U očekivanju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tome hoće li ugovori o kreditima u švicarskim francima napokon biti proglašeni ništetnima – što bi banke, a više od 90 posto banaka u Hrvatskoj u stranom je vlasništvu, moglo koštati više od 30 milijardi kuna – Udruga Franak najavljivala je “vruću jesen”.

Još nije izvjesno koliko bi u tome mogla pomoći činjenica da je jedan Hrvat, profesor Siniša Rodin s Pravnog fakulteta u Zagrebu, ovoga puta kao sudac Suda Europske unije u Luksemburgu, ali i kao najvažniji sudac izvjestitelj sudskog vijeća, donio presudu kojom je jedan ugovor o kreditu u Španjolskoj proglasio ništetnim. Ali taj ugovor u španjolskom slučaju odnosio se samo na jednu ništetnu, ali ključnu odredbu, promjenjivu kamatnu stopu.

U Hrvatskoj je sudac Radovan Dobronić svojom kolektivnom presudom od 4. srpnja 2013. godine proglasio ništetnima ne samo promjenjivu kamatnu stopu nego i valutnu klauzulu u švicarskim francima.

Siniša Rodin s Pravnog fakulteta u Zagrebu, kao sudac Suda Europske unije u Luksemburgu, ali i kao najvažniji sudac izvjestitelj sudskog vijeća, nedavno je donio presudu kojom je jedan ugovor o kreditu u Španjolskoj proglasio ništetnim. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Predviđajući “vruću jesen” Udruga Franak najavila je završnu bitku za obeštećenje 125.000 hrvatskih obitelji koje su bile žrtve toksičnih kredita u švicarskim francima osmišljenih u stranim bankama. Udruga Franak vodi i bitku za obeštećenje 55.000 klijenata banaka s članovima njihovih obitelji, koji su na temelju zakona ministra financija iz Milanovićeve vlade Borisa Lalovca konvertirali te kredite iz “švicarca” u eure krajem 2015. godine. Doduše, sada je to očekivanje konačnog raspleta slučaja švicarskog franka na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, zasjenila nova korupcijska afera u Ini procijenjena na znatno manji iznos. Upitno je hoće li prevara u Ini iznositi i cijelu milijardu kuna, iako je to dosad najveći javno obznanjen iznos o pranju novca u Hrvatskoj.

Kako su sve prale novac poslovne banke u Hrvatskoj još uvijek je tajna iako su zbog toga potiho, daleko od očiju javnosti, padali i njihovi direktori i predsjednici uprava. Hrvatska je bila i ostala pogodan teren stranim financijskim institucijama za treniranje vještina izvlačenja dobiti osvajanjem tranzicijskog prostora istočne i jugoistočne Europe.

U Hrvatskoj je sudac Radovan Dobronić svojom kolektivnom presudom od 4. srpnja 2013. proglasio ništetnima ne samo promjenjivu kamatnu stopu nego i valutnu klauzulu u švicarskim francima

No sada slijedi odsutna bitka i na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u kojoj predsjednik tog suda Radovan Dobronić, kao čelnik sudbene vlasti, u konkretnom predmetu o švicarskom franku nema mogućnost ikakvog formalnog utjecaja na Vrhovni sud. Iako je upravo Dobronić 4. srpnja 2013. godine, ali tada kao sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, donio kolektivnu presudu o ništetnost valutne klauzule kredita u švicarskim francima, kao i o ništetnosti promjenjive kamatne stope vezane uz tu valutu unatoč divljanju tečaja švicarskog franka u odnosu na ostale valute.

Na temelju presude koju je kao sudac izvjestitelj na Europskom sudu pripremao profesor Siniša Rodin, oštećenim klijentima banaka u Španjolskoj prepušteno je na slobodnu volju hoće li tražiti obeštećenje temeljem proglašenja cijelog ugovora ništetnim ili će s bankom dogovoriti neki drugi aranžman pod novim uvjetima. Što će se dogoditi s oštećenicima banaka u Hrvatskoj koji su dizali kredite u švicarskim francima, trebalo bi se saznati najkasnije do kraja ove godine. Nakon što je Sud Europske unije u Luksemburgu 5. svibnja 2022. godine odlučio da konvertirani krediti u švicarskim francima u Hrvatskoj ne spadaju pod europsku direktivu o zaštiti potrošača, konačnu odluku o osjetljivom pitanju njihova obeštećenja prepustio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Udruga Franak bori se i za obeštećenje 55.000 klijenata banaka koji su temeljem zakona ministra financija iz Milanovićeve vlade Borisa Lalovca konvertirali te kredite iz ‘švicarca’ u eure 2015. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Pravna zastupnica Republike Hrvatske pred Sudom Europske unije Gordana Vidović Mesarek u svom “pisanom očitovanju” predsjedniku i članovima Suda Europske unije navela je da “članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 EEZ treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni zakon temeljem kojeg je provedena konverzija ugovora o kreditu, a potrošač je slobodnim i informiranim prihvaćanjem ponude za sklapanje sporazuma o konverziji izrazio volju da ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi zamijeni novim odredbama, i to s retroaktivnim učinkom čime se odrekao od pozivanja na ništetnost odredbi uklonjenih iz ugovora”.

Drugim riječima, pravna zastupnica Republike Hrvatske svojim je tumačenjem utvrdila da su se građani koji su konvertirali kredite iz švicarskih franaka u eure, odrekli pravičnog obeštećenja, što nigdje u tim aneksima ugovora nije navedeno. Sud Europske unije samo je prihvatio to tumačenje hrvatske pravne zastupnice, koje je u cijelosti bilo u korist banaka, a ne i izigranih građana.

No Sud Europske unije 17. studenoga 2021. godine donio je izuzetno važnu presudu, rješenje u španjolskom slučaju Gomez, a važno je napomenuti da je u tom postupku sudac izvjestitelj bio Siniša Rodin iz Hrvatske. Tom presudom utvrđeno je sljedeće: ništetna promjenjiva kamatna stopa ima za posljedicu to da nacionalni sud mora ponuditi potrošaču izbor između dviju opcija: zamjenu ništetne odredbe novom dispozitivnom odredbom nacionalnog prava ili utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o hipotekarnom kreditu. Na klijentu je da izabere prihvatljivu opciju. Ukratko, ako ugovor sadrži ništetnu odredbu, ta odredba ako se zamjenjuje nekom drugom odredbom onda ona mora biti zamijenjena od samoga početka ugovornog odnosa.

Udruga Franak na temelju presude Suda Europske unije u kojoj je sudjelovao i profesor Siniša Rodin kao sudac izvjestitelj u španjolskom slučaju, zaključuje za Hrvate koji su konvertirali kredite iz švicarskih franaka u eure sljedeće: “Konverzijom potrošači nisu obeštećeni, što se dokazuje sudskim vještačenjem. Međutim, dodatni element koji ide u prilog tome da konverzijom potrošač nije doveden u ravnotežu s bankom jest i ta izreka u presudi C-655/20 o zamjeni ništetne odredbe od početka ugovornog odnosa. Konverzija nije bila retroaktivna nego kvazi-retroaktivna, kao što je to utvrdio i Ustavni sud, a jedino su izračuni novih glavnica bili izrađeni usporedbom plaćanja rata od početka kredita s ratama simuliranih euro kredita s nepoštenim kamatnim stopama. Ako su temeljni ugovori ništetni, onda su ništetni i aneksi tih ugovora pa budući aneks ugovora ne može opstati bez temeljnog ugovora.”