Četverostruki olimpijski pobjednik Sir Mo Farah otkrio je u dokumentarcu BBC-a da je prokrijumčaren u Ujedinjeno Kraljevstvo pod imenom drugog djeteta, ističući da želi ispričati svoju pravu priču ‘bez obzira na cijenu’.

Otkrio je da je rođen kao Hussein Abdi Kahin, doveden u Ujedinjeno Kraljevstvo sa jednom ženom i njezinom djecom pod imenom drugog dječaka po imenu Mohamed Farah. “Istina je da nisam onaj tko mislite da jesam”, rekao je Farah govoreći o traumatičnim događajima iz svog djetinjstva nakon što je napustio ratom razoreni Somaliland u istočnoj Africi.

“Većina ljudi me zna kao Mo Farah, ali to nije moje ime, ili to nije stvarnost. Prava priča je da sam rođen u Somalilandu, sjeverno od Somalije, kao Hussein Abdi Kahin. Unatoč onome što sam rekao u prošlosti, moji roditelji nikada nisu živjeli u Ujedinjenom Kraljevstvu.”, otkrio je 39-godišnji Farah.

U dokumentarcu ‘The Real Mo Farah’ rekao je da mu je otac poginuo u građanskom ratu kad je imao četiri godine, a potom je, dodaje, odvojen od majke i prokrijumčaren u Ujedinjeno Kraljevstvo pod imenom drugog djeteta.

Odvjetnik ga je upozorio da, iako je prokrijumčaren u zemlju kao malo dijete i vlastima je rekao istinu, postoji ‘stvarni rizik’ da bi mu se moglo oduzeti britansko državljanstvo.

Sir Mo Farah, prvi britanski atletičar koji je osvojio četiri zlatne olimpijske medalje, rekao je da su ga njegova djeca motivirala da kaže istinu o svojoj prošlosti. Njegova supruga Tania Nell ispričala je da je prije njihovog vjenčanja shvatila da ‘njegovoj priči nedostaje puno dijelova’, ali ga je na kraju ‘izmorila ispitivanjem’ i on je rekao istinu.

Tijekom dokumentarca, Farah je rekao da je pomislio da ide u Europu živjeti kod rodbine. S devet godina, sjeća se, pod krinkom Mohameda prošao je provjeru putovnice u Velikoj Britaniji. “Imao sam sve podatke za kontakt svoje rođakinje i kad smo došli do njezine kuće, gospođa mi je uzela papir i bacila ga u kantu za smeće. U tom sam trenutku znao da sam u nevolji”, rekao je.

Ne vežu ga, dodao je, dobre uspomene na dom iz djetinjstva gdje je, ako je želio jesti morao raditi po kući. “Ako sam želio hranu u svojim ustima, moj posao je bio paziti na tu djecu, tuširati ih, kuhati za njih, čistiti za njih, a ona je rekla, ‘Ako ikada više želiš vidjeti svoju obitelj, nemoj ništa reći. Ako ako bilo što kažeš, odvest će te'”, ispričao je.

Istinu je na kraju rekao svom profesoru tjelesnog Alanu Watkinsonu, pa je otišao živjeti kod mame svog prijatelja, gdje je ostao sedam godina. Upravo je Watkinson predao zahtjev za britansko državljanstvo za Faraha – što se realiziralo 25. srpnja 2000. godine.

“Često razmišljam o drugom Mohamedu Farahu, dječaku čije sam mjesto preuzeo u tom avionu, i stvarno se nadam da je dobro. Gdje god on bio, ja nosim njegovo ime, a to bi sada moglo izazvati probleme meni i mojoj obitelji”, rekao je.

Dokumentarac BBC-a završava razgovorom dvojice Mohameda Faraha. “Ne mogu vjerovati da ti se obraćam. Nosim tvoje ime i ponosan sam što znate što sam sve postigao. Došao sam ovdje kao dijete i samo želim reći hvala, a bilo je teško, teško”, rekao je.