Subversive Festival ove se godine održava 15. put, a od 15. do 28. svibnja u sklopu festivala u Kinu Tuškanac, KIC-u i SPD Privredniku prikazat će se 40-ak filmskih naslova, održati niz predavanja, rasprava i doći će mnogi gosti, a prikazat će se i filmske premijere, dvije hrvatske i jedna zagrebačka
Prema hrvatskoj enciklopediji, subverzija je „tajno prevratničko djelovanje na potkopavanju ili svrgavanju postojeće vlasti ili političkog poretka. Subverzivno djelovanje također obuhvaća sve dobrovoljne oblike ponašanja koji se mogu pokazati opasnima za vladajuću elitu, a ne ubrajaju se u kategorije poput veleizdaje, pobune, sabotaže ili špijuniranja. Subverzija označava i pružanje pomoći i potpore pojedincima, skupinama i organizacijama koje zagovaraju nasilno rušenje vladavinskoga poretka ili njegovih vodećih ličnosti.“ U toj istoj enciklopediji piše i da „postmodernistički i poststrukturalistički teoretičari smatraju, pak, kako se subverzivno djelovanje mora provoditi ne samo protiv političkog sustava već i protiv dominantnih oblika političke kulture kao što su patrijarhalnost, individualizam i dr., odnosno protiv kulturne hegemonije u društvu.“
Svjestan svega toga, Subversive Festival se već 15. godinu zaredom održava u gradu Zagrebu uz pomoć i podršku HAVC-a, Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija RH i Društva hrvatskih filmskih redatelja. Ne bez razloga jer je riječ o jednom od najutjecajnijih festivala tog tipa u svijetu koji se u 15 godina rada potvrdio kao „interdisciplinarni, hipertekstualni, umjetnički i politički projekt demistifikacije vizualnih tabua i platforma najradikalnije kritike postojećeg vrijednosnog sistema i institucija u kontekstu znanosti, filozofije i moderne umjetnosti“, kako je istaknuo direktor festivala Nikola Devčić, te je dodao da je festival „svojom programskom orijentacijom, gostujućim filmolozima, teoretičarima i antologijskim redateljima od filmske avangarde do političkog, angažiranog i autorskog filma postao ključni kulturni događaj društveno odgovornih građana i filmofila ne samo Zagreba nego i regije i Europe“. Upravo zbog svega toga i ne čudi što su organizatori 2020. godine dobili poziv iz São Paula za četverodnevno gostovanje Subversive Festivala u Brazilu u organizaciji mreže južnoameričkih organizacija i društvenih pokreta, ali koje je bilo odgođeno zbog pandemije izazvane covidom-19.
Da je riječ o doista eminentnom festivalu tog tipa, dovoljno svjedoči djelomičan popis gostiju koji su proteklih 14 godina posjetili Zagreb zbog Subversive Festivala, na kojem su i sudjelovali: indijska filozofkinja i ekofeministica Vandana Shiva, predstavnici Podemosa i Syrize, GUE/NGL (ujedinjena europska parlamentarna ljevica), Združena levica i Luka Mesec, Steve Keen (australski profesor ekonomije), Kumi Naidoo (izvršni direktor Greenpeacea), te Lise Vogel, Richard Seymour, Vivek Chiber, Ska Keller, Ugo Matei, Wang Hui, Ming-che Lee, Slavoj Žižek, Karl-Heinz Dellwo, Terry Eagleton, John Milbank, Bernard Stiegler, Didier Eribon, Sandro Mezzadra, Michael Heinrich, Riccardo Bellofiore, Janis Varufakis, Alexis Tsipras, James Keneth Galbraith, Chantal Mouffe, Ernesto Laclau, Jodi Dean, Costas Lapavitsas, Guy Standing, Edouard Louis, Rastko Močnik, Boris Buden, Dušan Makavejev, Želimir Žilnik, Budimir Lončar, Stjepan Mesić, Tvrtko Jakovina, Slobodan Šijan, Lazar Stojanović, Karpo Godina itd. Nagrade za životno djelo Wild Dreamer dobili su Oliver Stone, Trinth Minh Ha i oskarovac Joshua Oppenheimer. Ove godine će se Subversive Festival održati od 15. do 28. svibnja u Kinu Tuškanac, Dokukinu KIC, Kulturno-informativnom centru, SPD Privredniku, ali i online. Ovogodišnje izdanje donosi četrdeset recentnih filmskih naslova koji su obilježili tekuću godinu i zajedničku festivalsku temu Mikrofizike protu-moći. Zamolili smo direktora festivala Nikolu Devčića da nam pojasni taj termin odnosno nit vodilju ovogodišnjeg izdanja festivala.
‘Uz redatelje filma ‘Hakirana pravda’ koji prati slučaj Juliana Assangea, doći će i aktivisti iz pokreta za njegovo oslobođenje, a kažu da je on više od zviždača’
„Ako je moć raspršena u umnoženim mrežama, otpor je jedino moguć u nizu lokaliziranih strategija, odnosno Foucaultovim riječima, protu-moć je tamo gdje ima moći, otpor nikad ne leži izvan moći. Vrijeme i prostor za ostvarenje pravde, slobode i jednakosti uvijek je upravo sada i ovdje. U novoljevičarskom buntu protu-moć je rekonceptualizirana kao mnoštvo ‘lokalnih revolucija’ koje se odvijaju u odnosu na disciplinirano, podčinjeno, nadzirano individualno i kolektivno tijelo. Moć ‘demosa’ je bilo čija moć koju neprestano negira i ugrožava oligarhijski ustroj institucija. Nad demokracijom, stoga, neprestano lebdi opasnost samoukidanja. Prema tome, za demokraciju se treba boriti na način stvaranja javnog prostora u kojem se bore istina i laž. Sva je protu-moć u aktualnom, u djelovanju. Djelovanje i moć jedno su te isto. Uvjet svake protu-moći je potreba da patnja progovori ‘nedopustivo pjesnički’ jer patnja je objektivnost koja tereti politički nemoćnu subjektivnost. Etika protu-moći borbeni je entuzijazam protuzbiljskih tendencija i nadmoćna verbalna spontanost u suprotnosti prema angažmanu intelektualnog kapitala. Ova revolucionarna antifilozofska tajna utopija ‘nade beznadežnih’ najavljuje mogućnost jednog novog ‘društva kao subjekta’, jedne nove ideje slobodnog zajedničkog života organiziranog na načelima solidarnosti. ‘Stvarati znači oduprijeti se. Oduprijeti se znači stvarati.’ Stvoriti možemo samo nemoguće!
Svaki je angažirani građanin herojska figura otpora protiv moći sustava, njegove sustavne nepravednosti, neautentičnosti, laži i manjka slobode. Svaki je čovjek odgovoran za sve ljude. Čovjek je budućnost čovjeka i budućnost prirode.“
Ovogodišnje festivalsko izdanje posvećeno je dugogodišnjem suradniku, filmskom kritičaru i dosadašnjem filmskom selektoru Draganu Rubeši, koji je iznenada preminuo početkom ove godine. Filmovi iz igrane i dokumentarne konkurencije natjecat će se kao i do sada za nagrade Wild Dreamer za najbolji dokumentarni i igrani film, a ocjenjivat će ih tročlani žiri u sastavu Tina Leisch, filmska redateljica, novinarka i politička aktivistica iz Austrije, Sonja Leboš, kulturna antropologinja iz Hrvatske, te Marko Stojiljković, filmski kritičar iz Srbije i Slovenije. Kako ovogodišnji Subversive Festival donosi čak 40 filmskih naslova, zamolili smo producenticu festivala i filmsku selektoricu Dinu Pokrajac da pokuša izdvojiti najzanimljivije naslove. „Uz nove naslove francuske sineastice Claire Denis ‘Obje strane oštrice’, što je njezina treća suradnja s Juliette Binoche, i ‘korejskog Rohmera’ Hong Sang-sooa ‘Spisateljičin film’ , od igranih filmova izdvojila bih bolivijsku filmsku simfoniju i odu jednom od najviših gradova na svijetu La Pazu ‘Veliko kretanje’ i speleološko remek-djelo ‘Rupa’ Michelangela Frammartina – punokrvni primjerak žanra slow cinema čiji mistični kadrovi južne Italije osporavaju tekovine tzv. progresa i prizivaju chiaroscuro slike baroknog maestra Georgesa de la Toura. U dokumentarnoj konkurenciji prevladavaju doku-fikcijski uradci koji na zanimljiv način pomiču granice između dokumentarnog i igranog žanra. Obrađujemo niz tema od infiltracije tehnologija nadzora u našu svakodnevicu na primjeru jedne baltimorske policijske postaje, preko nasilja bogatih i klasnog prezira u politici Emmanuela Macrona, do otpora koji kolektiv filmaša pruža vojnoj hunti u Mjanmaru , gdje možete završiti u zatvoru ako nosite kameru na ulici, a kamoli snimate njom. Festival otvaramo filmom ‘Heroji radničke klase’ Miloša Pušića s Jasnom Đuričić koju mnogi poznaju zahvaljujući filmu ‘Quo vadis, Aida?’, za koji je dobila Nagradu Europske filmske akademije za najbolju glumicu i koja u ovom filmu ponovo ima glavnu ulogu. Pušićev film o obespravljenim radnicima i građevinarskim makinacijama priziva poetiku Želimira Žilnika. Rezultat je ogorčena punk pjesma koja, riječima redatelja ‘ima svega par rifova, no dovoljno su gnjevni da vam zaparaju uši’. U programu dominiraju filmovi ruskih i ukrajinskih filmaša koji svaki na svoj način razotkrivaju implikacije jednog zlokobnog autokratskog režima ali i nude drukčije, kompleksnije perspektive – bilo kroz prikaz djevojaštva u izoliranoj Sjevernoj Osetiji ‘Opuštanje šaka’, majčinske rituale u zatvoru Odese ‘107 majki’, suicidalne milenijalce na moskovskoj periferiji ‘Kako spasiti mrtvog prijatelja’ ili pak zaustavljeno vrijeme u gradiću na samoj ukrajinsko-ruskoj granici ‘Kraj’. Izdvojila bih i retrospektivu nedavno preminule talijanske dokumentaristice Cecilije Mangani, koja je surađivala s Pasolinijem i čije filmove prvi put gledamo u Hrvatskoj, zahvaljujući suradnji s Kulturno-informativnim centrom i Talijanskim institutom za kulturu. Tu je i ‘Priroda’ velikog Artavazda Pelešjana, njegov prvi film nakon više od 25 godina.“ Pokrajac je još jednom u razgovoru napomenula da je ovogodišnja selekcija posvećena Draganu Rubešu, njezinom dugogodišnjem koselektoru, nenadmašnom filmskom znalcu, neprežaljenom prijatelju i divnom ljudskom biću uz kojega je otkrivala koliko je filmski univerzum multidimenzionalan, nepregledan, uzbudljiv i raznovrstan s onu stranu njegovih srednjostrujaških inačica, naglasivši da je riječ o „filmovima koji razmišljaju naglas i propituju postojeći poredak stvari.“
‘Nad demokracijom lebdi opasnost samoukidanja. Prema tome, za demokraciju se treba boriti na način stvaranja javnog prostora u kojem se bore istina i laž’, kaže Nikola Devčić
Natjecateljski i popratni filmski program sastoji se od nekoliko sekcija kao što su igrana selekcija, dokumentarna konkurencija, Retrospektiva – film xx: Cecilia Mangini, Hommage – tko zna što će sutra donijeti, Duras/Godar dijalozi, posebne projekcije filmova „Priroda“ Artavazda Pelešjana, „Hakirana pravda“, dokumentarni film o Julianu Assangeu uz sudjelovanje francuskog filozofa i sociologa Geoffroyja de Lagasnerieja, i „Punk the Capital“ Paula Bishowa i Jamesa Junea Schneidera, koji osobno dolazi na hrvatsku premijeru filma. „Dokumentarac ‘Punk the Capital’ donosi priču o rođenju punka na pomalo neočekivanom mjestu, u Washington D.C.-ju, i o osnivanju slavnog Dischord Recordsa, a na projekciji će nam se pridružiti redatelj James June Schneider i Jeff Nelson, legendarni bubnjar Minor Threata. Oni su trenutačno na europskoj turneji s filmom i zagrebačka premijera smjestila se između Budimpešte i Ljubljane. Film prati D.C. hardcore scenu od 1976. do 1983. kroz razgovore i nastupe bendova poput Bad Brains, Minor Threat, Rites of Spring, Half Japanese, a tu su i Henry Rollins, Ian MacKaye iz Fugazija, Jello Biafra i brojni drugi. Ovaj pokret u potpunosti je redefinirao punk i stvorio dugotrajni model za opstanak DIY kulture i politički angažirane muzike.
‘Hakirana pravda’ redateljskog dvojca Clare López Rubio i Juana Pancorba izbliza prati slučaj najpoznatijeg zapadnog političkog zatvorenika Juliana Assangea od samog početka njegova desetogodišnjeg pritvora i borbe protiv izručenja u SAD, gdje mu prijeti 175 godina zatvora zbog otkrivanja američkih ratnih zločina. O sudbini Assangea, istraživačkog novinarstva, no i cijelog tzv. slobodnog svijeta, ovih dana odlučuje britansko sudstvo. Uz redatelje, nakon projekcije pridružit će nam se aktivistica Marie-Odile Dorer iz pokreta za oslobođenje Juliana Assangea te francuski filozof Geoffroy de Lagasnerie, autor knjige ‘Umijeće pobune: Snowden, Assange, Manning’, koju smo objavili prije nekoliko godina. U njoj Lagasnerie upozorava da je Assange mnogo više od zviždača. Samotnički postupci Snowdena, Assangea i Manning tvore žarišta u kojima se razvija novo i nepoznato poimanje politike. Oni raskidaju s tradicionalnim oblicima prosvjeda, redefinirajući naše ideje o funkcioniranju demokratskog prostora te koncepte građanstva, države, istupanja i kolektiva“, ispričala nam je Dina Pokrajac, koju smo zamolili i da predstavi Ruth Beckermann, koja će ove godine na Subversive Festivalu održati masterclass.
„Ruth Beckermann je vrlo cijenjena austrijska dokumentaristica i u Zagreb je dovodimo u suradnji s partnerima iz Restarta i Austrijskog kulturnog foruma. Povod je hrvatska premijera njezina najnovijeg filma ‘Mutzenbacher’, pobjednika sekcije Encounters na ovogodišnjem Berlinaleu, koji naglasak stavlja na filmove s inovativnim i nesvakidašnjim perspektivama. ‘Mutzenbacher’ kroz poziv na casting oglašen u novinama suočava muškarce različitih dobi s istoimenim zloglasnim erotskim romanom iz 1906. godine o seksualnim pustolovinama bečke prostitutke i promatra njihove reakcije. Živimo u doba u kojem je seksualnost sveprisutna, no s druge strane sve je više prožeta moraliziranjem te je iznimno zanimljivo vidjeti muške interpretatore kako se vrpolje od nelagodnosti pri vrlo škakljivim prikazima ženske i dječje seksualnosti pisanim iz očigledno ‘muškog’ pogleda. Različite društvene borbe, kolektivno sjećanje na nacizam i Holokaust, analiza izgradnje kolektivnog identiteta u Europi i na Bliskom istoku, film ceste i autobiografski esej, te poroznost granica između stvarnosti i fikcije konstanta su većine njezinih filmova, u kojima odbija doslovno ilustrirati određenu temu, već avanturistički eksperimentira s filmskom formom, poput ‘Waldheimova valcera’ o zatomljenoj nacističkoj prošlosti bivšeg tajnika UN-a Kurta Waldheima, koji smo prikazali prije nekoliko godina na Subversiveu, ili ‘Odsanjani’, doku-fikcije bazirane na pismima Ingeborg Bachmann i Paula Celana. U masterclassu koji je naslovljen ‘Režirati sjećanja: politički krajolici u dokumentarnom filmu’ približit će nam svoje pronicljivo i poetično filmsko stvaralaštvo i viđenje društvene stvarnosti koje omogućuje dubinsku refleksiju na aktualna društveno-politička zbivanja te naš kontradiktorni odnos s prošlošću.“
‘Svaki angažirani građanin herojska je figura otpora protiv moći sustava, njegove sustavne nepravednosti, neautentičnosti, laži i manjka slobode’, smatra Nikola Devčić
Direktora festivala Nikolu Devčića pitali smo i da nam kaže po čemu se izdvaja ovogodišnje izdanje Subversive Festivala.
„Sva su mi izdanja posebna, pogotovo kad pomislim koju su energiju i znanje u najgorim mogućim uvjetima, uložili umjetnički selektori i voditelji Dina Pokrajac, Karolina Hrga, Dimitrije Birač, Leonardo Kovačević, Martin Beroš i drugi. Za vizualni identitet zadužen je Dejan Dragosavac Ruta, a novost od prošle godine je da nam se pridružio i Danijel Žeželj. Ovogodišnje, petnaesto izdanje, povratak je u naš standardni majski termin. Programi Subversive Film Festivala, uz jasne kulturno-umjetničke odrednice, za cilj imaju i jačanje svijesti o mogućnosti samoinicijative mladih i šireg građanstva kroz aktivno uključivanje u društveno-korisne programe. Edukacija i jačanje socijalne svijesti trebali bi biti jak kontrapunkt negativnim tendencijama u društvu i sve prisutnijoj komercijalizaciji i estradizaciji kulturne scene, neoprimitivizmu, novim plemenskim udruženjima. Glavno područje djelovanja jest organizacija Međunarodne konferencije, Subversive Film Festivala, Škole suvremene humanistike, Subversive Foruma, AlterEkonomskog Foruma, Balkan Foruma, Mediteran Foruma, umjetničkih akcija i performansa, koncerata, sajma knjiga, filmsko-teorijske škole, i niza drugih popratnih aktivnosti tijekom čitave godine, obilježene pandemijom, poplavama, sušama, požarima, potresima, terorizmom, nasiljem, raspadom društvenog bitka, siromaštvom, državnom i ideološkom represijom, inflacijom, likvidacijom industrijske proizvodnje, prekomjernim naoružavanjem, katastrofalnom klimatskom budućnosti. Posebna je priča, ali neodvojiva od Subversive Festivala, i izdavačka djelatnost dviju biblioteka, Parezija i Sinestetika, te časopis Up&Underground Critical Theory Dossier koji u kontinuitetu izlazi od 1995. Na pitanje što mi to uopće radimo skromno i samozatajno odgovaramo: Nije neophodno osvojiti svijet, dovoljno je da ga ponovno stvorimo! Zato bih na kraju od svih aktivnosti ipak posebno izdvojio ‘Školu suvremene humanistike: Antikapitalistički seminar’, u trajanju od sedam dana, za tridesetak polaznika. ‘Škola’ je konceptualna pedagogija dijaloga, susreta ljudi, dijaloga kao čina spoznavanja, aktivnosti zajedničkog nastojanja da se u duhu solidarnog istraživanja, povjerenja, suradnje, jedinstva, kritičkim odnosom, generativnim temama, postigne razumijevanje stvarnosti, razumijevanje stvarnosti kao procesa, neprekidnog preobražavanja u korist permanentne humanizacije kao stvarnosti, a ne utopije. Ova svojevrsna ‘antipedagoška pedagogija praksi slobode’ odgovor je na pitanja: Što mogu sam? Što mogu s drugima ? Što mogu za druge?“
Komentari