Arhitekt, sveučilišni nastavnik i teoretičar arhitekture, Drago Ibler, rođen je u Zagrebu 14. kolovoza 1894. godine. Pripada generaciji hrvatskih arhitekata koji su sredinom 20. stoljeća dovršavali negaciju klasicističke arhitekture 19. stoljeća, započeli istraživanja postavki suvremene funkcionalističke arhitekture i kreirali repere buduće arhitekture.

Zahvaljujući školovanju u Dresdenu i Berlinu, radu u Poelzigovu atelijeru te članstvu u CIAM-u, spoznavao je vrhunske arhitektonske tendencije i sugerirao ih svojim projektima i realizacijama. Kao profesor na Likovnoj akademiji u Zagrebu, na Arhitektonskom fakultetu u Ženevi i u Državnoj radionici za arhitekturu u Zagrebu obrazovao je nove generacije vodećih hrvatskih arhitekata. Kao projektant osmislio je i realizirao ključne spomenike hrvatske arhitekture. Kao osnivač i voditelj likovne grupacije Zemlja objedinjavao je likovne umjetnike radi afirmacije i širenja progresivnih umjetničkih i socijalnih tendencija. Kao predsjednik tadašnjeg Društva arhitekata Jugoslavije borio se za status struke i kvalitetu arhitekture.

Drago Ibler bio je dominantni protagonist koji je uvodio međunarodnu arhitektoniku u hrvatsku arhitekturu kako bi uveo hrvatsku arhitekturu u međunarodnu arhitektoniku.