Mol se žestoko protivi povratku Ine u Iran i nastoji je u tom naumu spriječiti, a istovremeno je mađarskoj kompaniji u interesu dobivanje vlastite koncesije u Iranu te je već poduzela neke političke korake u tom smjeru

Hrvatsko-mađarski rat za Inu nastavlja se nesmiljenom žestinom, a nakon bitke za upravljačka prava na domaćem terenu i na sudištima međunarodnih arbitraža u Londonu i Washingtonu te nakon neuspješnih MOL-ovih pokušaja da na prijevaru od Ine otkupi polovinu udjela u bogatim naftnim poljima u Siriji, upravo traje i najnoviji povezan s Iranom. Upućeni poslovni izvori ispričali su za Nacional da Mol pokušava izgurati Inu iz Irana, u kojem ta nominalno hrvatska kompanija još od 2006. ima koncesiju za istražna bušenja koja zbog UN-ovih sankcija nikada nije realizirana.

Međunarodne sankcije Iranu su ukinute u siječnju ove godine i službeni Teheran u kratkom vremenu nastoji obnoviti zamrle gospodarske i političke veze sa zapadnim zemljama, a Ina – odnosno, preciznije bi bilo kazati onaj dio njezine upravljačke strukture koji želi osigurati nove dugoročne poslove kompaniji i nove, stabilnije prihode – u tome vidi svoju priliku da pokuša reaktivirati staru koncesiju. No prema dobro obaviještenim Nacionalovim izvorima, MOL se žestoko protivi povratku Ine u Iran i nastoji je spriječiti u tom naumu, a istovremeno mađarska kompanija ima interes dobiti vlastite koncesije u Iranu te je u tom smjeru već i poduzela neke političke korake.

KAKO JE SAZNAO NACIONAL, predsjedniku Uprave Zoltanu Aldottu sugerirano je da Ina ne gubi dragocjeno vrijeme i da što prije pošalje svoju delegaciju u Iran kako bi s tamošnjim vlastima pokušala dogovoriti povratak hrvatske kompanije u tu zemlju, što bi, kako nam je objašnjeno, bilo od ključne važnosti za kompaniju koja već nekoliko proteklih godina bilježi gubitke, posebno zbog činjenice da je ostala bez iznimno vrijednih naftnih polja u Siriji. “Ina nema mnogo vremena za razmišljanje i kalkuliranje. Prijašnje poslovne kontakte i nekadašnju koncesiju treba obnoviti što je prije moguće. Nemojmo zaboraviti da je Iran među pet država s najvećim prirodnim rezervama nafte i plina u svijetu i u ovom trenutku, kada su zemlji skinute međunarodne sankcije, u nju će doslovce pohrliti sve značajnije naftne kompanije u svijetu kako bi osigurale svoj komad bogatog naftnog kolača. Ne budemo li na vrijeme na mjestu događaja, pregazit će nas i izgurati veći i moćniji od nas”, upozorava poslovni izvor Nacionala. No Aldott je, tvrdi isti dobro upućeni izvor, prilično mlako reagirao na taj savjet, objasnivši kako “pravne službe tek trebaju proučiti sve posljedice mogućeg reaktiviranja koncesije u Iranu”.

• MOL I INA IMAJU DIJAMETRALNO suprotan ugled u međunarodnim naftnim krugovima, posebno u područjima sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Ina je do sada uvijek ostavljala pozitivan dojam u arapskom svijetu

I dok Ina gubi vrijeme na pravne procedure – ili barem na dobre izlike za pasivnost – ne gubi ga MOL, tvrdi isti izvor. Predstavnici mađarske kompanije su još u studenome prošle godine, neposredno prije UN-ove odluke o službenom ukidanju sankcija, posjetili Teheran kao dio velike državne delegacije Mađarske na čijem je čelu bio premijer Viktor Orbán, a posjet je između ostaloga iskorišten i za stvaranje čvršćih veza u naftnom biznisu. Mediji su tada prenijeli izjavu premijera Orbana da je Mađarska zainteresirana za uvoz iranske nafte. Međutim, ono što mediji nisu znali, a Nacionalu je potvrdio dobro upućeni izvor, jest činjenica da je iza zatvorenih vrata MOL vlastima u Teheranu iskazao otvoreni interes za koncesije za istraživanje nafte, no s obzirom na to da tada Iran još nije bio raspisao međunarodne natječaje za dodjelu koncesija, ni mađarska ni iranska strana o tome nisu željele javno govoriti.

“Stoga pasivnost i vjerojatno namjerna spora reakcija Zoltana Aldotta na prijedlog reaktivacije koncesije u Iranu, uopće ne čude. Jer tamo gdje MOL ima svoj interes, za Inu nema mjesta. I to nije slučaj samo u Iranu, nego i u drugim zemljama”, tvrdi upućeni poslovni izvor. U ovom, pak, slučaju postoji velika razlika između Hrvatske i Mađarske u Iranu jer, kako tvrdi naš izvor, Mađarska tek treba čekati međunarodne tendere za nove koncesije i nova polja, dok Hrvatska već ima koncesiju koju treba reaktivirati i ne ovisi o natječajima. Jedina bi hrvatska obaveza pritom bila, navodi naš dobro upućeni izvor, podmiriti dug Iranu na ime zaostalih godišnjih koncesijskih naknada za protekle godine u kojima koncesija nije bila iskorištena, no to je, kako smo saznali, obaveza koja se diplomatskim putem može pozitivno riješiti kako ne bi bila opterećenje u budućem poslovanju.

ZANIMLJIVA JE PRITOM ČINJENICA koja je Nacionalu potvrđena iz nekoliko međusobno neovisnih izvora – a svi su dobro upućeni u svjetski naftni biznis – da MOL i Ina imaju dijametralno suprotan ugled u međunarodnim naftnim krugovima, posebno u područjima sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Ina je, tvrde ti izvori, uvijek ostavljala pozitivan dojam u arapskom svijetu. Upravo ta činjenica Inu čini različitom od MOL-a, jer se u naftnom poslovnom miljeu tvrdi da MOL kao kompanija u međunarodnim naftaškim krugovima ima lošu reputaciju. Tvrdi se da je iz Sirije mađarska kompanija protjerana znatno prije ratnih događanja i to zbog nelojalnog poslovanja i kršenja pravila naftnog biznisa, a čini se da i u Iranu zbog sličnih razloga nisu dobrodošli, jednako kao i u još nekoliko zemalja Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Takve tvrdnje ne čude zna li se da mađarski MOL nema dugu tradiciju ni iskustvo u proizvodnji nafte. MOL je osnovan 1990. kao tvrtka koja je isključivo trgovala naftnim derivatima, a u “upstream”, odnosno poslove istraživanja i proizvodnje nafte, ušao je znatno kasnije, bez prevelikog iskustva. Sasvim suprotno, tvrde naši izvori, Inini su djelatnici uvijek bili dobrodošli jer su 60-godišnje znanje i iskustvo u potrazi za naftom bili spremni nesebično podijeliti s lokalnim naftnim stručnjacima. Upravo to je razlog što u Inu sada pristižu pozivi iz Irana, ali i iz Sirije u kojoj hrvatska tvrtka ima bušotine sa zalihama nafte čija se vrijednost procjenjuje na 23 milijarde dolara. MOL u nekima od njih nije dobrodošao. No to nije smetalo mađarsku državnu delegaciju, pa i predstavnike MOL-a, da prilikom državnog posjeta Teheranu probaju “otopiti” iranske vlasti i tako osigurati buduće koncesije u toj zemlji. To je, naravno, njihovo legitimno pravo. Međutim, prisutnost Ine u Iranu u tom slučaju Mađarima nije prihvatljiva, navode upućeni poslovni izvori.

HRVATSKA JE KONCESIJU za istražna bušenja na polju Mogham 2 u naftom i plinom izuzetno bogatoj kaspijskoj regiji na sjeveru Irana dobila 2006. te je počela s pripremnim radovima unatoč činjenici da je već krajem iste godine UN Iranu nametnuo prve, nešto blaže sankcije. INA je tada iskoristila činjenicu da je vrijednost radova na pripremi istražne bušotine bila relativno mala i nije prelazila limite određene rezolucijom UN-a. Koncesija je Inu obavezala da u određenom vremenskom roku na polju izvrši seizmička snimanja, obavi potrebne geološke radove i krene s probnim bušenjima, no zbog nametnutih sankcija vrijednost ulaganja u bušotinu nije smjela prelaziti 18 milijuna dolara na godinu. Ina je krenula s pripremnim radovima, no prije samog početka bušenja stigle su oštrije sankcije Iranu. Vrlo brzo nakon prve rezolucije UN-a iz 2006., u ožujku 2007. stigla je i druga, a potom 2008. i treća, znatno oštrija rezolucija kojom su Iranu nametnute opsežne sankcije, a tvrtke koje su poslovale s Teheranom upozorene su da bi im nastavak gospodarskih veza s Iranom mogao donijeti neugodne posljedice. Uz sve ostale tvrtke, tada se i Ina povukla s polja Mogham 2 te je koncesija ostala neiskorištena. Prema upućenim izvorima Nacionala, iako je koncesija u Iranu dobivena u vrijeme kada je MOL kao strateški partner već ušao u Inu s 25 posto udjela u kompaniji, mađarska tvrtka već tada je izražavala neslaganje s ulaganjima u Iran. MOL nije imao interes za ulaganje u rast i razvoj kompanije i nova proizvodna polja, jer je već tada imao druge planove s Inom, no značajnijih prepreka ipak nije bilo jer su odnosi hrvatskog i mađarskog suvlasnika u to vrijeme bili drugačiji, odnosno Mađari su imali značajno slabiji utjecaj na upravljanje Inom. Sve se promijenilo početkom 2009. kada MOL na sumnjiv način preuzima upravljačka prava u Ini. Tada se i njihovi prioriteti i interesi iz temelja mijenjaju pa je danas jedan od mađarskih interesa izgurati Inu iz Irana i koncesije za istražne radove dobiti za vlastiti račun.

• MEĐUNARODNE SANKCIJE Iranu ukinute su u siječnju ove godine i službeni Teheran u kratkom vremenu nastoji obnoviti zamrle gospodarske i političke veze sa zapadnim zemljama

UKIDANJE SANKCIJA IRANU, osim Ine, namjeravaju dobro iskoristiti i druge hrvatske kompanije, posebno one koje su proteklih desetljeća već ostvarile unosne poslove u toj bliskoistočnoj zemlji. Iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova Nacionalu je i službeno, ali vrlo kratko potvrđeno da “Hrvatska održava redovite konzultacije s nadležnim ministarstvom Islamske Republike Iran te da se raspravlja o mogućnostima suradnje”, a vode se i pregovori o skorom posjetu hrvatske delegacije Teheranu. Tek nešto više informacija dobili smo u Hrvatskoj gospodarskoj komori čiji je zadatak okupiti gospodarstvenike koji su zainteresirani za obnavljanje prijašnjih i stvaranje novih poslovnih kontakata u toj zemlji. Posjet je, kako nam je potvrđeno u Odjelu za informiranje HGK-a, predviđen za lipanj, a o točnom datumu, kao i o popisu putnika za Teheran, još je uvijek teško govoriti. “Listu zainteresiranih gospodarstvenika tek sastavljamo i ona još nije konačna, ali vjerujemo da će termin posjeta biti zakazan za drugu polovicu lipnja”, potvrđeno je iz HGK-a iz kojeg tvrde da su odnosi između Hrvatske i Irana oduvijek bili jako dobri, o čemu svjedoči i niz domaćih tvrtki koje su u proteklih nekoliko desetljeća odradile vrlo značajne poslove u toj zemlji, a ti su odnosi, kažu, unatoč međunarodnim sankcijama ostali korektni. No hoće li među putnicima za Teheran biti i predstavnici Ine, u ovom je trenutku teško precizno reći. U svakom slučaju, u samoj Ini postoji inicijativa jednog dijela visokopozicioniranih stručnjaka prema kojoj kompanija treba organizirati vlastiti posjet Iranu neovisno o organiziranoj delegaciji Ministarstva vanjskih i europskih poslova i HGK-u. Ta ideja ipak će teško biti realizirana ako iz Budimpešte ne stigne zeleno svjetlo. A to se izgleda neće dogoditi. Iz Ine je, na Nacionalov upit planira li kompanija zasebni posjet Iranu, neovisno o državnoj delegaciji Ministarstva vanjskih i europskih polova i HGK, odgovoreno tek kratko da „Ina prati razvoj situacije u Iranu, posebice s obzirom na to da su okolnosti poslovanja u toj zemlji i dalje uvelike otežane, a vezano za planirani posjet delegacije MVEP i HGK Iranu, Ina je izrazila spremnost za sudjelovanjem te je u kontaktu s HGK“. No neslužbeno doznajemo da ni zasebni posjet Inine delegacije nije isključen.

NAJNOVIJI SLUČAJ S ININIM koncesijskim interesom u Iranu samo je još jedan u nizu brojnih slučajeva u kojima MOL nastoji izgurati Inu iz budućih poslova, posebno onih koji se odnose na razvoj novih bušotina i proizvodnih polja koja direktno utječu na povećanje dobiti, a time i veću vrijednost same kompanije. Izostanak ulaganja u nova proizvodna polja u Hrvatskoj – nekoliko polja koja mađarski dio Uprave često ističe kao veliko ulaganje, u stvarnosti su EOR projekti iskorištavanja preostalih zaliha u starim bušotinama – i činjenica da je prije nekoliko godina Ini oduzeto nekoliko istražnih koncesija u kopnenom dijelu Hrvatske upravo zbog neaktivnosti, najbolji su dokaz tvrdnjama o MOL-ovu namjernom gušenju razvoja Ine u budućnosti. A sve ostale sumnjive, pa i prljave radnje kojima se MOL nije libio služiti u ostvarivanju svojih ciljeva (o mnogima je Nacional već pisao, a uključuju tajna praćenja hrvatskih političara u nastojanju da ih se diskreditira pred arbitražnim sudom, pa i pokušaje da se pritiskom prisili Inu da MOL-u za beznačajnu svotu proda polovicu udjela u naftnim poljima u Siriji i brojna druga podmetanja) te najave tihog gašenja sisačke i usporavanje modernizacije riječke rafinerije, tek su točka na “i” u mađarskim nastojanjima da Inu marginalizira i svede na skladište naftnih derivata uz pokoju preostalu benzinsku postaju, tvrde Nacionalovi izvori.