Nacional je od dva izvora bliskih vladi DOZNAO da je mađarski ministar Péter Szijjártó na hitnom sastanku s ministrom Davorom Filipovićem tražio da Vlada hitno definira cijene tarifa po kojima će JANAF transportirati naftu prema rafinerijama MOL-a u Mađarskoj i Slovačkoj
Nacional je tijekom proteklog vikenda od dva izvora bliska vrhu Vlade i HDZ-a doznao dva ključna i dosad nepoznata razloga zašto je mađarski ministar vanjskih poslova i trgovine Péter Szijjártó insistirao na hitnom prošlotjednom sastanku s Davorom Filipovićem, ministrom gospodarstva i održivog razvoja.
Szijjártó je prvenstveno insistirao na tomu da Vlada žurno definira cijene tarifa po kojima će JANAF, po svemu sudeći već za nekoliko mjeseci, početi transportirati značajne količine nafte prema MOL-ovim rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj. Visoki izvor blizak vrhu Vlade o tomu je za Nacional rekao:
‘’MOL ima neke zaostale reflekse iz nekih doduše donedavnih vremena, a oni se svode na to da pošteni dogovor za njih nije dovoljno dobar. Oni uvijek očekuju neke dodatne garancije. Sada očito u panici žele fiksirati cijene i to odmah, a to nije realno izvesti na način koji bi njima odgovarao. I to ne zbog nekog hrvatskog hira, nego zbog više kompleksnih objektivnih okolnosti’’.
Druga ključna tema razgovora između Szijjárta i Filipovića bila je povezana s kapacitetima plutajućeg LNG-ja. Mađarska vlada strahuje da će joj hrvatska vlada oduzeti zakupljene kapacitete LNG-ja ako joj to bude potrebno radi osiguranja dovoljnih količina plina za vlastite potrebe. O tomu drugi visoki izvor Nacionala kaže:
‘’Traže neku vrstu dodatnih jamstava da se to neće dogoditi. A to je nešto što se u izvanrednim ratnim okolnostima vjerojatno nitko neće usuditi napraviti na štetu vlastite države i gospodarstva. Ako mađarski premijer radi veliku predstavu i pritišće zbog straha da mađarski građani ne trpe posljedice ratom izazvane energetske nestabilnosti, to ne znači da će hrvatska vlada voditi računa o njihovim interesima prije nego o svojim. I sve to u ovo vrijeme itekako može opravdavati izvanrednim okolnostima. Vremena su se definitivno promijenila, a kompletna ta situacija sada se prelijeva i na Inu. Tomu sada mađarska strana mora sasvim drugačije pristupiti. A oni nisu navikli na takvu situaciju da moraju pregovarati. Naučili su se služiti svim smicalicama, ali hrvatska strana više neće dopustiti propuste nikakve vrste. Sve je to sada prvorazredna tema važna za nacionalnu sigurnost’’.
Spomenuto žurno insistiranje na pregovorima oko definiranja tarife za transport nafte JANAF-ovim naftovodom prema MOL-ovim rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj posljedica je dramatično promijenjenih okolnosti za poslovanje MOL-a u cjelini, naročito za njegove rafinerije koje su se dosad uvelike oslanjale na preradu ruske nafte i izvozu naftnih derivata u treće zemlje. Ali ta vremena su se dramatično promijenila nakon izglasanog šestog paketa sankcija prema Rusiji.
Iako je dio medija u Hrvatskoj odobrenje EU-a za izuzeće Mađarske vezano uz nastavak uvoza ruske nafte nastojao prikazati kao veliki uspjeh Orbánove politike, situacija je posve drugačija.
I to zato što je izuzeće od šestog paketa sankcija paralelno Mađarskoj, odnosno MOL-u donijelo zabranu da derivate proizvedene iz uvezene ruske nafte u dvjema MOL-ovim rafinerijama – u Bratislavi i Szaszalombatti – idućih godina, odnosno sve dok traje izuzeće, prodaje zemljama članicama EU-a.
To drugim riječima znači da MOL višak derivata više neće moći izvoziti u Austriju, Češku ili Poljsku kao što je to do sada radio. Odnosno da je propala ideja MOL-a da neće kupovati naftu s Mediterana i drugih zemalja, već će zahvaljujući izuzeću iz šestog paketa sankcija uvoziti jeftinu rusku naftu, prerađivati je u svoje dvije rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj, a potom te derivate po visokim cijenama prodavati na europskom tržištu na kojem je svoje proizvode i do sada prodavao.
Sankcije su spriječile taj scenarij jer Mađarskoj je propisano da MOL može uvoziti rusku naftu putem naftovoda Družba, ali samo u onoj količini koja zadovoljava potrebe mađarskog i slovačkog tržišta. Izvoz u druge zemlje nije im dopušten.
To bi moglo značajno utjecati i na poslovanje Ine. I to zato što ni Ina više neće moći naftne derivate proizvedene od ruske nafte kupovati u Mađarskoj, što je do sada činila, već će morati naći nove izvore. Moguće i okrenuti se povećanju vlastite proizvodnje. Ili se okrenuti tržištima na kojima se kupuju derivati od nafte koja nije ruska, i uvozu ruskog vakuumskog plinskog ulja, za koje je Hrvatska dobila izuzeće, koje će se prerađivati u rafineriji u Rijeci.
A to drugim riječima znači da MOL na tome više neće moći zarađivati plasirajući Ini naftne derivate prerađene iz ruske nafte. MOL-ove rafinerije to će moći nastaviti raditi samo ako prije toga prerade naftu iz drugih izvora, a to bi se u budućnosti moglo prvenstveno odnositi na naftu pristiglu JANAF-ovim naftovodom.
‘Mađarska vlada boji se da će joj hrvatska vlada oduzeti zakupljene kapacitete LNG-ja ako joj to bude potrebno radi osiguranja dovoljnih količina plina za vlastite potrebe. Traže jamstva da se to neće dogoditi’
Novonastala situacija već je uznemirila i upravu Slovnafta koja je dio MOL Grupe. Iz te su tvrtke prošloga petka službeno priopćili da će sankcije Europske unije kojima se zabranjuje uvoz ruske nafte već sljedeće godine onemogućiti izvoz derivata iz Slovnaftove rafinerije u Bratislavi, a to će, upozoravaju, dovesti do smanjenja proizvodnje ispod tehničkog minimuma, što će ugroziti sigurnost opskrbe tržišta u Češkoj, Austriji i Poljskoj, u koje Slovnaft izvozi svoje derivate. U ove zemlje Slovnaft izvozi većinu svojih proizvoda, a za potrebe svoje rafinerije uvozi oko 97 posto nafte iz Rusije kroz naftovod Družba. Smanjenje proizvodnje ispod tehničkog minimuma, upozoravaju iz Slovnafta, znači neisplativost rada rafinerije.
Slovnaft prodaje 27 posto svog dizelskog goriva u Češkoj, 20 posto u Austriji, osam posto u Poljskoj i sedam posto u Mađarskoj. Također oko 23 posto benzina izvozi u Češku, 19 posto u Poljsku i po osam posto u Austriju i Mađarsku. Prema podacima koji su potvrđeni Nacionalu iz naftaških krugova, tržište Mađarske na godinu potroši oko devet milijuna tona naftnih derivata, a tržište Slovačke tek oko četiri milijuna. Uzmemo li u obzir to da je kapacitet prerade Slovnaftove rafinerije u Bratislavi 6,1 milijuna tona sirove nafte na godinu, jasno je da MOL-ova rafinerija u Bratislavi trećinu svoje proizvodnje izvozi na susjedna tržišta.
Stoga će sankcije značajno utjecati na Slovnaftovo poslovanje. Ona će moći nastaviti poslovati i u punom obujmu, ali s naftom drugog porijekla, a to značajno mijenja kalkulaciju cijene derivata. Radi se o toliko kompleksnoj situaciji da je u ovom trenutku teško predvidjeti koliko i kako će ona promijeniti profitabilnost MOL-a.
Upitno je i koliko će MOL moći računati na dobru zaradu prodajom derivata na domaćem tržištu, jer je Orbán dekretom zadržao cijene derivata na ekstremno niskim razinama, a u isto je vrijeme mađarske tvrtke, pa i MOL, prisilio na odricanje od dijela dobiti u korist državnog proračuna kako bi tim novcem financirao populističke poteze sufinanciranja troškova energenata za stanovništvo.
Naftni konzultant Jasminko Umićević za Nacional je izjavio da postoji mogućnost da Slovačka i Mađarska od početka iduće godine svoje derivate počnu izvoziti u zemlje koje nisu članice Unije i na koje se sankcije ne odnose. Između ostalih to su Srbija i Bosna u našem najbližem okruženju, no ostaje upitno kako će na takav poslovni potez gledati Gazprom Neft, ruska tvrtka koja je vlasnik srpskog NIS-a (Naftna industrija Srbije) i koja drži značajan udio na tom tržištu derivata.
Visoki politički izvor blizak samom vrhu HDZ-a navodi kako je hrvatski premijer Andrej Plenković imao itekako značajnu ulogu u donošenju dogovora čelnika država članicu EU-a o zabrani uvoza ruske nafte koja se doprema brodovima. Taj izvor navodi kako je Plenković tijekom pregovora podržao neke Orbánove argumente, svjestan toga da će Mađarska vrlo brzo ovisiti o hrvatskoj energetskoj infrastrukturi. Orbán je prije početka tih pregovora podržao prijedlog da se uvoz nafte koja se dostavlja naftovodom izuzme iz zabrane uvoza, a naročito mu je bilo važno da Mađarska može alternativno nabavljati naftu preko Hrvatske u slučaju problema s naftovodom Družba.
Ni Ina više neće moći naftne derivate proizvedene od ruske nafte kupovati u Mađarskoj, što je do sada činila, već će morati naći nove izvore. Moguće i okrenuti se povećanju vlastite proizvodnje
Plenković je na tom sastanku izjavio da JANAF može povećati kapacitet za trideset posto u roku od 20 do 30 dana uz ulaganja od samo osam milijuna eura. Rekao je da JANAF godišnje prevozi 11,4 milijuna tona sirove nafte, a s povećanjem od 30 posto kapacitet bi narastao na više od 15 milijuna tona i tako bi se Mađarska i Slovačka mogle normalno opskrbljivati. I predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen je na konferenciji za novinare prošli utorak odbacila spekulacije da bi Mađarska mogla biti ovisna o ruskoj nafti još godinama, kazavši da je Plenković rekao da se može opskrbljivati preko Jadranskog naftovoda. Ursula Von der Leyen je pritom spomenula rok za povećanje kapaciteta JANAF-a od 45 do 60 dana.
Izvor blizak JANAF-u za Nacional je izjavio kako je JANAF i dosad transport nafte prema Mađarskoj prilično dobro naplaćivao i da ga ne bi čudilo da mađarski predstavnici sada u svjetlu ovih okolnosti žele ishoditi da se ta transportna tarifa smanji na razinu one koju plaćaju za transport ruske nafte. A ta je tarifa, tvrdi isti izvor, čak i do trideset posto jeftinija od one koju plaćaju JANAF-u. Zbog svega navedenog visoki politički izvor blizak vrhu HDZ-a navodi kako je Orbánova retorika o tomu kako mirno spava jer je uspio ishoditi značajne ustupke za mađarske državljane zapravo deplasirana i stvorena za domaće političke potrebe.
MOL neće više moći zarađivati plasirajući Ini naftne derivate prerađene iz ruske nafte. MOL-ove rafinerije to će moći nastaviti raditi samo ako prije toga prerade naftu iz drugih izvora, onu pristiglu JANAF-om
Brojni se politički izvori slažu da je Orbán sve usamljeniji na europskoj političkoj sceni, a posebno nakon što ga je napustila i zadnja uzdanica i saveznica Poljska. Naime, Orbán i njegov poljski kolega, premijer Mateusz Morawiecki su 2020. stavili veto na sedmogodišnji proračun EU-a i masivni plan oporavka od koronavirusa, stopirajući napore za pokretanje europskih gospodarstava tijekom pandemije covida-19 i gurnuvši blok od 27 zemalja u političku krizu. Morawiecki je nedavno odustao od blokade jer je ubrzo postalo jasno da Poljskoj prijeti moratorij na isplatu značajnih EU sredstava namijenjenih oporavku Poljske od posljedica gospodarske krize uzrokovane pandemijom, pa je shodno tome Morawiecki promijenio i retoriku prema Mađarskoj i Orbánu. Poljski je premijer tako u izjavi 25. svibnja pozvao Mađare da što prije odustanu od ruske nafte, a njegov je apel u poljskim, ali i medijima ostalih država članica EU-a protumačen kao konačni otklon od rigidnog i rizičnog Orbánova stava i kao konačno okretanje Poljske ka Bruxellesu. Poljski je premijer tako potvrdio onu dobro poznatu izreku francuskog generala Charlesa De Gaullea s kraja Drugog svjetskog rata koji je kazao da “države nemaju prijatelje, već samo interese”, a Orbán je ostao osamljen u svojim stavovima i bez toliko tražene podrške.
A ono što je Poljskoj prijetilo i što je Morawiecki uspješnim političkim zaokretom uspio izbjeći -moratorij na isplatu EU sredstava za program oporavka poljskog gospodarstva od posljedica pandemije – to sada jasno stoji nad glavom Viktora Orbána. Naime, Mađarska je ostvarila pravo na isplatu 7,2 milijarde bespovratnih eura iz EU fondova na ime postpandemijskog oporavka gospodarstva u idućih pet godina. No isplata tih sredstava zaustavljena je krajem prošle godine zbog zamjerki Bruxellesa na probleme neovisnosti mađarskog pravosuđa, nedovoljne slobode tiska i mađarskog nepoštovanja odluke Suda Europske unije o pravu na azil. Orbán je odluku EU-a nazvao “brutalnom sabotažom Unije”, no njegovo ponašanje nakon 25. veljače, odnosno nakon napada Rusije na Ukrajinu i odbijanje Mađarske da jasno osudi rusku agresiju te zabrana provoza zapadnog oružja preko teritorija Mađarske samo su potvrdili odluku EU-a i Mađarska i do daljnjeg ostaje bez 7,2 milijarde eura.
Komentari