Novi album ‘cosmis disco’ grupe ‘nemanja’ pod vodstvom Luke Šipetića izazvao je pozornost svojim konceptom – nadahnut je drevnom ‘Tibetanskom knjigom mrtvih’ i neobičnim zvucima thai-funka, italo-disca, chicha cumbije, anatolijskog rocka, duba i afrobeata

Nedavno objavljeni studijski album “Cosmic Disco” grupe “nemanja” pod vodstvom Luke Šipetića nametnuo se originalnošću i kvalitetom, ali i nesvakidašnjim konceptom. Iako debitantski EP grupe prošao prilično nezapaženo, drugi album “Tarot Funk”, objavljen u proljeće 2019., svojim je pojavljivanjem izazvao interes jer su zvuk koji je ponudio kao i koncept albuma bili nešto novo, drugačije i originalno. Album “Tarot Funk” bio je zamišljen kao svojevrsni hommage zvuku thai-funka, afro-funka, anatolijskog (turskog) rocka sedamdesetih i kambodžanskog psych-rocka šezdesetih uz pažljivo složen koncept da su pjesme pisane za posebno odabrane tarot karte čija simbolika zajedno s glazbom stvara narativnu cjelinu za koju je potrebno da je slušatelj otkrije sam.

“Osobno volim konceptualne albume. Takav je bio i album grupe Para Lela u kojoj sam svirao. Tada sam shvatio da ako slušateljima taj zamišljeni koncept ne staviš pod nos, taj isti zamišljeni koncept neće niti primijetiti. Tražio sam načine kako da to napravim da bude zanimljivo i očito. Ideja je bila da, kada me netko nešto pita o tom albumu, ne moram ništa govoriti jer sam sve rekao tim konceptom”, ispričao nam je Luka Šipetić, idejni tvorac glazbenog sastava “nemanja” nastavljajući priču o specifičnom konceptu albuma “Tarot Funk”. “Bio sam tada u tom nekom lošem periodu kada nisam mogao niti napisati neki suvisli tekst. Karte su bile neka nit vodilja puta ‘nemanje’, a kada sam maknuo te loše tekstove iz pjesama, sve je dobilo svoj smisao. Ideja je bila da publika ne zna je li ‘nemanja’ bend, jedan čovjek ili kolektiv. Zato i pišem ime benda malim slovom. Neka vrsta smrti autora jer sam se odmaknuo od svega. Glazba u prvom planu i tarot karte kao vodič za slušatelje.” U PDF-u koji je pratio album po jednu je tarot kartu povezao s po jednom pjesmom i objasnio što je htio time postići, ali tako da bi slušatelji mogli sami stvarati svoju priču kroz album”, istaknuo je.

ALBUM JE 2019. ZAVRŠIO NA VRHOVIMA brojnih ljestvica najboljih albuma te godine, ali je i dospio do publike na gotovo svim kontinentima. Tako su pjesme s albuma “Tarot Funk” zasvirale na radijskim stanicama u SAD-u, Kanadi, Turskoj, Cipru, Japanu, Brazilu, Meksiku, Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji, Italiji, Australiji i Španjolskoj, a našao se i u jednoj epizodi Bandcamp Weeklyja, koji na homepageu Bandcampa promovira novu glazbu. Iste godine se našao i na ljestvicama najboljih world music albuma u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Francuskoj. To zapravo i ne čudi jer je Šipetić inspiraciju za glazbu koju stvara s “nemanjom” pronašao u glazbi Gane, Nigerije, Lagosa, Tajlanda, Turske, Libanona, Kambodže i Perua.

Luku Šipetića publika je upoznala kroz rad grupe Nikol, Luka i Vedran, koja se ubrzo po formiranju preimenovala u NLV, a izdvojila se već prvim pjesmama u indie folk rock stilu, ali i zahvaljujući prekrasnom glasu Nikol Čačić, kao i promišljeno skladanim i aranžiranim pjesmama. Nakon jednog EP-ja i albuma grupa se na žalost mnogih razišla. Nikol Čačić danas predaje holističko pjevanje u Berlinu, Vedran Grubić podučava gitaru u srednjoj školi u Puli, koju su svi troje pohađali, dok se Šipetić u potpunosti posvetio stvaranju glazbe. Godine 2017. s istarskim glazbenikom i umjetnikom Dinom Santalezom osnovao je grupu Para Lele, kroz koju se već nazirao put kojim će kasnije krenuti “nemanja”. “Zapravo je cijela priča krenula i prije Para Lela jer smo Dino i ja tražili nešto što bi mogli zajedno napraviti. Živjeli smo zajedno u tom periodu i jedan drugom smo puštali raznu glazbu koju smo otkrivali u to vrijeme. Mene su znali kao lika iz indie pop benda, a njega kao muzičara iz grupe Pridjevi i htjeli smo se nekako odmaknuti od toga. Kako sam dosta u tom periodu izlazio po raznim partyjima, shvatio sam da kada se ljudima na partyju pusti neki afrobeat, oni ne znaju o čemu se radi, ali svejedno polude od sreće na tu muziku. Kao muzičar moraš uvijek biti ispred svoje publike i gledati kako se muzika razvija vani, a kako kod nas. Cijeli taj val afrobeata i world music groovea kuha u Europi već neko vrijeme, ali nije došao do nas. Zaključio sam da treba probati nešto tako napraviti i vidjeti kako bi to izgledalo da prilagodimo našoj sceni. Taj prvi album je meni osobno nešto najbolje što sam do sada u životu od muzike napravio. Možda to publika nije shvatila na prvu jer smo na neki način zgurali pet albuma u jedan, zbog čega je album zapravo jako intenzivan. Tada sam shvatio da kroz ‘nemanju’ mogu nastaviti dalje stvarati takvu muziku i uvoditi neke nove elemente”, ispričao je Šipetić napominjući da dosta njegovih prijatelja nije znalo o kakvoj je muzici riječ pa su ga jako čudno gledali kada im je pokušao objasniti kakvu muziku stvara. Danas, međutim, primjećuje da sve više publike počinje naginjati tom specifičnom zvuku.

Prošle se godine ‘nemanja’ našao na ljestvicama najboljih world music albuma u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Francuskoj. To ne čudi jer inspiraciju dolazi iz glazbe cijelog svijeta

SAMO IME SASTAVA “NEMANJA” došlo je od svojevremenog neimanja mnogočega u periodu njegovog studiranja jer je, kako je rekao, tada stvarao muziku koja nije pripadala niti jednom žanru dok su mu istovremeno puno važniji bili spiritualni put i ulaženje u vlastitu bit. “I kao osoba i kao muzičar sam se pokušao razviti i vidjeti dokle sežu te granice u kojima mogu nešto reći i nešto napraviti. To mi je u tom trenutku bilo najvažnije i vrlo intimno.” I onda je prije mjesec dana “nemanja” izašao s novim studijskim albumom “Cosmic Disco” i novim konceptom nadahnut drevnom “Tibetanskom knjigom mrtvih” i zvucima thai-funka, italo-disca, chicha cumbije, anatolijskog rocka, duba i afrobeata. Album je najavljen singlom “Dāw Yĕn”, a sadrži devet novih pjesama. “Volim kontraste. I prvi album je zapravo vrlo mračan jer opisuje određeni pad junaka. Svojevrsni psihički ego slom. Nakon prvog albuma nisam htio nastaviti priču s tarot kartama. Učinilo mi se nakon čitanja ‘Tibetanske knjige mrtvih’ da ako si već slomljen, slijedi smrt, a nakon toga novo rođenje, što je ujedno i najava trećeg albuma. Ta tematika me i privatno zanima”, ispričao je Šipetić najavljujući još jedan novi moment u prezentaciji bendove glazbe, a to je onaj vizualni. “I vizualni live moment mi je nakon čitanja knjige bio jako zanimljiv jer sadrži dosta opisa o tome kako duša prolazi sve razine. Ti opisi su suludi pa sam se s našim stalnim suradnikom Branimirom Štivićem, koji stvara vizuale pod imenom Ḍĭe Zoone i brine za vizualni dio našeg nastupa, dogovorio da zajedno prođemo kroz knjigu i izvadimo najluđe momente opisa tog puta duše i doslovno ih stavimo na platno.” Kako je u pitanju ipak disco, odnosno vesela plesna muzika, Šipetić je naglasio da je ravnoteža s nečim tužnim i teškim potrebna.

ALBUM “COSMIC DISCO” Šipetić je snimio sam, dok se u grupi koja ga prati na nastupima nalaze Matej Perić na bubnjevima, Karlo Lugarić na perkusijama, Laura Matijašević na basu i Leo Beslaće na organu i sintesajzeru. Za razliku od prethodnog albuma, Šipetić je na novi ubacio i neke prepoznatljive motive jugoslavenske disco i zabavne glazbe sedamdesetih godina, što je objasnio ovako: “Mislim da je taj disco funk u Jugoslaviji bio vrlo aktivan sedamdesetih godina. Dosta sam blizak s nekim DJ-ima jer ‘nemanja’ uzima dosta toga od DJ-inga. ‘nemanju’ sam i zamislio kao neki live DJ set bend koji svira muziku koju bi netko poželio semplirati. Pratim i što prate domaći DJ-i koji i sami puštaju takvu muziku, poput Smeđeg šećera ili Tetkinih radosti. Naime, publika jako dobro reagira na muziku koju oni puštaju. To je bezvremenska muzika.”

“Cosmic Disco” je čak i prije nego što je zapravo pošteno zaživio naišao na veliko odobravanje i neočekivan interes u svijetu. “Prije par dana su mi se iz Japana javili neki ljudi koji ne prestaju slušati album. Javili su mi se s Islanda, a neka ekipa iz Južne Amerike me pitala kada će biti objavljen na vinilu. Najluđe je što su mi se javili i iz britanskog glazbenog časopisa Songlines, koji prati world music i psihodeličnu glazbu sa svih strana svijeta. Oni su mi se javili svega par dana nakon što sam objavio album, sa željom da ga recenziraju. To je presedan jer malo tko može dobiti prostor za predstavljanje kod njih ako nemaš distribuciju po SAD-u i Velikoj Britaniji”, ispričao je vidno zadovoljni Šipetić.

KAKO JE KORONAVIRUS OKOVAO SVIJET i brojne muzičare spriječio u nastupima, ali i promoviranju svoje glazbe, tako je “nemanja” ostao na suhom do daljnjeg. Međutim, kreativni Šipetić već je smislio kako da doskoči tom problemu, negodujući zbog online koncerata, koje uspoređuje s bezalkoholnim pivom – u negativnom svjetlu, dakako. Naime, u suradnji s već spomenutim suradnikom Branimirom Štivićem krenuo je u osmišljavanje i realizaciju svojevrsne virtualne 3D šetnje kroz album putem službene web stranice, a koja će se sastojati od devet soba ispunjenih vizualima i pratnje devet pjesama. Za ideju je zaslužan Štivić, ali na realizaciji rade zajedno. “Ne znam kako drugačije natjerati nekog slušatelja da bude aktivan i da pleše jer mrzim kada publika stoji ispred pozornice i pije pivu ne mičući se s mjesta. Razmišljamo kako razbiti sterilnost koristeći različite medije i kako se snaći u tom tehnološkom post-korona svijetu.” Prava je šteta što “nemanja” svoje najbolje dane prolazi u vrijeme koronavirusa jer mu, po svemu sudeći, ne bi bio problem dogovoriti jednu veliku svjetsku turneju.