Mojmir Novaković, frontmen najpoznatije hrvatske world music grupe Kries, bit će glavni izvođač na ovogodišnjem festivalu SHIP koji se održava u Šibeniku od 12. do 15. rujna. S grupom Kries Novaković njeguje hrvatsku tradicijsku glazbu koja ga inspirira više od dva desetljeća
Kada se sredinom devedesetih u Hrvatskoj pojavila grupa Legen, etno i world music glazba nije do tada imala prave predstavnike tog žanra. Njihov spoj elektronike i tradicionalnih instrumenata te čvrstine rock izvedbe, uz strastvene izvedbe pjevača i jednog od osnivača grupe Mojmira Novakovića, izbacio ih je u prvi plan i to ne samo u Hrvatskoj. U sedam godina postojanja grupa Legen nastupala je u Španjolskoj, Meksiku, Kolumbiji, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji…
Nakon raspada grupe Legen 2002. Novaković je osnovao grupu Kries, s kojom je kroz nešto drugačiji pristup nastavio njegovati hrvatsku tradicijsku glazbu. Njihovo prvo diskografsko ostvarenje bio je dvostruki album „Ivo i Mara“ 2004., a uslijedili su albumi „Kocijan“ (2008.) i „Selo na okuke“ (2016.). U dvadesetak godina postojanja grupa Kries je nastupala širom svijeta i dobila niz pozitivnih recenzija za svoja izdanja. Posebno su ih hvalili specijalizirani world music magazini fRoots i Roots World, nazivajući ih najpotentnijim bendom na svijetu hvaleći strast njihove izvedbe i originalnost. Iako su u medijima vrlo slabo prisutni, koncerti grupe Kries u Hrvatskoj su često rasprodani, a njihova popularnost raste. Stoga su pozvani da otvore ovogodišnje drugo izdanje hrvatskog showcase festivala SHIP nastupom na Tvrđavi sv. Mihovila 12. rujna.
NACIONAL: Je li vas iznenadio poziv da nastupate kao glavni izvođač?
Pratim već neko vrijeme aktivnosti festivala SHIP. Radi se o jako zanimljivom i perspektivnom projektu koji ima sjajnu budućnost. Hrvatska glazbena scena bi se uz pomoć ovakvog projekta mogla napokon razvijati u pravcu kulturne razmjene s drugim europskim kulturama. Sasvim mi je logično da Kries nastupa. Većina “zrelih” glazbenih projekata u Hrvatskoj je usmjerena isključivo na hrvatsko govorno područje. Kries jedan od rijetkih koji nije time ograničen. Najljepše je to što festival SHIP može omogućiti mladim bendovima da prošire horizonte i pristup glazbi.
‘Hrvatska kultura je definirana utjecajem Mediterana. Identične diple ‘našima’ postoje sve do Irana. Glazba Mediterana ima više punka nego Sex Pistols i Exploited’
NACIONAL: U Hrvatskoj ste jedan od omiljenih izvođača kojem su koncerti često rasprodani. Kako objašnjavate veliki interes za Kries unatoč tome što ste na sceni prisutni više od 20 godina, a posljednji album „Selo na okuke“ objavili ste 2016. godine?
To se ne događa samo u Zagrebu, već gdje god nastupamo. Ne možeš takve stvari planirati. Mi na koncertima uživamo. Ja s ovim bendom kao da prvi put pjevam na svakom koncertu. Ne znam, takav je osjećaj i publika to osjeti. Kries nije radijski bend, nema nas u vijestima, ali imamo najbolji promotivni materijal koji postoji. Dobre koncerte. Ljudi uglavnom usmenom predajom saznaju za Kries i većina se nakon prvog iskustva vraća na Kriesove koncerte i dovode prijatelje i poznanike.
NACIONAL: Je li vas takav interes natjerao da snimite novi album ili se nakupio veći broj pjesama koje su sazrele za album?
Album će uskoro izaći.
NACIONAL: Posljednjih godina s rastom vaše popularnosti porastao je i interes za world music scenom i izvođačima koji izvode autohtonu glazbu svojih zemalja u fuziji sa suvremenom popularnom glazbom. Kako to komentirate?
Fenomen world musica je jako zanimljiva i kompleksna priča. Od kraja devedesetih prvo s Legenom, a poslije i s festivalom Ethnoambient i Kriesom, u kontaktu sam s puno glazbenika, promotora i novinara koji su dio scene. O tome bih mogao dugo govoriti. Za mene, cjelokupna povijest glazbe je povijest susreta različitih kultura i pristupa glazbi. Kulture su velikim dijelom definirane specifičnim pristupom glazbi i jezikom i jedno drugo gradi. U susretu kultura nastaju kreativnost i novi svjetovi. Tako je uvijek bilo i bit će. Autohtono, kao riječ, ne volim i radije velim da “autohtono ne postoji”, nego da se koristi za “jeftine trikove”. Mene zanima samo kako iskoristiti pristup glazbi da bi se otvorili novi obzori. Šareni aranžmani s folklornim elementima nikada mi nisu bili zanimljivi.
NACIONAL: Je li točno da ste svoj glazbeni izraz i inspiraciju pronašli ponajprije u Dalmatinskoj zagori i tamošnjim glazbenim etno motivima?
Vjerojatno. Možda najviše zbog dipala koje su instrument potpuno “izvan ovoga svijeta”. Diple po “klasičnoj” glazbenoj teoriji nisu instrument. Ne sviraju melodiju, ne prate ritam/metar i nisu temperirane. Mi ih uklapamo u našu glazbu tako da su ipak temperirane/naštimane i da prate ritam, ali na koncertima su upravo najbolji momenti kada diple izađu iz ovog “naučenog glazbenog svijeta” i odvedu u svoj svijet. Kad bismo analizirali melodije/napjeve koje koristimo, tada bi vjerojatno većina bila iz Baranje. Uglavnom zato što Hrvatski radio i Institut za etnologiju i folkloristiku otežavaju pronalaženje starih napjeva i snimki. Koliko znam, to je krivica ZAMP-a i njihova namjerno nakaradnog tumačenja zakona o autorskim pravima. Tako da mi uglavnom možemo doći do snimki koje su snimili i objavili Mađari, a to je većinom Baranja.
NACIONAL: Koliko je teško spojiti glazbene motive dalmatinskog krša s rock izričajem?
Najlakše na svijetu. Sviraš ono što ti je lijepo i dobro zvuči.
NACIONAL: Koliko vas glazba Mediterana inspirira i potiče za stvaranje novih pjesama?
Hrvatska kultura je definirana utjecajem Mediterana. Identične diple “našima” iz Dalmatinske zagore postoje po cijelom Mediteranu, sve do Irana. Mi, a kad kažem mi mislim na kulturu definiranu školstvom, današnju europsku civilizaciju – imamo ograničenu, zaslađenu, romantičnu sliku Mediterana. Vjerojatno zbog turizma. Glazba Mediterana sadržava više punka nego Sex Pistols i Exploited zajedno. Državne institucije vole koristiti lijepe “romantične” glazbene forme kako bi definirale svoj “kulturni i turistički” identitet, ali glazba ne poznaje granice.
NACIONAL: Bavite li se i dalje, kao i kada ste započeli karijeru s grupom Legen, istraživanjem hrvatske glazbene baštine?
Devedesetih smo Darko Pecotić i ja otišli kao klinci u Institut i na svoje kazete presnimili puno materijala s traka. Od tada sam “osuđen” na kako god to zvali, “autohtone narodne napjeve”, “baština”, zato što se radi o najboljoj glazbi koju sam u životu čuo. Ne znači da je to apsolutna istina, ali to je moja istina. Glazba je za mene najljepše iskustvo za čovjeka. Netko se oduševi zvukom instrumenta, netko glasom. Za mene je to cijeli jedan glazbeni svijet zabilježen na trakama etnografa iz prošlog stoljeća.
‘Kries nije radijski bend, nema nas u vijestima, ali imamo najbolji promotivni materijal – dobre koncerte. Ljudi usmenom predajom saznaju za Kries i vraćaju se na koncerte’
NACIONAL: U Solinu ste organizirali jedan od najjačih hrvatskih world music festivala Ethnoambient. Zašto se festival ugasio, a vi ste se preselili u Englesku?
Pozornicom festivala Ethnoambient Salona koji je trajao 18 godina prošlo je jako puno dobre glazbe i na to smo jako ponosni. I dan danas ljudi u Solinu su ponosni na te godine. Solinsko kulturno ljeto i danas svojim sadržajem to reflektira. Ali došlo je vrijeme za neke druge korake u životu. Otišao sam raditi u Veliku Britaniju kao programer.
NACIONAL: Kada ste se vratili iz Engleske i zašto?
Pa zapravo nisam se u potpunosti vratio. Trenutno sam u Hrvatskoj najviše da pomognem svojoj sestri oko brige za majku. Bez obzira na to živim li u Velikoj Britaniji ili u Hrvatskoj, bend i dalje funkcionira. To je jedino važno.
NACIONAL: Jeste li razmišljali o tome da oživite Ethnoambient i ponovo se prihvatite organizacije festivala?
Ne, hvala.
NACIONAL: Pretpostavljam da pratite hrvatsku glazbenu scenu. Je li vas se dojmila ikoja hrvatska world music grupa?
Hrvatska ima jako puno dobrih mladih bendova. Svake godine pojavi se neko novo iznenađenje. Od Veje, koji su danas već ozbiljan etablirani bend pa do jako zanimljivih eksperimenata kao sto su Kosan i Ogenj koji su i nastupali kao predgrupa Kriesu u Zagrebu. Tu je i bend Nemeček.
NACIONAL: Kries je tijekom karijere nastupao na pozornicama širom svijeta. Koji nastup posebno pamtite?
Najluđe uspomene imam iz Latinske Amerike. Kako nismo “gringosi”, odnosno Amerikanci, već Europljani s čudnim jezikom i “ludom” glazbom, to je bilo neopisivo. Poput rock zvijezda s kordonom policijske konjice ulazili smo do pozornice. Tragovi tog nastupa ostali su u Bogoti. Primjerice zumba koju danas plešu i vježbaju ljudi diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj. Dvojac koji je “izmislio” zumbu je iz Bogote. Riječ zumba ne postoji ni u španjolskom niti u jezicima plemena u Kolumbiji. Oni tvrde da su je izmislili slučajno, čak su je i registrirali kao brend, ali kada znamo da je oko 30.000 ljudi čulo našu ‘’Zumbu’’ u Bogoti…
NACIONAL: Publika koja vas prati na nastupima čula je neke vaše nove pjesme. Hoće li novi album izaći do kraja ove godine i za kojeg izdavača? Posljednji album objavili ste u vlastitoj nakladi.
Kries je do sada sve svoje albume izdavao u vlastitoj nakladi osim “Selo na okuke” koji je izdan pod etiketom Riverboat Records. Što će biti u budućnosti, vidjet ćemo.
NACIONAL: Hoćete li iskoristiti priliku na SHIP-u da pogledate i druge izvođače?
Kako rijetko idem na koncerte, uvijek s guštom slušam bendove koji nastupaju s Kriesom. Veseli me da ću čuti sve što će se događati na festivalu.
Komentari