelja hrvatskog suvlasnika, što bi MOL-u omogućilo da postane većinski vlasnik Ine, a hrvatskoj bi strani ostao tek kontrolni paket od 25 posto dionica nekad domaće naftne kompanije.

Nije, dakle, upitna činjenica da je MOL odlučio uložiti novac u modernizaciju riječke rafinerije. Upitan je razlog zbog kojeg je to učinjeno. Nacionalov izvor tvrdi:

„Ako je odustajanje od kaznenog progona Hernádija, odnosno oslobađajuća presuda u postupku protiv njega i bivšeg premijera Sanadera, koja bi upravo trebala biti donesena idući tjedan, cijena koju je hrvatska vlada platila za mađarski potpis na ugovor o investiciji u riječku rafineriju, to bi se još i moglo prihvatiti. Ako je uz to dodan i zahtjev za odustajanje HANFA-e od kaznene prijave podignute još 2011. protiv čelnika MOL-a zbog sumnje na kazneno djelo manipulacije tržištem koja ni nakon onih osam godina razvlačenja još nije riješena, i to bi se moglo razumjeti kada su u pitanju interesi poput investicije u ključno Inino postrojenje. No ako je taj potpis ‘plaćen’ s 19 posto prepuštenih Ininih dionica MOL-u, to više ne može biti prihvatljivo.“

‘MOL-ova investicija nije i stvarna pobjeda hrvatske vlade, nego znak da bi pregovori s Mađarima oko otkupa dionica mogli završiti rezultatom na koji hrvatska javnost nije spremna’, kažu stručnjaci

Izvor upozorava da treba biti vrlo oprezan jer priča oko modernizacije riječke rafinerije potpisom ugovora nije završena: „Još uvijek postoji bezbroj načina opstrukcije i usporavanja projekta, uvijek je moguće pozvati se na neke stvarne ili izmišljene probleme zbog kojih će se zaustaviti ili odgoditi neki dijelovi realizacije ugovora, čak i po cijenu plaćanja penala izvođačima radova. Mađari još uvijek imaju jako oružje u svojim rukama s kojim mogu držati Vladu na kratkoj uzici jer MOL-u riječka rafinerija ne treba. Oni imaju dovoljne prerađivačke kapacitete u Mađarskoj i Slovačkoj i riječka rafinerija samo je smetnja i konkurencija njihovim rafinerijama.“

Odluka o novoj investiciji u izgradnju postrojenja za obradu teških ostataka u Rafineriji nafte Rijeka (tzv. delayed coker jedinica), koju je Ina objavila 12. prosinca, donesena je s gotovo dva mjeseca zakašnjenja u odnosu na ranije najavljivane rokove, potvrdio je Nacionalu izvor blizak Ini. Objašnjava da je hrvatski suvlasnik godinama ucjenjivan MOL-ovim prijetnjama da neće pristati na investiciju u dovršetak modernizacije riječke rafinerije ako im se ne dozvoli prestanak prerade domaće nafte u rafineriji u Sisku.

Poslovni plan Ine za 2019. koji je donesen krajem 2018., službeno je najavio prestanak prerade domaće nafte sredinom ove godine, nakon čega bi trebao započeti projekt njezinog pretvaranja u logistički centar. Time je jedan od glavnih ciljeva MOL-a postignut – riješiti se sisačke rafinerije – pa je potpisivanje ugovora o investiranju četiri milijarde kuna u dovršetak procesa modernizacije riječke rafinerije prirodan nastavak MOL-ovih poslovnih planova.

Činjenica je, upozorava naš dobro upućen izvor blizak Ini, da su ovakvom stanju dobrim dijelom kumovale čak četiri protekle vlade – premijerke Jadranke Kosor, njezina nasljednika Zorana Milanovića, potom i kratkotrajne vlade Tihomira Oreškovića i ove aktualne, Plenkovićeve – jer punih 10 godina nisu poduzele ništa da Mađare spriječe u samovoljnom vođenju Ine i da uz pomoć alata koji su im tada stajali na raspolaganju – a to su pravni potezi i tužbe – ospore MOL-ovo upravljanje kompanijom. „Problem je i prijašnjih, ali i sadašnje vlade što su pasivni, ne donose brze odluke, ne reagiraju i ne poduzimaju proaktivne poteze kako bi odgovorili na poteze Mađara“, upozorio je isti izvor.

Zanimljivo je prisjetiti se vrlo suptilnih poruka MOL-a koji je tijekom lipnja i srpnja ove godine u nekoliko navrata željeznicom transportirao naftu izvađenu s domaćih polja na preradu u Mađarsku, pokazujući time hrvatskoj vladi da će Mađari, ne ispuni li Vlada njihove zahtjeve i ne pristane li na tražene ustupke, naći načina da prerade hrvatsku naftu zaobilazeći ne samo sisačku već i riječku rafineriju, ali da taj način neće biti u korist hrvatskog suvlasnika.

Samo koji mjesec prije toga ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić otvoreno je u Nacionalu zaprijetio Mađarima da je Zagreb spreman na akciju ako se ostvari prijetnja predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija, izrečena u intervjuu mađarskim novinarima da se „hrvatska nafta može prerađivati i drugdje“ i ako Mađari ne pristanu na modernizaciju rafinerije u Rijeci. Ćorić je tada spominjao mjere poput povećanja trošarina na derivate i preradu nafte, povlačenja hrvatskih članova Uprave i rušenja kvoruma, pa čak i podržavanja štrajkova i prosvjeda. Drugi pak vrlo vjerodostojni izvori indirektno su nam potvrdili da su organizirani štrajkovi i masovni prosvjedi zaposlenika Ine bili vrlo izgledni i da bi se dogodili da Nadzorni odbor Ine nije odobrio investiciju u modernizaciji riječke rafinerije.

Pitanja o tome jesu li hrvatska vlada i Ministarstvo zaštite okoliša i energetike bili prisiljeni na određene ustupke MOL-u kako bi mađarski suvlasnik u Ini konačno odobrio početak izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka u riječkoj rafineriji te o kakvim je ustupcima riječ, postavili smo i Ministarstvu zaštite okoliša i energetike. No u Ministarstvu su na naša konkretna i precizna pitanja izbjegli odgovoriti na isti način.

Zanimalo nas je posve konkretno jesu li ti ustupci, ako ih je bilo, bili povezani s odustajanjem Hrvatske od sudskog progona predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija, s MOL-ovom ranijom ponudom za otkup 19 posto dionica Ine iz Vladina portfelja, ili pak sa zahtjevom mađarskog ministra vanjskih poslova i energetike Petera Szijjárta za ulazak mađarske energetske kompanije MVM u vlasničku strukturu LNG terminala na Krku. Ako nisu u pitanju ustupci vezani uz Hernadija i otkup dionica, htjeli smo znati može li ministar Ćorić garantirati da takvih ustupaka neće biti u budućim razgovorima s MOL-om te da Vlada u skoroj budućnosti neće prepustiti, odnosno prodati dio Ininih dionica iz svojeg portfelja MOL-u.

Hrvatska vlada je krajem srpnja ove godine izabrala internacionalnu konzultantsku kuću Lazard kao investicijskog savjetnika u transakciji najavljene kupnje dionica MOL-a, da pronađe novog strateškog partnera

Posebno nas je zanimalo može li ministar Ćorić garantirati da Hrvatska, ako izgubi arbitražu pred Međunarodnim sudom za investicijske sporove u Washingtonu, ne namjerava financijski gubitak zbog obaveze isplate dosuđenog iznosa MOL-u pokriti prodajom dionica MOL-u. No u Ministarstvu su na sva Nacionalova konkretna pitanja odgovorili tek općenitim navođenjem važnosti investicije za budućnost Ine kao kompanije:

„Vezano uz poslovnu odluku Ine pokretanje projekta modernizacije Rafinerije nafte Rijeka, odnosno izgradnja postrojenja za obradu teških ostataka, tj. koking postrojenja, bitno će povećati konkurentnost u području operativne efikasnosti rada Rafinerije. Radi se o investiciji kojom će se znatno unaprijediti struktura proizvoda iz Rijeke i povećati profitabilnost. Istovremeno, ovim će se projektom bitno unaprijediti konkurentnost Ine u području zaštite okoliša znatnim smanjenjem emisije CO2 i ostalih štetnih plinova. S oba aspekta ova poslovna odluka doprinosi ostvarenju ciljeva Strategije energetskoga razvoja Hrvatske do 2030. godine čije usvajanje očekujemo uskoro“ stoji u odgovoru Službe za odnose s javnošću i protokol spomenutog Ministarstva., te se dodaje da će „kada je riječ o vlasničkoj strukturi LNG terminala na otoku Krku, ako se postigne dogovor, zainteresirana javnost biti pravovremeno informirana“.

Odgovor koji je na jednaka pitanja kao ona poslana Ministarstvu stigao iz Inina Odjela za korporativne komunikacije i marketing gotovo je u dlaku identičan onome Ministarstva, odnosno jednako je općenit i neodređen:

„Odluka o investiciji u Rafineriju nafte Rijeka poslovna je odluka Nadzornog odbora i Uprave Ine koja kompaniji osigurava budućnost rafinerijskog poslovanja, a koju su poduprla dva najveća dioničara. Primarni je cilj osigurati stvaranje dugoročne vrijednosti za Inu, a ulaganje u Projekt izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka dodatno će poboljšati položaj kompanije na tržištu, ali i pridonijeti hrvatskom gospodarstvu općenito.“

No paralelno s Ininim odgovorima stigao je i odgovor iz MOL-a. Na ista pitanja – jesu li Vlada i Ministarstvo bili prisiljeni na ustupke MOL-u, o kakvim je ustupcima riječ, jesu li ti ustupci bili povezani s odustajanjem Hrvatske od sudskog progona Zsolta Hernádija, s MOL-ovom ponudom za otkup 19 posto dionica Ine iz Vladina portfelja, ili pak sa zahtjevom za ulazak Mađara u vlasničku strukturu LNG terminala – stigao je najkraći mogući MOL-ov odgovor: ‘’Ne’’. Jedini pozitivan odgovor – opet kratki ‘’Da’’ – stigao je na naše posljednje pitanje namjerava li MOL dopustiti konzultantima Lazarda potpuni uvid u dokumente o poslovanju Ine. Ni na jedno konkretno pitanje upućeno Ministarstvu nismo dobili precizan i konkretan odgovor.

jedno od pitanja upućenih Ministarstvu na koje je također stigao vrlo uopćen odgovor odnosilo se i na aktualni proces provjere financijskog stanja Ine (tzv. due diligence) koji je u studenome započela internacionalna konzultantska kuća Lazard. Hrvatska vlada je krajem srpnja ove godine izabrala Lazard kao investicijskog savjetnika u transakciji najavljene kupnje dionica MOL-a, povjerivši joj zadatak da dubinski snimi poslovanje Ine i pronađe novog zainteresiranog strateškog partnera koji bi bio voljan zauzeti MOL-ovo mjesto.

Lazardovi su konzultanti, kako je Nacionalu potvrđeno iz izvora vrlo bliskih Ini, u studenome ušli u Inu i krenuli s poslom. Valja se prisjetiti sličnog pokušaja vlade bivšeg ministra Zorana Milanovića koja je 2014. angažirala američku konzultantsku kuću AT Kearney i hrvatsku tvrtku Oil & Gas Consulting da provjere financijsko stanje u Ini. Vlada je, u trenutku kada su zategnuti odnosi s Mađarima bili na vrhuncu, pokušala doznati kakvo je stvarno stanje Ine kako bi imala argumente za pregovore s Mađarima o mogućem otkupu MOL-ova udjela u Ini. No konzultanti AT Kearneya i Oil & Gas Consultinga malo su toga mogli učiniti jer im je MOL vrlo otvoreno zapriječio pristup ključnim financijskim izvještajima i dokumentima o poslovanju kompanije, nakon čega su konzultanti mogli sastaviti izvještaj temeljen na dokumentima i izvještajima kojima su imali pristup.

Bit će zanimljivo promatrati na koliki će iznos Lazardovi konzultanti procijeniti Inu, ali još više što će Vlada učiniti sa skupo plaćenim Lazardovim izvještajem. Taj će dokument porezne obveznike koštati devet milijuna eura. Može li se dogoditi da mađarski MOL vrlo lukavo odigra „kupi-prodaj“ igru oko Ininih dionica, da za svoj paket dionica od 49 posto zatraži puno veći iznos od onoga koji će procijeniti američki konzultanti? Već se ranije u medijima provlačio iznos od oko dvije milijarde dolara za koji su Mađari navodno bili spremni prepustiti Vladi svoj udio u Ini, što je po procjenama naftnih stručnjaka nerealno visoka cijena za kompaniju srozane vrijednosti. U tom slučaju MOL-ovi predstavnici pred u Vladu mogu izaći s „velikodušnim“ prijedlogom da za razliku između procijenjene vrijednosti (Lazard) – u koju će vrlo vjerojatno biti ukalkulirana i moguća odšteta zbog izgubljene arbitraže u Washingtonu – i njihove proizvoljno određene vrijednosti (MOL), otkupe 19 posto Vladinih dionica iz paketa od sadašnjih 44,8 posto i tako postanu većinski vlasnici Ine.

„To bi s financijske strane možda bio razumljiv korak, no gledamo li interese države, sa strateške strane takva je odluka ravna veleizdaji“, kategoričan je jedan od izvora s kojima smo razgovarali.

Nekolicina stručnjaka s kojima je Nacional razgovarao slaže se da taj scenarij nije posve nerealan jer je i ranije bilo upozorenja, o kojima je u nekoliko navrata pisao i Nacional, da Mađari nemaju stvarnog interesa prodati Inine dionice, nego suprotno: potpuno zavladati hrvatskom kompanijom. Da je ta tvrdnja točna posvjedočio je i mađarski premijer Viktor Orban koji je za posjeta Zagrebu u prosincu prošle godine otvoreno kazao: „Ako se dogovorimo oko modaliteta koji je povoljan za Mađarsku, možemo surađivati“. A povoljan modalitet za Mađarsku je ostanak u Ini.

Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova rješava tužbu od milijardu dolara koju je MOL podigao protiv hrvatske vlade zbog nepoštovanja ugovora o plinskom poslovanju

Čak i takav polovični izvještaj, o kojem je Nacional pisao, upozoravao je da je vrijednost Ine od 2009. do 2014. značajno opala, da je kompanija u tih pet godina zbog samovoljnog MOL-ova upravljanja pretrpjela štetu od oko 6,2 milijarde dolara i da je stabilnost poslovanja drastično narušena. Zatražili smo od ministra Ćorića da odgovori na pitanje može li biti siguran da će MOL kao suvlasnik Ine ovoga puta dozvoliti Lazardu uvid u kompletnu dokumentaciju o poslovanju Ine. No ni na to pitanje nismo dobili precizan odgovor. Kazano nam je tek da je „dubinski proces pregleda kompanije u tijeku te da se procjena vrijednosti od strane savjetnika očekuje u drugom kvartalu 2020. godine“. Nacionalov izvor tvrdi kako bi ovoga puta Lazardovi stručnjaci mogli imati potpun pristup svim dokumentima. „U vrijeme kada je to radio AT Kearney signali koji su dolazili iz hrvatske vlade bili su izrazito neprijateljski. Sada je situacija posve drugačija, odnosi s hrvatskom stranom su topliji, a i Mađari imaju interes pustiti konzultante da odrade svoj posao“, tvrdi naš izvor.

Znakovit je u kontekstu hrvatsko-mađarskih odnosa i susret hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i mađarskog premijera Viktora Orbána u Osijeku krajem studenoga, prilikom otvaranja učeničkog doma Prosvjetno-kulturnog centra Mađara u Osijeku. Orbán je tom prilikom održao i govor u kojem je spomenuo da su prije 100-tinjak godina Slavonija u Hrvatskoj i Baranja u Mađarskoj bili najbogatiji dijelovi nekadašnje zajedničke države. Pritom je upotrijebio izraz „naše države“, misleći pritom očito na Austro-Ugarsku. Rekao je da se Hrvatska i Mađarska moraju ponovno čvršće povezati, što je u domaćim medijima protumačeno kao teritorijalno svojatanje hrvatskog teritorija, a mađarski premijer dobro je poznat po opterećenosti poviješću i mađarskom povijesnom ulogom na ovim prostorima. No mnogo više od Orbánova aspiracijskog govora znakovit je susret Plenkovića s članom Uprave MOL-a Sándorom Csányjem koji se, kako su Nacionalu potvrdili dobro upućeni izvori, dogodio tijekom nogometne utakmice između reprezentacija Hrvatske i Mađarske početkom listopada u Splitu. Plenković i Csány tada su razgovarali dobrih pola sata, a s obzirom na Csányjevu funkciju jasno je da nisu razgovarali o nogometu.

U cijeloj priči oko Ine preostaje još jedan sporni moment koji bi također mogao presuditi o konačnom dogovoru hrvatske i mađarske strane oko otkupa dionica, a to je pravorijek Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu (ICSID) u tužbi koju je MOL podigao protiv Hrvatske zbog nepoštovanja obveza iz glavnog ugovora o plinskom poslovanju. U tom procesu MOL od Vlade traži milijardu dolara naknade za izgubljenu dobit. „Ako hrvatska strana izgubi tu arbitražu i bude li prisiljena platiti odštetu MOL-u, hoće li se taj moment iskoristiti kao opravdanje za prepuštanje 19 posto Vladinih dionica MOL-u?“ pita se Nacionalov izvor. Presuda arbitražnog suda u Washingtonu neće biti jedini sudski proces koji će odrediti sudbinu Ine.

Zagrebački Županijski sud objavio je da će u ponedjeljak, 30. prosinca, donijeti pravorijek u sudskom postupku protiv bivšeg premijera Ive Sanadera i predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija za primanje, odnosno davanje mita u aferi Ina-MOL. Ta će presuda dati odgovore na niz pitanja o prirodi tajnih i netransparentnih pregovora između Vlade i MOL-a o kojima su premijer Plenković i ministar Ćorić godinama uporno odbijali obavijestiti hrvatsku javnost, a posebno na ono najvažnije: je li hrvatska vlada pokleknula pred pritiscima mađarskog političkog vrha i na zahtjeve za ustupcima koji su doveli do potpisivanja odluke o modernizaciji riječke rafinerije. A iz tog će se odgovora onda iščitati i budućnost Ine.