Koliko je derivata do sada Ina kupovala direktno od MOL-a, teško je precizno reći. Taj podatak, kao i cijenu po kojoj se derivati kupuju, Ina i MOL kriju i proglasili su ga tajnom.

Do točnih podataka nemoguće je doći, no neke procjene govore da se nešto manje od polovine ukupnih potreba domaćeg tržišta za derivatima zadovoljavalo kupovinom proizvoda iz MOL-ovih rafinerija u Slovačkoj i Mađarskoj, jer je riječka rafinerija radila gotovo na minimumu, a preostale količine nabavljane su na mediteranskom tržištu.

“Kakva god se procijenjena brojka uvezenih količina derivata iz Mađarske iznese u javnosti, iz Ine će je nastojati demantirati, no nikada neće izaći u javnost s točnim postotkom koji bi demantirao te procjene. Veći dio kontinentalne Hrvatske do sada se opskrbljivao derivatima iz Mađarske. No činjenica je da iako se kao kupac derivata formalno pojavljuje Ina, stvarnu kupovinu zapravo obavlja MOL jer se pregovara u Budimpešti, a onda se potom ‘papiri’, odnosno ugovori o kupovini, samo provuku kroz Inu”, tvrdi Nacionalov izvor dobro upućen u poslovanje Ine i dodaje kako je među naftašima poznat podatak da je slovačka rafinerija u Bratislavi, koja je dio MOL Grupe, prodavala mazut za potrebe Sladorane Županja.

MOL ima veliko skladište dizel goriva u Pečuhu, gradiću na jugu Mađarske uz hrvatsko-mađarsku granicu, iz kojega se cisternama opskrbljuju benzinske postaje u Slavoniji, tvrdi isti izvor. Nove okolnosti prisilit će Inu da derivate kupuje iz drugih izvora.

“Ina derivate može uvoziti preko Rijeke s mediteranskog tržišta, s Bliskog istoka, ali i iz Italije i drugih zemalja EU-a. Izvori postoje, no budući da MOL kontrolira cijeli proces kupovine, u Budimpešti će se određivati od koga se i pod kojim uvjetima kupuju derivati, i to bez sudjelovanja hrvatskog suvlasnika i izvan njegove kontrole”, tvrdi isti izvor.

VIŠE PROČITAJTE U NOVOM BROJU NACIONALA