Camille ima trideset osam godina i tri mjeseca, muža, sina, posao i sve materijalne uvjete za sretan i bezbrižan život. Zašto joj se onda čini da joj sreća curi kroz prste? Ono što želi je biti radosna i sretna, ali zna da to ne može postići a da nešto u životu ne promijeni. Nakon prometne nezgode slučajno upoznaje Claudea, rutinologa koji joj svojom jednostavnom metodom pomaže u traganju za srećom i ostvarenju djetinjih snova. Iako se činilo banalnim, prvi savjet bio je da očistiti svoj dom, riješi se svega suvišnog pa i odnosa s nekim ljudima.

Sadržaj je to romana „Tvoj život počinje kad shvatiš da imaš samo jedan“ francuske spisateljice i slikarice Raphaëlle Giordano koji je upravo objavljen u hrvatskom prijevodu. Knjiga je odmah po objavljivanju prodana u više od 600 tisuća primjeraka i dospjela je na ljestvicu najčitanijih u Francuskoj, a već je prevedena i objavljena u gotovo dvadeset zemalja.

NACIONAL: Zašto ste napisali ovu knjigu koja je mješavina romana i self-helpa?

Drago mi je da je moja knjiga objavljena i u Hrvatskoj. Da, ona je napisana kao mješavina romana i knjige za samopomoć, a odraz je mojeg života. Pomalo sam netipična osoba, kreativna sam, ali me oduvijek zanimala psihologija i tematika osobnog razvoja. Još kao dijete su me, zahvaljujući majci koja je kreativni savjetnik i koja mi je prepričavala sve što je znala na polju osobnog razvoja, počela zanimati psihološka pitanja. Eto, tako su me oduvijek zanimala pitanja osobnog razvoja, a završila sam višu školu primijenjene umjetnosti. Istodobno, pohađala sam razne tečajeve osobnog razvoja, proučavala tehnike koje bi mi mogle pomoći da pronađem put prema životu u kojem ću bolje živjeti, biti sretnija, tako da je bilo logično da napišem knjigu koja je roman ali prožet metodom, načinom koji bi čitatelji mogli primijeniti u životu.

NACIONAL: Tko je Camille, jeste li to vi?

To nije autobiografski roman, ali naravno da svi likovi prenose moje misli i poruke. Jasno, nešto što je proživjela Camille i sama sam iskusila. I ja sam, poput Camille, kad sam bila u tridesetoj godini, bila nezadovoljna i nesretna, preispitivala sam svoj život i shvatila da ga moram promijeniti. Nisam bila zadovoljna svojim profesionalnim životom, odlučila sam to promijeniti i stvoriti svoj životni projekt u skladu s mojom osobnosti i koji će mi dati osjećaj da živim punim plućima.

NACIONAL: Camille traži sreću i, kao i mnogi, zna da nešto mora promijeniti, ali ne zna kako. Ali uspjela je.

Imate pravo, čini se da je lako započeti promjenu i, kao što ste rekli, mnogi misle da se moraju promijeniti, ali malo njih to zaista i učini. Možda je i to pridonijelo uspjehu knjige jer sam u njoj pokušala pokazati ljudima kako se to može učiniti. Naime, u stvarnosti neki ne učine ništa jer ne znaju kako početi, kako se to radi i kako se odvijaju etape promjene. Stoga sam opisala kako se Camille polagano, iz dana u dan, malim koracima mijenja. Za svaku prijeđenu etapu ona je nagrađena i to malim, lijepim privjescima koje joj daruje Claude, rutinolog koji joj pomaže na njenu putu promjene. Mislim da ako su ljudi dovoljno motivirani za promjenu, pa onda primijene metodu koju sam opisala u knjizi, pronađu vlastiti način na koji mogu djelovati, a to je promjena u etapama, da treba samo slijediti te metode i da je to dobar put da se istinski promijenimo.

NACIONAL: Jeste li i vi promijenili svoj život?

Jesam, kad sam dala otkaz na sigurnom poslu u agenciji za odnose s javnošću i upustila se u samostalnu djelatnost. Trebalo je mnogo snage i upornosti za to. Otvorila sam agenciju za organizaciju raznih događanja i kreativnih radionica, a ona mi je omogućila da se posvetim onome što volim, pisanju i slikanju. Radim nekoliko dana mjesečno s malim grupama ljudi i uspijevam zaraditi za život pa mi ostaje dovoljno vremena za pisanje i slikanje.

NACIONAL: Knjiga je postala hit, kako ste to doživjeli?

Ono što mogu reći da je zaista knjiga doživjela nevjerojatan uspjeh što, iskreno, nisam očekivala. Mislim da je tajna te knjige da se u njoj čitatelj može ogledati i mnogi su mi rekli da je čitaju kao da čitaju priču o svom životu. Senzibilna sam i godinama slušam ljude što mi govore, i uglavnom su te priče slične. Mnogi ljudi upadnu u rutinu pa je to prepoznavanje svakidašnjeg, jednoličnog života, a što se može promijeniti, pridonijelo uspjehu knjige. Možda je osjećaj da razumijem što se događa u svakodnevici, da shvaćam želju da se izađe iz rutine također utjecalo na odličnu prihvaćenost knjige.

NACIONAL: Jeste li i sami čitali self-help literaturu?

Naravno da sam svih tih godina gutala sve što se moglo pročitati na planu osobnog razvoja. Bilo je mnogo knjiga koje su me nadahnule, ali istina je, kao što rekoh, da je na moje pisanje najviše utjecalo ono što sam sama proživjela i iskusila da bih promijenila svoj život nabolje, da bih u sebi pronašla osobine sposobne pomoći mi i pronaći najučinkovitija rješenja. Naučila sam kako u sebi pokrenuti pozitivnu energiju, kako iskoristiti svoju kreativnost i na temelju tog iskustva izradila svoju metodu. Kad sam se osjećala loše, kad nisam znala što i kako dalje, znate onaj osjećaj izgubljenosti kada čekate da vam netko pomogne, u panici ste i ne znate što poduzeti. Kad sam se pripremala napisati „Tvoj drugi život…“, razmišljala sam što bi mi moglo pomoći da krenem dalje, gdje se nalazi to blago koje će mi najbolje pomoći i htjela sam ga podijeliti s drugima.

NACIONAL: Osjećate li odgovornost prema čitatelju jer ipak je riječ o nekoj vrsti self-helpa koji nudite?

Pišući pokušavam ostati na istoj razini na kojoj se nalazi čitatelj, dati mu do znanja da sudjelujem u njegovim problemima, da dijelimo iste misli. Pazila sam na to da ne govorim svisoka, nego da čitatelj prihvati moje misli. Nastojim surađivati s čitateljem, podijeliti s njim misli, stoga neprestano istražujem, preispitujem se i kad znam da je meni nešto pomoglo želim to podijeliti. Ono što sam napisala plod je mojih razmišljanja, utjecaja, mojih poteza koje sam poduzimala da bih se bolje osjećala, živjela u skladu sa sobom. I znam da djeluju. Sebe doživljavam kao istraživačicu bitnih životnih pitanja i ako to nekome može pomoći, tim bolje. Više od same moje odgovornosti prema čitatelju, ključno je da se svatko mora osjetiti odgovornim za svoj životni put, svoju sreću, a ne prebacivati odgovornost. Ne osjećam se, dakle, odgovornom za čitatelje jer svatko mora prihvatiti vlastitu odgovornost, uzeti svoj život i svoju sudbinu u svoje ruke. Ja se ne namećem, svatko je slobodan živjeti svoj život po svojoj volji, a ako netko ne želi prihvatiti savjete, možda će se samo dobro zabaviti čitajući moju knjigu.

NACIONAL: Koliko je na Zapadu popularan self-help, kao i okretanje duhovnosti?

U suvremenim društvima, ne samo na Zapadu nego rekla bih u cijelom svijetu, svi ljudi koji žive u razvijenim zemljama pate od iste stvari. Ljudi imaju osjećaj da se sve odvija brzo, prebrzo, neprestano se trči za nečim, treba obaviti mnogo toga, sve se mora učiniti jako brzo. U današnje doba nemamo dovoljno vremena da se zapitamo kamo nas vodi taj naš život, koji je njegov smisao. Mislim da ljudi vole knjige o osobnom razvoju jer u njima brzo nalaze odgovore na pitanja zahvaljujući ljudima koji su odvojili vrijeme umjesto njih i za njih kako bi im pomogli pronaći odgovore jer oni nemaju za to dovoljno vremena. Katkad treba pronaći malo vremena i energije za sebe, a mislim da sam ponudila način, prikladan, prihvatljiv pa sam stoga odlučila te savjete i metodu koja nam može pomoći na putu promjene ugraditi u roman. Katkad je priručnik osobnog razvoja predug, nemamo vremena cijeloga ga pročitati pa sam stoga odabrala privlačniji način, nadam se zabavniji i lakši, namijenjen većem broju ljudi, svima onima koji nemaju vremena sami pronalaziti dobre ideje da učine svoj život boljim.

NACIONAL: Trebaju li ljudi duhovnost više nego prije?

Čini mi se da ta potreba da čitamo knjige koje se bave duhovnošću nije svojstvena samo našem vremenu. Mislim da su ljudi oduvijek, razvijajući se, tragali za duhovnošću. Što su ljudi razvijeniji, više razmišljaju o duhovnosti. Istina je da živimo u svijetu koji je previše okrenut materijalnom, čini se da u razvijenim zemljama ljudi imaju sve a ipak su nesretni. Boljka je našeg vremena da se prebrzo živi pa tako ljudi izgube smisao života, ne shvaćaju više što je svrha njihova života, što je suštinski važno i dolaze do saznanja da se istinska sreća ne nalazi u toj udobnosti življenja.