Nakon arbitražne presude između MOL-a i Vlade u vezi plinskog biznisa, ponovno se pokazalo da je najvažnije pitanje za MOL sudbina njihova čelnog čovjeka Zsolta Hernádija, čovjeka kojem je u Hrvatskoj presuđeno da je u ime MOL-a podmitio bivšeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera. Zbog te činjenice Hernádiju je već 10 ili više godina onemogućeno slobodno kretanje izvan Mađarske jer se i dalje nalazi na tjeralici Interpola te je za njim i dalje na snazi europski uhidbeni nalog, a Hrvatska i dalje službeno traži njegovo izručenje. Da su i tjeralica i nalog na snazi Nacionalu su i službeno potvrdili iz hrvatske Vlade, a također su potvrdili i da Hrvatska i dalje traži izručenje Zsolta Hernádija.

Reakcije MOL-a nakon arbitražne presude pokazuju da je sudbina prvog čovjeka MOL-a, i jednog od najpovjerljivijih ljudi mađarskog premijera Viktora Orbána za njih pitanje broj jedan – te da sada pokušavaju iskoristiti arbitražu o plinskom biznisu kako bi izbrisali pravomoćnu presudu hrvatskog suda. To potvrđuje i prošlotjedni članak Večernjeg lista s naslovom: “Mađari traže da hrvatski sud Hernádija oslobodi krivnje”, u kojem citiraju direktora MOL-a Pala Karu koji smatra da Hrvatska treba poduzeti “kolektivne radnje kako bi uskladila pravosudne odluke koje se tiču šefa kompanije, Zsolta Hernádija, s onime što je rekao arbitražni tribunal”.

Mađari su i ranije, kad se spominjala mogućnost eventualne nagodbe, uvjetovali – ili bolje rečeno ucjenjivali Hrvatsku – upravo odbacivanjem kaznenog progona protiv Hernádija.

Hernádiju je već 10 ili više godina zbog Interpolove tjeralice onemogućeno slobodno kretanje izvan Mađarske, a Vlada je za Nacional potvrdila da su i ta tjeralica i europskih uhidbeni nalog još uvijek na snazi te da traže njegovo izručenje. FOTO: LASZLO BALOGH/REUTERS, Zeljko Lukunic/PIXSELL

Izbrisati kaznenu odgovornost Hernadija za MOL je od presudne važnosti jer je Vlada Republike Hrvatske upravo temeljem pravomoćne presude Vrhovnog suda protiv Sanadera i Hernádija pred švicarskim Saveznim vrhovnim sudom 30. prosinca 2021. prošle godine pokrenula reviziju ranijeg UNCITRAL-ova pravorijeka i utvrđenja ništetnosti Prve izmjene i dopune Ugovora o međusobnim odnosima dioničara koji se odnosi na INA-Industrija nafte d.d. i Ugovora o plinskom poslovanju, od 30. siječnja 2009. Potvrdi li švicarski sud osnovanost hrvatskih zahtjeva, MOL će izgubiti upravljačka prava u Ini koja koristi još od 2009. godine.
Zato Mađari sada panično nastoje srušiti hrvatsku presudu, koristeći teze iz arbitražne presude u kojima se tvrdi da nije dokazano davanje mita Sanaderu. Međutim, unatoč mađarskim pokušajima, Nacionalov izvor iz visokih pravosudnih izvora kaže:

“Arbitraža se ne bavi kaznenom odgovornošću, nego trgovačkim odnosom i u tom pogledu niti na koji način nije obvezujuća za nas, tim više što u našu korist imamo i odluku Suda EU-a u Luxembourgu vezanu uz europski uhidbeni nalog.”

Slične argumente Nacionalu su i službeno pružili iz Vlade i također potvrdili da tvrdnje o tome da bi se temeljem arbitraže mogla poništiti pravomoćna presuda hrvatskog suda protiv Hernádija i Sanadera ne stoji.

MOL-ov pokušaj da relativiziranjem prošlotjedne presude Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) pokuša skinuti teret krivnje za korupciju s leđa predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija i da ga proglasi nevinim posve je promašen, a Nacionalovi izvori tvrde da reakcije MOL-a pokazuju kako Mađarima nije previše stalo do novca koji im hrvatska vlada mora platiti na ime odštete za izgubljenu dobit, već je presuda ICSID-a mađarskoj strani poslužila da iz pravorijeka izvuče neutemeljeni zaključak o potvrdi Hernádijeve navodne nevinosti. Rečenica iz MOL-ova priopćenja, u kojoj se tvrdi da su “osim u Hrvatskoj, svi sudovi i tužiteljstva (UNCITRAL 2016. i ICSID 2022., op. N.) došli su do istog zaključka, a taj zaključak je da nije bilo koruptivnih radnji”, također je neistinita, tvrdi isti izvor, jer je presuda Suda pravde Europske unije iz travnja 2018. godine potvrdila da je europski uhidbeni nalog koji je raspisala Hrvatska utemeljen i da ga je Mađarska dužna poštovati. Nažalost, hrvatska vlada, a prije svega premijer Andrej Plenković i tadašnji ministar energetike i zaštite okoliša Tomislav Ćorić, nakon te presude nisu poduzeli ništa kako bi zaštitili hrvatske interese, a trebali su, tvrdi isti izvor, pokrenuti postupak pred Europskim parlamentom ili pred Europskom komisijom zbog povrede načela vladavine prava iz članka 7. Ugovora o Europskoj uniji koji govori o sankcijama protiv države članice EU-a koja teško prekrši načela vladavine prava i jednakosti.

Spomenuta presuda Suda pravde EU-a od 25. srpnja 2018. donesena je na zahtjev koji je u svibnju 2017. uputio Županijski sud u Zagrebu, a u kojem se od Suda traži tumačenje Okvirne odluke Vijeća (2002/584/PUP) iz 2002. o Europskom uhidbenom nalogu (EUN) i postupcima predaje između država članica. Zahtjev je upućen u okviru postupka povodom izdavanja europskog uhidbenog naloga protiv mađarskog državljanina AY (kratica se odnosi na Zsolta Hernádija, op. N.), koji je izdao Županijski sud u Zagrebu, a koji je mađarsko pravosuđe ignoriralo i na njega nije odgovorilo. Europski uhidbeni nalog za Hernádijem raspisan je temeljem USKOK-ovih optužbi da je Hernádi bivšem premijeru Ivi Sanaderu dao 10 milijuna eura mita kako bi MOL-u prepustio upravljačka prava u Ini. U presudi se, uz opširna objašnjenja pravnih propisa, tvrdi da članak 1. Okvirne odluke Vijeća o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica “treba tumačiti tako da je pravosudno tijelo države članice izvršenja (u ovom slučaju Mađarske, op. N.) dužno donijeti odluku o svakom europskom uhidbenom nalogu koji mu je poslan, čak i ako je u toj državi članici već odlučeno o prethodnom europskom uhidbenom nalogu koji se odnosio na istu osobu i isto djelo (riječ je o prvom uhidbenom nalogu protiv Hernádija koji je raspisala Hrvatska i koji je Mađarska 2018. odbila, op. N.), ali je drugi europski uhidbeni nalog izdan samo zbog toga što je u državi članici izdavanja podignuta optužnica protiv tražene osobe”.

Mađarska strana ignorira činjenicu da je i Sud EU-a u Luxembourgu još 2018. potvrdio europski uhidbeni nalog koji je za povjerljivim suradnikom mađarskog premijera Viktora Orbána raspisala Republika Hrvatska. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL, Nacional

Nadalje, isti je Sud presudio da članak 3. i 4. iste Okvirne odluke “treba tumačiti tako da se radi odbijanja izvršenja europskog uhidbenog naloga na temelju jedne od tih odredaba nije moguće pozvati na odluku državnog odvjetništva, poput one mađarskog Glavnog državnog odvjetništva za istrage o kojoj je riječ u glavnom postupku, kojom se obustavlja istraga pokrenuta protiv nepoznatog počinitelja, u okviru koje je osoba protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog ispitana samo u svojstvu svjedoka a da se protiv nje nije vodio kazneni postupak niti je ta odluka donesena u odnosu na tu osobu”. Pojednostavljeno rečeno, Sud pravde EU-a je ocijenio da se Mađarska nije smjela oglušiti o europski uhidbeni nalog koji je za Zsoltom Hernádijem raspisala Hrvatska samo zbog toga što je mađarsko državno odvjetništva odlučilo obustaviti kaznenu istragu u okviru koje je Hernádi ispitan kao svjedok, odnosno da je bila dužna izručiti Hernádija hrvatskim pravosudnim vlastima. Iako je Sud pravde nesumnjivo u ovoj odluci presudio u korist Hrvatske, MOL je u priopćenju izdanom nakon objave arbitražnog pravorijeka ICSID-a presudu odlučio “zaboraviti” te je uopćeno naglasio da su “svi sudovi i tužiteljstva zaključili da u slučaju Hernádija nije bilo koruptivnih radnji”.

No osim MOL-a, odluku je tada ignorirala i “zaboravila” i hrvatska vlada, koja nije htjela iskoristiti presudu niti poduzeti bilo kakve pravne radnje kako bi zaštitila državni interes i pokušala vratiti Inu. Isto je učinila i u travnju 2014., nakon pravomoćne presude Vrhovnog suda u Zagrebu koji je potvrdio presudu Županijskog suda u Zagrebu proti Ive Sanadera za primanje mita. U toj je presudi Vrhovni sud prihvatio činjenice koje je u prvostupanjskom postupku utvrdio Županijski sud u Zagrebu, a koje kažu da su, nakon što je Robert Ježić u prvoj polovini 2009. pristao primiti novac za Ivu Sanadera, “u cilju ostvarenja dogovora između optuženika (I. Sanadera, op. N.) i Zsolta Hernádija o isplati iznosa od 10.000.000 eura, zaključeni fiktivni ugovori o savjetodavnim uslugama između društva Xenoplast & Shipping AG iz Švicarske u suvlasništvu Roberta Ježića, i to 03. lipnja 2009. s društvom Ceroma Holdings Ltd, Cipar a 04. lipnja 2009. s društvom Hangarn Oil Products Trading Ltd, na temelju kojih je 17. lipnja 2009. na račun društva Xenoplast & Shipping društvo Hangarn Oil Products Trading Ltd, Cipar uplatilo iznos od 2.600.000 eura, a društvo Ceroma Holding Ltd iznos od 2.400.000 eura”. Vlasnik obiju tvrtki koje su poslužile za transfer 5.000.000 eura na ime mita bio je kontroverzni ruski oligarh Mihail Gutserijev.

Vrhovni sud potvrdio je presudu Županijskog suda u Zagrebu kojom je utvrđeno da je Hernádi u ime MOL-a mito Sanaderu isplatio koristeći kanale bivšeg vlasnika diokija Roberta Ježića. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Unatoč svemu, mađarski MOL pobjedonosno maše presudom ICSID-a i tvrdi da je ona “nedvosmisleno pokazala da Hrvatska nije uspjela dokazati bilo koju od svojih tvrdnji o korupciji u Hrvatskoj u vezi s energetskom kompanijom Ina” te da je “tročlani tribunal jednoglasno odlučilo da su tvrdnje o korupciji koje je Hrvatska iznijela nakon MOL-ova stjecanja dionica u društvu Ina potpuno neosnovane”, iz čega izvlače zaključak da “presuda arbitražnog suda u Washingtonu znači da je predsjednik i izvršni direktor MOL-a Zsolt Hernádi nevin”. Pritom jednako slavodobitno podsjećaju i na presudu UNCITRAL-a od 2016. koja je išla na ruku MOL-a te tvrde da ni u njoj Hrvatska nije uspjela dokazati optužbe za korupciju, ali i na odluku Ustavnog suda Hrvatske “koji je utvrdio teške povrede temeljnih prava tijekom vođenja sudskih postupaka u Hrvatskoj”. Time su još jednom podsjetili hrvatsku javnost na svu štetnost te odluke Ustavnog suda koja je, prema mišljenju brojnih pravnih stručnjaka, dobrim dijelom utjecala na presudu UNCITRAL-a 2016., a dijelom zasigurno i na najnoviju presudu ICSID-a u Washingtonu. MOL u svojem priopćenju podsjeća da Hrvatska MOL-u mora platiti odštetu s kamatama zbog toga što je prekršila ugovor o preuzimanju plinskog biznisa i nadoknaditi kompaniji značajan dio troškova arbitraže. Ukupna odšteta dodijeljena MOL-u iznosi 235,8 milijuna dolara.

No hrvatska vlada o svemu ima posve drugo mišljenje i drugačije tumači svoju odgovornost u cijelom slučaju. Iz Plenkovićeva ureda demantiraju da nisu ništa poduzeli nakon objave presude Suda pravde 2018. Na Nacionalovo traženje da prokomentiraju izostanak reakcije hrvatske vlade na tu presudu, odgovorili su sljedeće: “Prethodni postupak pred Sudom EU-a takav postupak je pred Sudom EU-a svojevremeno pokrenuo Županijski sud u Zagrebu u okviru kaznenog postupka koji se vodio protiv predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija – je vrsta postupka koja omogućuje nacionalnom sudu da uputi Sudu EU-a pitanja o tumačenju prava Unije koja su važna za rješavanje u tom konkretnom nacionalnom kaznenom postupku. Sud EU ne rješava spor pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda EU-a koja jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.” U konkretnoj presudi od 25. travnja 2018. Sud EU-a iznio je tumačenje da odluka mađarskog državnog odvjetništva o obustavi kaznene istrage u okviru koje je tražena osoba ispitana samo u svojstvu svjedoka ne može biti osnova za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga i da nema povrede pravnog načela „ne bis in idem“ (ne dva puta o istom), navodi se u Vladinu odgovoru i dodaje da je presudom također potvrđeno da su pravosudna tijela država članica dužna donijeti odluku o svakom europskom uhidbenom nalogu koji im je poslan.

“Napominjemo kako se u postupak pred Sudom EU-a hrvatska vlada aktivno uključila zastupajući stajališta koja je Sud EU-a prihvatio u cijelosti. U vezi s provedbom presude Suda EU-a, potrebno je naglasiti da su europski uhidbeni nalog i tjeralica u okviru INTERPOL-a ostali na snazi te je Hrvatska odmah ponovo zatražila izručenje Zsolta Hernádija. Potvrđujemo da su oba akta i dalje na snazi te Hrvatska i dalje traži njegovo izručenje”, stoji u odgovoru Vlade. “A što se pak tiče članka 2. Ugovora o Europskoj uniji (temeljne vrijednosti i vladavina prava), napominjemo da Sud EU-a u prethodnom postupku ne utvrđuje kršenje odredbi tog članka već se postupak zbog povrede tog članka pokreće prema proceduri predviđenoj u članku 7. Ugovora o Europskoj uniji i to od strane ovlaštenih predlagatelja, što Hrvatska kao sama (pojedinačna) država članica, kao niti jedna druga država članica, nije”, kažu u Vladi i podsjećaju da je Europski parlament u rujnu 2018. pokrenuo postupak protiv Mađarske prema članku 7. Ugovora o EU-u. “Sljedeći korak u ovom postupku se odnosi na Vijeće EU-a koje je do sada u nekoliko navrata održalo saslušanja s mađarskim vlastima o tom pitanju te posljednje održano za vrijeme francuskog predsjedanja Vijećem EU-a u svibnju 2022.”, stoji na kraju odgovora Vlade.

Zatražili smo od Vlade i da prokomentiraju činjenicu da je presuda ICSID-a u jednom dijelu dala mišljenje prema kojem su tvrdnje o korupciji koje je Hrvatska iznijela nakon MOL-ova stjecanja dionica u Ini neosnovane, iako moguća kaznena odgovornost bilo koje od strana u postupku nije bila predmet razmatranja toga suda koji se bavi isključivo trgovačkim odnosima među strankama. Iz Plenkovićeva ureda odgovoreno je da je Arbitražni sud (ICSID) u svojem pravorijeku iznio i određene tvrdnje u vezi s kaznenim postupkom protiv bivšeg predsjednika vlade Sanadera i predsjednika Uprave MOL-a Hernádija, pri čemu je konstatirao da u arbitražnom postupku nije dokazano djelo podmićivanja. “Međutim, isto tako, a u skladu s ovlastima koje imaju nacionalni kazneni sudovi i međunarodni arbitražni sudovi, Arbitražni sud je u pravorijeku jasno utvrdio da on ne predstavlja viši žalbeni sud u odnosu na kazneni postupak koji se vodio pred pravosudnim tijelima Hrvatske, niti je to ovlašten biti, već je Arbitražni sud ovo pitanje razmatrao samo u okviru svoje ograničene nadležnosti u smislu utvrđivanja odgovornosti Hrvatske za povredu Ugovora o energetskoj povelji i naknade štete u investicijskom sporu. S tim u vezi, ističemo da je Arbitražni sud odbio sve zahtjeve MOL-a za naknadom štete po osnovi navodno neopravdanog vođenja kaznenog postupka protiv predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija, kao i njihov zahtjev da se Hrvatskoj naredi obustava kaznenog progona. U tom je smislu pravorijek Arbitražnog suda sasvim jasan i bilo kakvo izvođenje drugih zaključaka iz njega bilo bi suprotno njegovom jasnom sadržaju”, tvrde iz Vlade i dalje navode: “Hrvatska Vlada smatra da je pitanje kaznene odgovornosti bivšeg predsjednika Vlade Sanadera i predsjednika Uprave MOL-a Hernádija pitanje o kojem je konačno i pravomoćno odlučeno presudama isključivo nadležnih hrvatskih sudova pred kojima su stranke imale priliku iznijeti sve relevantne dokaze, što je uključivalo i saslušanje svih relevantnih svjedoka. Naime, za razliku od postupaka pred hrvatskim sudovima, pred Arbitražnim sudom nisu svjedočili svi relevantni svjedoci, jer ICSID ne može primorati svjedoke na svjedočenje pred njim. Slijedom presuda hrvatskih sudova Vlada je 2014. pokrenula odgovarajući postupak pred drugim međunarodnim pravosudnim tijelom (UNCITRAL), koji je koncem 2016. završio nepovoljno za Hrvatsku. Ova Vlada je početkom 2022. okrenula postupak za reviziju UNCITRAL-ovog pravorijeka pred švicarskim Saveznim vrhovnim sudom, a na temelju pravomoćnih presuda donesenih u ponovljenom kaznenom postupku.”

Premijer Plenković pak u svojim izjavama umanjuje štetu koja će nastati po državni proračun zbog izgubljenog spora u Washingtonu. On je u medijima odmah nakon objave presude tvrdio da se “ništa dramatično nije dogodilo” jer je mađarska strana, kako je kazao, “dobila tek 18 posto odštete koje je tražila”. MOL je, naime, od Arbitražnog suda zahtijevao 1,1 milijardu dolara odštete, a na kraju je dobio manje od 200 milijuna, tvrde u Vladi. Premijer na sjednici Vlade prošloga četvrtka nije propustio podsjetiti da je HDZ-ova vlada pitanje Ine naslijedila od bivše SDP-ove vlade.

„Podsjetit ću da je ovo jedan od brojnih naslijeđenih aspekata našega rada od ranijih vlada“, kazao je premijer i naveo da je vlada Ivice Račana krenula s privatizacijom Ine 2003. kada je potpisan ugovor o prodaji 25 posto plus jedne dionice MOL-u, u vladi Ive Sanadera su sklopljene prve izmjene i dopune Ugovora o međusobnim odnosima dioničara i Ugovora o plinskom poslovanju, a vlada Zorana Milanovića je donosila odluke koje su se odnosile na obveze u vezi liberalizacije tržišta plina. „Većina uspjelih zahtjeva MOL-a odnosi se upravo na liberalizaciju tržišta plina, dakle to su odluke vlade iz 2014.“, naglasio je tada Plenković i dodao da će s pravnim stručnjacima razmotriti eventualne daljnje korake te da će “o tome obavještavati hrvatsku javnost“.

Vlasnik tvrtki Ceroma Holdings Ltd i Hangarn Oil Products Trading Ltd s cipra, koje su poslužile za transfer 5.000.000 eura na ime mita sanaderu, bio je kontroverzni ruski oligarh Mihail Gutserijev. FOTO: Zeljko Lukunic/PIXSELL

Neki Nacionalovi neslužbeni izvori sugerirali su da će dio odštete koju će hrvatska vlada platiti MOL-u – a riječ je o oko 235 milijuna kuna – biti isplaćen Ini, a ne MOL-u. No u Vladi te tvrdnje demantiraju i Nacionalu odgovaraju da je proces pred ICSID-om u Washingtonu pokrenuo MOL, pa je Vlada, budući da je izgubila spor, odštetu dužna isplatiti MOL-u. “Arbitražni sud je odlučio da MOL-u pripada odšteta u iznosu od oko 184 milijuna dolara, čemu treba pridodati i zatezne kamate koje teku od 1. travnja 2014. do dana isplate. Prema preliminarnim izračunima kamata radi se o iznosu od okvirno 50 milijuna dolara. U tom smislu, ne ulazeći u ocjenu sadržaja priopćenja MOL-a, u njemu se navodi istovjetan iznos koji pripada tužitelju u ovom arbitražnom postupku, dakle MOL-u, kao dioničaru u Ine”, stoji na kraju odgovora iz Vladinog ureda za odnose s medijima. Isto smo pitanje postavili i Ini, no iz te kompanije na naš upit nije stigao nikakav odgovor.

Hrvatska vlada nastoji uvjeriti domaću javnost da je država u upravo okončanom postupku u Washingtonu jako dobro prošla. No o onoj drugoj šteti koja je nastala gubitkom spora ni Plenković ni njegovi suradnici ne govore ništa. A ta je šteta drastično srozana pregovaračka snaga Hrvatske pred MOL-om i s druge strane osnaživanje Mađara u njihovoj namjeri da Inu u potpunosti prilagode svojim interesima i svojim poslovnim planovima, ignorirajući pritom namjere, želje i potrebe hrvatskog suvlasnika. Nije pretjerano reći niti da je presuda možda pokopala zadnju mogućnost postizanja bilo kakvog uspjeha u pregovorima oko otkupa Ininih dionica. Ako je takve mogućnosti uopće i bilo.