Melita Rundek, poznata hrvatska spisateljica, za Zagreb News govori o svom novom romanu za djecu, mlade i odrasle ‘Moja mama je bajkerica’

Melita Rundek napisala je više knjiga nego što joj stanu u torbu. Kada je objavila svoju prvu knjigu za djecu i mlade pod naslovom „Psima ulaz zabranjen“, hit prvijenac koji je uvršten u lektirni program za osnovne škole, nije vjerovala da će odmah biti nagrađena nagradom „Ivana Brlić-Mažuranić“, a kamoli još poslije toga nagradama „Mato Lovrak“, „Anto Gardaš“ i „Dragan Radulović“. Do danas je tako trideset od svojih sveukupno trideset pet naslova posvetila književnosti za djecu i mlade. Sada je izašao i njezin tridesetšesti naslov pod imenom „Moja mama je bajkerica“ u nakladništvu Mozaik knjige.

„Riječ je o romanu za djecu, mlade i odrasle. Jer tako nastojim pisati. Za cijelu obitelj. Nije mi se jednom dogodilo da mi se na mejl javljaju roditelji da cijela obitelj čita knjigu. Tako je primjerice, bez usporedbe sa mnom, pisala Ivana Brlić-Mažuranić. I velika je predrasuda da je knjiga za djecu i mlade za one koji imaju od 10 do 12 godina. Dobra knjiga je dobra za svakoga. Što se tiče sadržaja, mrzili biste svog najboljeg prijatelja da vam ispriča film koji kanite pogledati pa vam to ni ja neću reći. Bit ću ‘hulja’ pa se sadržaj treba provjeriti, pročitati i ocijeniti.

No malo natuknica mogu dati. Mnogi misle da pametne knjige moraju biti užasno dosadne, imati mnogo stranica i da, po mogućnosti, ne treba ništa razumjeti. Ja nastojim, a za opravdanje svim profesorima mogu istaći da sam cjeloživotni odlikaš, bila sam prva na prijemnom ispitu i s pet diplomirala uz rad, pisati drugačije knjige. Da je pametno, a da nije dosadno i gnjavaža. Nego uzbudljivo, napeto, često i duhovito“, rekla je spisateljica Melita Rundek na početku razgovora za Zagreb News.

Kako objašnjava autorica knjige, „Moja mama je bajkerica“ roman je o tinejdžerici Aurori – „Rori od milja“ – koja teži prihvaćanju u svome društvu, a po mogućnosti i da bude glavna faca u njemu. Natjecateljskog je duha, kojim se iskazuje u društvu, do granica tragikomedije gdje se i natječe u svojim traumama, ako time može postati popularna u društvu. Tinejdžersko doba za Melitu Rundek je zapravo „teško razdoblje, iako mladima često govorimo da će vidjeti prave probleme tek kada odrastu“. Bit je u tome, kaže, da svako životno razdoblje nosi svoje probleme.

Tako Aurora ima svoju, po svemu sudeći, vrlo neobičnu mamu. Mamu koja nije poput drugih mama. Razlika koja je dijeli od ostalih svojih vršnjaka predstavlja joj problem jer „mama nije kao sve druge mame, iskače iz kalupa“. Njezin odnos s majkom tako uvijek, u različitim smjerovima, zakomplicira se u najčudnijim duhovitim pravcima. „Često ćete se smijati“, tvrdi autorica knjige koja ujedno otvara, prema njoj, „jako ozbiljna pitanja“. Ozbiljna pitanja su pitanja normalnosti i predrasuda te kako one utječu na naš život. „Je li pametno i kul biti zao i opak ili je činiti dobro opet u modi?“ pita se Melita Rundek koja je uvidjela da jednostavno nema knjiga u Hrvatskoj koje se bave izravno tom tematikom. Predrasude su joj uvijek bile važna tematika, tako da se sada konačno uspjela uhvatiti u koštac s njom, ali konačni zaključak ne želi dati.

Imala je Melita Rundek i svojih osobnih susreta s predrasudama. Iako je često u kontaktu sa zagrebačkom mladeži, nije htjela dati konkretan komentar na njih i njihovo ponašanje. Umjesto toga ispričala je priču o jednom dječaku iz svog susjedstva. On je kombinacija darkera i metalca. Dragi tinejdžer, ali u crnini, s lancima i zihericama na odjeći i čudom frizurom na glavi. Na kraju se ispostavilo da je taj mladić, kojeg se autorica inače bojala, zapravo dobroćudan i uvijek joj pomaže kada joj nešto zatreba.

„Dakle, život je jako zanimljiv i uvijek nas demantira. Pokušavam nemati predrasude, ja sam humanist, ali to je jedan otporan parazit. Vjerujem da postoji predrasuda da su knjige za djecu i mlade manje vrijedna literatura nego knjige za odrasle čitatelje. Vjerujem da postoji predrasuda da je čitanje dosadno, možda čak i opasno jer ti se pokvari vid i otpadne kosa. Vjerujem da postoji predrasuda da je kultura nepotrebna iako je temeljni identitet jednog naroda. Predrasude postoje svuda. U mojoj i vašoj ulici, kod mladih, srednjih i starih, u slijepoj uličici i na glavnom trgu. Naprosto svuda i ne jenjavaju. Barem se meni tako čini. Predrasude, nepravde, zlo. E i zato postoje pisci. Oni i o tome pišu, vjerovali ili ne. Djecu i mlade treba odgajati da stvaraju drukčiji svijet, s manje predrasuda i nepravdi. Svijet koji će biti bolji. Ali za to nam, između ostalog, trebaju knjige za djecu i mlade“, zaključila je na kraju za Zagreb News poznata hrvatska spisateljica za djecu, mlade i odrasle Melita Rundek, čiju je najnoviju knjigu „Moja mama je bajkerica“ moguće kupiti u svim knjižarama ili posuditi u obližnjoj knjižnici, a potom i nešto iz nje naučiti o predrasudama koje nas (ne)moraju pratiti kroz život.