‘Nora’ u Deutsches Theateru u Berlinu 27. siječnja u režiji Anice Tomić

U jednom od najprestižnijih njemačkih kazališta, Deutsches Theater u Berlinu, 27. siječnja u režiji Anice Tomić održat će se premijera teksta Sivan Ben Yishai „Nora or how to digest Masters house“. U ovoj drami autorica u fokus ne stavlja Noru, već povijest kuće i njezinih stanara – Helene, kućne pomoćnice, dostavljača paketa koji čeka da izgovori svoju jedinu rečenicu i Anne-Marie, dadilje koja je napustila vlastitu djecu kako bi najprije bila Norina dadilja, a zatim i dadilja njene djece – ali i povijest ostalih stanovnika kuće koji opslužuju bračni par Helmer. Ova predstava paralelno je i priča o klasnom sukobu ili trenutku povijesti u kojem se obespravljena niža klasa odluči na pokušaj revolucije. Anica Tomić dala je kratak intervju Nacionalu.

NACIONAL: Kako je došlo do toga da radite u Deutsches Theater u Berlinu?

Sve je počelo prije nekoliko godina kada sam se pridružila „Women Directors Networking Groupe“, u sklopu ETC-a. Sastanci s kolegicama redateljicama, dramaturzima i intendantima različitih kazališta iz EU-a služe kako bismo razmjenjivali iskustva i ideje, ali i izazove koje imamo ovisno o sredini iz koje dolazimo. Na tim sastancima predstavila sam svoj dosadašnji rad i ubrzo nakon toga uslijedilo je nekoliko poziva. Jedan od tih bio je i poziv za režiju Ödöna von Horvátha u drugom najjačem kazalištu u Austriji Schauspielhaus Graz, a negdje paralelno i onaj za DT.

NACIONAL: Zašto ste odabrali baš ovu Noru i kako vam je raditi u Berlinu? Taj grad je zaista središte kazališne umjetnosti u Europi.

Da, Berlin je zasigurno trenutačno na vrhu svijeta, kao grad kulture, različitosti, ali i velikih budžeta koji se i dalje ulažu u kulturu. Kada sam dobila poziv od nove intendantice Iris Laufenberg, bila sam uistinu zahvalna na prilici koja mi se pružila. Deutsches Theater ima dugu tradiciju, nekoliko scena i spada u njihova najznačajnija kazališta. U razgovoru s Upravom predlagali smo obostrano, ali je paralelno njihova najizvođenija i najprogresivnija autorica – Izraelka Sivan Ben Yishai – pisala novi tekst. Zapravo smo dobili materijal koji se još uvijek mijenjao i nadopisivao u samim razgovorima sa Sivan, tako da smo imali vrlo organski materijal i, naravno, stvarno sjajan ansambl DT-a, predvođen Anjom Schneider kao jednom novom, progresivnom, duhovitom, ironičnom, opasnom, ali i tragikomičnom Norom.

NACIONAL: Zašto vam je zanimljiv taj moment priče o klasnom sukobu ili trenutku povijesti u kojem se niža klasa, često obespravljena, odluči na pokušaj revolucije? Svjedoci smo toj pojavi sve češće. Zašto je to važno?

Trenutačno u Njemačkoj traju najveći prosvjedi ovog desetljeća, štrajkale su željeznice, upravo je završio štrajk poljoprivrednika u Berlinu, koji je doslovce bio okupiran tisućama traktora, a materijal na kojem radim korespondira s vremenom kojeg upravo živimo. On govori o snazi patrijarhata kroz diskurs Nore, koja je bez obzira na to što je žena, preuzela sve njegove principe. Ona tlači, potplaćuje svoje zaposlenike, a iza svega stoji novac. Pitanje je što će se dogoditi ako uistinu jednom dođe do te prave pobune onih koji su potlačeni i što će se dogoditi ako kapital tu pobunu neće moći potkupiti ili ugušiti sitnim ili velikim novcem. Takvu pobunu, mislim, čekamo. S druge strane, tekst se bavi i nepravednom osudom svih onih koji nisu bijeli, Europljani, a između redaka govori i o velikoj ksenofobiji koja se počela intenzivno širiti Njemačkom pa se tako nedavno u Berline Ensemble okupio veliki broj kulturnjaka i intelektualaca, da upozore na tajne sastanke radikalne desnice koja ima plan progona tisuća i tisuća imigranata, a trenutačno još uvijek na Brandenburškim vratima stoji stotinu tisuća ljudi koji protestiraju protiv AfD-a.

NACIONAL: Koji su vam planovi nakon berlinske premijere?

Paralelno su krenule pripreme za Splitsko ljeto 2024. jer intenzivno prikupljamo priče ljudi s trajekata, koje neće biti posvećene samo našoj Jadroliniji nego i tome što i koliko ona nama znači i koliko su te priče utjecale na naše prošlosti, na našu sadašnjost, a onda i na budućnost. Projekt „Priče s trajekta“ radim s Jelenom Kovačić i Ivorom Martinićem. A nakon toga kreće velika priprema za Nacionalni teatar u Innsbrucku gdje nastavljamo temu je li revolucija uopće moguća ili je to samo jedna lijepa utopijska ideja.