Transport domaće nafte na preradu u suvremenu rafineriju, koja se obnavljala u vrijeme kada je riječka rafinerija stajala očekujući tu modernizaciju – koju ni do danas nije dočekala – posljedica je MOL-ove odluke o zatvaranju FCC postrojenja u rafineriji nafte u Sisku

MOL će sredinom lipnja na preradu u Mađarsku poslati prvi testni kontingent nafte izvađene iz hrvatskih naftnih polja, potvrđeno je Nacionalu iz dva pouzdana, međusobno neovisna izvora. Željeznička kompozicija, prema istim izvorima, preuzet će domaću naftu u Sisku i transportirati je na preradu u MOL-ovu rafineriju u Százhalombatti, a taj će čin simbolično otvoriti novo, posljednje poglavlje u odnosima između MOL-a i hrvatske Vlade koja i dalje mirno i posve pasivno promatra rastakanje i sada već posve izvjesnu potpunu propast domaće naftne kompanije na kojoj počiva energetska stabilnost cijele države. Mađarski se MOL – a time i politički vrh Mađarske – ovim potezom nasmijao u lice hrvatskoj Vladi, a temelj za odlazak domaće nafte iz zemlje stvoren je još u lipnju prošle godine potpisivanjem Memoranduma o razumijevanju između Ministarstva zaštite okoliša, Ine i JANAF-a, do kojega je došlo upravo na pritisak MOL-a, na što je krajem prošle godine upozoravao upravo Nacional. Ako je vjerovati našim izvorima, hrvatska Vlada vrlo vjerojatno nije službeno obaviještena o odluci MOL-a da domaću naftu transportira u Mađarsku na preradu, no s obzirom na dosadašnje iskustvo, benevolentnost kojom je Vlada dočekivala pojedine mađarske poteze i okolnosti pod kojima se sporne odluke provode, teško je vjerovati da na Markovu trgu ne znaju ama baš ništa o najnovijoj mađarskoj odluci.
Paralelno s time, upozoravaju drugi izvori s kojima smo kontaktirali, ne događa se ništa konkretno u procesu navodnog otkupa Ininih dionica, a jedino bi taj proces, da se doista pokrene, mogao zaustaviti daljnju devastaciju Ine kao kompanije i mogao bi spriječiti MOL da Vladi ispred nosa hrvatsku naftu odvozi u Mađarsku. Upravo ovaj detalj o potpunoj neaktivnosti Vlade u procesu otkupa dionica Ine upozorava na vjerojatnost da hrvatska Vlada zna za transport nafte u Mađarsku, ali ga nema namjeru spriječiti.

TRANSPORT DOMAĆE NAFTE NA PRERADU U SUVREMENU, moderniziranu rafineriju, koja se obnavljala u vrijeme kada je riječka rafinerija stajala u očekivanju te iste modernizacije – koju ni do danas nije dočekala – posljedica je MOL-ove odluke o zatvaranju FCC postrojenja u rafineriji nafte u Sisku, čime je praktički prestala prerada nafte u toj rafineriji, ali i niza havarija, požara i oštećenja koja su posljednjih nekoliko mjeseci zadesili riječku rafineriju, a što je pak posljedica dugogodišnjeg odlaganja modernizacije i lošeg održavanja riječkog postrojenja. Prema dobro obaviještenim Nacionalovim izvorima, najnovija teška havarija u riječkoj rafineriji dogodila se sredinom prošloga tjedna, 22. svibnja, kada je ponovno izbio požar na peći unutar HCU postrojenja (postrojenje za hidrokreking), koje je izgrađeno 2011. godine u prvoj fazi modernizacije rafinerije. Podsjetimo, ista je peć gorjela i krajem travnja, o čemu je Nacional također nedavno pisao i izvijestio. Prema našim izvorima, u najnovijem slučaju požara šteta je nanesena zbog nesnalaženja i neznanja osoblja koje nije na vrijeme reagiralo zaustavljanjem peći kroz koju zbog havarije nekoliko minuta nije protjecala nafta, što je izazvalo požar i dodatna teška oštećenja postrojenja, za koja je upitno kada će biti otklonjena. A kako je upravo postrojenje za hidrokreking i hidrodesulfurizaciju (HCU/HDS) srž svake rafinerije, upitno je kada će se proizvodnja nastaviti.

U ovom trenutku, osim HCU jedinice, ne radi niti peć na postrojenju primarne destilacije koja je instalirana nedavno i plaćena 100 milijuna kuna, kao ni FCC postrojenje (isto onakvo kakvo je prošle godine zatvoreno u rafineriji u Sisku), potvrđeno je Nacionalu iz stručnih krugova. Isti izvori upozoravaju da su djelatnici rafinerije, po nalogu nadređenih, na peći na postrojenju primarne destilacije, protivno svim tehničkim pravilima i protivno mjerama sigurnosti, načinili više preinaka (tzv. „bajpasa“, odnosno namjernog zaobilaženja sigurnosnih blokada) kako bi prethodno oštećenu peć što prije ponovno pokrenuli, a te preinake, tvrde naši izvori, mogu dodatno ugroziti sigurnost postrojenja i dovesti do još težih kvarova u budućnosti. „Odluke o zaobilaženju sigurnosnih blokada prilikom pokretanja postrojenja nisu donesene naprečac, s tim su postupcima morali biti upoznati svi odgovorni rukovoditelji u rafineriji kao i njezin direktor, a vrlo je vjerojatno da su ih sami i naložili. Dakle, odgovornost za sve buduće štete koje nastanu ovakvim potezima bit će isključivo na njima. Direktan uzrok svih ovih havarija i požara, a bilo ih je nekoliko u samo par posljednjih mjeseci, jest MOL-ovo svjesno rastakanje stručnog kadra u riječkoj rafineriji, otkazivanje ugovora iskusnim i stručnim djelatnicima i rukovoditeljima rafinerije i dovođenje mladog, neiskusnog i nedovoljno obrazovanog kadra, uključujući i onaj rukovodeći, koji ne zna i ne može na vrijeme reagirati kako bi se spriječila veća šteta. No čini se da upravo ovakav scenarij ide na ruku MOL-u koji traži opravdanje za proglašavanje riječke rafinerije nesigurnom i neisplativom, nakon čega slijedi njezino zatvaranje“, kategorički tvrdi jedan od stručnjaka dobro upućenih u rafinerijsko poslovanje koji je želio ostati anoniman.

05.04.2013., Rijeka – Kompozicija Ininih vagona, cisterna za prijevoz nafte i naftnih derivata pred Ininom rafinerijom nafte u Urinju u Kostreni kraj Rijeke.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

JOŠ JE JEDNA ZANIMLJIVA POJEDINOST VRLO SIMPTOMATIČNA ZBOG POKLAPANJA sa serijom havarija koje su se u proteklih četiri ili pet mjeseci dogodile u riječkoj rafineriji. Naime, u Agenciji za ugljikovodike (AZU) Nacionalu je potvrđeno da je početkom svibnja na Upravnom vijeću Agencije donesena odluka o davanju suglasnosti za potpisivanje Ugovora o uzajamnoj kupoprodaji naftnih derivata iz obveznih zaliha nafte između AZU-a i Ine, odnosno o redovnoj poslovnoj aktivnosti godišnjeg zanavljanja obveznih zaliha nafte. AZU, koja je prema Zakonu o tržištu nafte i naftnih derivata dužna skrbiti o obveznim zalihama nafte, i Ina potpisali su Ugovor o uzajamnoj kupoprodaji derivata, pri čemu je Ina preuzela 20 posto postojećih obveznih zaliha dizelskog goriva (koje će koristiti u određenom vremenskom periodu), a zauzvrat će obvezne zalihe nadomjestiti s 20 posto, odnosno gotovo 17.000 tona novih količina dizela u toku narednih nekoliko mjeseci. Pritom je, potvrđeno nam je u AZU-u, postignut uzajamno prihvatljiv dogovor da će Ina dizel iz obveznih zaliha preuzeti po istoj cijeni po kojoj će ona Agenciji za ugljikovodike isporučiti nove količine dizela koje će nadomjestiti preuzete. Ovakav odnos cijene preuzetih i isporučenih derivata u odnosu 1:1 nije uobičajen, potvrđeno nam je u AZU-u, jer cijena novih derivata može varirati ovisno o cijenama sirove nafte na tržištu i o brojnim drugim parametrima. No, kako nam je potvrđeno, u ovom je slučaju postignut dogovor o odnosu cijena 1:1 „jer je i Ini odgovaralo da dobije derivate iz državnih zaliha, a Agenciji je odgovaralo da se preuzete količine što prije nadomjeste“. Prema informacijama do kojih je došao Nacional, prve količine dizela koje je Ina preuzela iz obveznih zaliha već su početkom prošloga tjedna stigle u Inina skladišta, a preuzimanje bi se trebalo nastaviti i narednih dana. Naizgled, ova dva događaja – serija havarija u Rijeci i Ugovor o uzajamnoj kupoprodaji derivata iz obveznih rezervi između Ine i AZU-a – nemaju ništa zajedničkog, no stvarno stanje dovodi u ozbiljnu sumnju takav zaključak. Naime, odgovor AZU-a da je „Ini odgovaralo da dobije derivate iz obveznih zaliha“ ukazuje na ozbiljnu situaciju u kojoj se našla Ina kada je riječ o isporuci dovoljnih količina goriva za domaće tržište.

HAVARIJA U RIJEČKOJ RAFINERIJI za koju je upitno kada će biti otklonjena kako bi se pokrenula proizvodnja, natjerala je Upravu Ine da pokrene 2018. zaustavljen proces prerade nafte u sisačkoj rafineriji

Kompromis na koji je Ina pristala preuzimajući derivate iz državnih zaliha moguće ukazuje na priličnu dozu panike u Upravi Ine da zbog lošeg stanja riječke rafinerije neće moći zadovoljiti domaće potrebe za benzinskim gorivima, zbog čega se posegnulo za državnim rezervama. Doduše, prema Zakonu o tržištu nafte i naftnih derivata, u slučaju izvanrednih situacija i poremećaja na tržištu postoje točno propisane procedure za pokretanje aktiviranja državnih rezervi, no Ina ih je zasigurno pod svaku cijenu željela izbjeći kako ne bi otkrila stvarno stanje u svojim rafinerijama i zabrinjavajuće loš sustav opskrbe domaćeg tržišta. I u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Nacionalu je potvrđeno da je „proces redovnog zanavljanja obveznih zaliha nafte i naftnih derivata proces koji traje i djelatnost je Agencije za ugljikovodike koja u okviru svojih redovnih poslovnih aktivnosti trenutno zanavlja 20 posto postojećih zaliha dizelskog goriva, odnosno 2,5 posto ukupnih obveznih zaliha nafte i naftnih derivata“. Spomenutih 20 posto obveznih zaliha dizel goriva zanavljat će se u sljedećem razdoblju, ovisno o potrebama, potvrdili su u Službi za odnose s javnošću i protokol spomenutog Ministarstva. No Nacionalovo pitanje o tome je li nadležnom Ministarstvu najavljen testni transport domaće sirove nafte na preradu u Mađarsku, odnosno je li Ina zatražila dozvolu za prijevoz domaće sirovine na preradu u mađarsku rafineriju, ostalo je bez odgovora.

IZ ODJELA KORPORATIVNIH KOMUNIKACIJA INE na naša su pitanja o tome što se dogodilo u riječkoj rafineriji i kojeg su obima najnovije štete nastale nakon nove havarije odgovorili kako „prije pokretanja svakog postrojenja INA provodi striktnu i detaljnu provjeru svih uvjeta rada u skladu s najvišim industrijskim standardima kako bi se osigurala maksimalnu sigurnost na radu oko koje nisu spremni raditi kompromise“. „Sva postrojenja u Rafineriji nafte Rijeka su trenutno u stabilnom radu, osim postrojenja Platforming i Hidrokreking koja se nalaze u postupku pokretanja. Na postrojenju Hidrokreking je tijekom pokretanja peći došlo do zastoja uslijed kvara na konvencijskoj sekciji. Nakon otklanjanja uzroka zastoja, proces pokretanja peći na postrojenju Hidrokreking je u tijeku, a radovi na postrojenju Platforming su u završnoj fazi. Pokretanje punog opsega proizvodnje na oba postrojenja se očekuje u nekoliko sljedećih dana“, stoji u odgovoru Ine te se posebno naglašava da je „opskrba tržišta osigurana“. Na naše pitanje da nam potvrde ili pak demantiraju informaciju o željezničkom transportu domaće nafte na preradu u Mađarsku nismo dobili nikakav odgovor.

Prema drugim Nacionalovim izvorima iz stručnih krugova, havarija u riječkoj rafineriji za koju je upitno kada će i po kojoj cijeni biti otklonjena kako bi se ponovno pokrenula proizvodnja, natjerala je Upravu Ine da ponovno pokrene prošle godine zaustavljen proces prerade nafte u Rafineriji nafte Sisak. Proces ponovnog pokretanja postrojenja za preradu nafte u sisačkoj rafineriji upravo je u tijeku, potvrđeno nam je iz neslužbenih izvora, što bi trebalo osigurati kakvu-takvu redovnu opskrbu domaćeg tržišta benzinskim i dizel gorivom. No valja napomenuti i da se, osim benzina i dizela te plinskih ulja, u Rafineriji Rijeka proizvodilo i avionsko gorivo (kerozin). Ako s jedne strane ove mađarsko-hrvatske jednadžbe stavimo parametre poput početka nove turističke sezone i drastičnog povećanja zrakoplovnog prometa u Hrvatskoj, a s druge kvar na postrojenju za proizvodnju derivata u Rijeci – između ostalog i kerozina – i potrebu za povećanim uvozom zrakoplovnog goriva (u pravilu iz Mađarske) kako bi se zadovoljile povećane potrebe zračnih luka za opskrbom zrakoplova gorivom, dobijemo rezultat koji uvijek, kako god okrenemo, ide na ruku MOL-u.

IPAK, NI PONOVNO POKRETANJE SISAČKE RAFINERIJE neće zaustaviti odlazak domaće nafte iz Hrvatske. Zaintrigirala nas je pritom jedna vrlo zanimljiva činjenica. Naime, MOL prvi kontingent domaće nafte – a riječ je o četiri željezničke kompozicije – šalje na preradu željeznicom, što je skuplji i kompliciraniji način transporta, umjesto JANAF-ovim naftovodom (MOL je, naime, jedan od značajnijih zakupaca kapaciteta JANAF-ovog naftovoda), što bi bilo logičnije i jednostavnije rješenje. Odgovor na to pitanje ponešto je tehničke, ali mnogo više političke prirode. Naime, u ovom se trenutku još radi na stvaranju tehničkih uvjeta za upumpavanje sirove nafte iz rafinerijskih rezervoara u JANAF-ov naftovod (u ovom trenutku moguć je protok nafte isključivo iz naftovoda u rafinerijske rezervoare, ne i obrnuto). No politički su uvjeti za ovu tehničku prilagodbu stvoreni mnogo ranije. Podsjetimo ovdje da je Nacional u prosincu prošle godine jedini izvijestio da su Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Ina i Janaf u lipnju prošle godine u tajnosti, bez informiranja javnosti, potpisali Memorandum o razumijevanju u kojem se Janafu odobrava početak radova na montiranju opreme i infrastrukture (kompresorske stanice) kojom će se omogućiti dvosmjerni protok nafte, odnosno koji će omogućiti protok sirove nafte iz unutrašnjosti prema Rijeci, koji dosad nije bio moguć.

03.12.2018., Zagreb – U povodu sastanka na vrhu Srednjoeuropske inicijative predsjednik Vlade Andrej Plenkovic primio je u Banskim dvorima predsjednika vlade Madjarske Viktora Orbana. Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Ovaj je Memorandum o razumijevanju bio stvarni temelj Poslovnog plana Ine za 2019. godinu u kojem je jasno naznačen plan gašenja prerade domaće nafte u Rafineriji nafte Sisak i njezin transport na preradu u Rijeku, a njegovim je potpisivanjem hrvatska Vlada praktički pristala na gašenje sisačke rafinerije i Inu u potpunosti gurnula u ruke MOL-u. U sklopu tih radova, koji bi trebali biti gotovi najkasnije do kraja srpnja ili sredine kolovoza, predviđeno je i stvaranje tehničkih uvjeta za dvosmjerni protok nafte iz naftovoda u rafinerijske rezervoare i obrnuto, čime će se stvoriti uvjeti da domaća nafta, koja se do tada prerađivala u sisačkoj rafineriji, može krenuti na preradu u Rijeku, ali i u Mađarsku. Protiv te se opcije, saznaje Nacional, godinama borila upravo Uprava JANAF-a, svjesna kakve posljedice sa sobom nosi takva tehnička prilagodba, no na kraju su i oni morali popustiti pred očitim pritiscima ne samo MOL-a, već i hrvatske Vlade i Ministarstva zaštite okoliša i energetike kojima je očito bilo stalo da se ova prepreka MOL-ovom potpunom gospodarenju hrvatskim energetskim sustavom što prije ukloni.

A kako su najnovija događanja – havarije i požari – riječku rafineriju do daljnjega izbacili iz igre, MOL je objeručke zgrabio ovu priliku. Prema onome što smo saznali, odluku o transportu hrvatske nafte na preradu u Mađarsku, suprotno pravilima koja nalaže dokument LODO (Lista ovlasti za donošenje odluka), donio je glavni izvršni direktor MOL-a József Molnár u Budimpešti, koji je potom naložio njezino provođenje Ininom operativnom direktoru za rafinerije i marketing Stjepanu Nikoliću. LODO pak nalaže da odluku o tome donosi operativni direktor Ine. No ovaj put je, kao i mnogo puta prije toga, odluka stigla direktno iz Budimpešte. Jedan od izvora s kojim smo razgovarali postavio je retoričko pitanje: „Ako je hrvatska strana pristala na ovaj potez i dvosmjernim protokom nafte omogućila MOL-u da praktički raspolaže hrvatskom naftom kako to njemu odgovara, što smo dobili zauzvrat?“ Dodao je kako se boji da se hrvatska Vlada nikada neće usuditi javno, jasno i konkretno odgovoriti na ovo pitanje.

IAKO BI, DAKLE, MOGAO PRIČEKATI SA SLANJEM TESTNE KOLIČINE DOMAĆE NAFTE u Mađarsku, pa je umjesto sredinom lipnja željeznicom u Százhalombattu poslati mjesec ili mjesec i pol dana kasnije naftovodom, MOL se ipak odlučio na ovu prvu opciju. A razlog zbog kojega je to učinio vrlo je zanimljiv. Naime, iz dva jednako pouzdana, ali međusobno posve neovisna izvora na pitanje „zašto željeznica, a ne naftovod?“ dobili smo navlas istovjetan odgovor: „Zato što MOL ovim činom pokazuje hrvatskoj Vladi da to može izvršiti, demonstrirajući tako na posve konkretan način da ima i hrabrosti i političke snage da to učini.“ A usto, to je i dodatan vid pritiska na hrvatsku Vladu, kojoj se ovim činom šalje poruka da će domaća nafta ovako ili onako otići na preradu u Mađarsku, čak i ako se stvaranje tehničkih preduvjeta za dvosmjeran protok nafte na JANAF-ovom naftovodu ne dovrši u predviđenom roku. Odgovor hrvatske Vlade na ovaj vrlo drzak MOL-ov potez – ili pak njegov posvemašnji izostanak – otkrit će sve dosad skrivene karte i jasno će pokazati ima li Vlada doista namjeru otkupiti dionice Ine od Mađara ili joj to ipak nije ni na kraj pameti.