Mirjana Orban, voditeljica Službe za mentalno zdravlje u ‘Štamparu’, govori kako se građani nose sa stresom uzrokovanim potresom i pandemijom koronavirusa te kako sami sebi mogu pomoći

Nakon snažnog potresa koji je 29. prosinca najteže pogodio Baniju, brojni Zagrepčani ponovno su proživjeli strah i neizvjesnost koju uzrokuje ova prirodna pojava. Iako, srećom nije bilo ljudskih žrtava, a i zabilježeno je i puno manje oštećenja, psihološka stabilnost brojnih Zagrepčana još uvijek je uzdrmana od potresa iz ožujka prošle godine. Koliko je ljudi zatražilo psihološku pomoć i kako se nositi sa stresom, Zagreb News je saznao od Mirjane Orban, voditeljice Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo ‘‘Dr. Andrija Štampar‘’.

Zg News: Kakav je utjecaj na psihološko zdravlje Zagrepčana imao potres u prosincu?

Potres je uznemirio građane Zagreba i okolice, neke čak i više nego onaj u ožujku. Glavnina poziva koje bilježimo nakon potresa koji je pogodio Banovinu upravo dolazi iz Zagreba. Kad uzmemo u obzir činjenicu da se dio građana nakon potresa u ožujku nije ni vratio u svoje domove i da obnova nekih objekata nije još započela, novi potres donosi ponovo osjećaj nesigurnosti, neizvjesnosti pa u stručnoj terminologiji govorimo o retraumatizaciji. Novonastale situacije od nas traže neku vrstu prilagodbe kako bismo mogli dobro funkcionirati, a proces prilagodbe individualno traje duže ili kraće.

Način na koji s vremenom mijenjamo svoju reakciju na promjenu je ključan faktor u tome hoćemo li „zapeti“ u spirali negativnih emocija i tada bi bilo korisno potražiti adekvatnu podršku ili ćemo se prilagoditi i nastaviti dalje. Prolazak kroz proces prilagodbe omogućava nam da promjeni damo smisao – odredimo što ta promjena znači za nas, koje nove vještine bi bilo korisno naučiti i na koji način će život sad biti drugačiji.

Zg News: Još na početku korona-krize, prije potresa u Zagrebu u ožujku 2020., otvorili ste telefone za psihološku pomoć građanima, koliko ste poziva od tada primili?

Naši telefoni za psihološku pomoć građanima otvoreni su 17. ožujka 2020., odmah nakon proglašenja pandemije. Od 17. ožujka do 1. travnja primili smo 2220 poziva, pri čemu se bilježi značajan rast broja poziva u tjednu nakon 22. ožujka, kada se dogodio potres u Zagrebu i okolici. U prvih mjesec dana, od 17. ožujka do 18. travnja 2020., ukupno bilježimo 4346 poziva. Do danas bilježimo preko 7000 poziva i primjećujemo porast tog broja nakon potresa koji je zadesio Banovinu, a osjetio se i na zagrebačkom području.

ZG News: Na koje su se psihološke probleme građani najviše žale?

Nakon potresa koji je pogodio Zagreb i okolicu u ožujku, bilježili smo značajno veći porast poziva. Tijekom akutne faze, kada je situacija bila neizvjesna zbog dvaju velikih stresnih događaja, pandemije i potresa, primali smo u prosjeku oko 100 poziva dnevno. Ljudi su bili zabrinuti, uplašeni, imali su teškoća sa spavanjem, odnosno najčešće se radilo o posljedicama akutnih stresnih reakcija. Na tjelesnom planu stresne reakcije se mogu manifestirati kroz razne tjelesne senzacije kao što su ubrzano disanje i rad srca, glavobolju ili umor. Na emocionalnom planu mogu se javiti osjećaji poput straha, ljutnje i tuge uzrokovanih osjećajem neizvjesnosti i nesigurnosti. Na ponašajnom planu stresne reakcije se mogu manifestirati kroz povlačenje u sebe, agresivne reakcije, smanjena produktivnost na radnom mjestu i slično.

ZG News: Što vaši stručnjaci savjetuju građanima?

U danima, čak i tjednima nakon velikih stresnih događaja kao što je potres, uobičajene su spomenute, akutne stresne reakcije. Ono što najčešće kažemo svojim pozivateljima jest da je uobičajeno sve ono što trenutno osjećaju, da našu fiziološku uznemirenost prate i neugodne emocije koje su nam važne i koje je važno osjetiti te da je dobro puno razgovarati, naravno onda kad nam odgovara o njima i o onome što se dogodilo. U ovakvim situacijama pojačane fiziološke pobuđenosti dobro je fizički biti aktivan – hodati, obavljati kućanske poslove, vježbati. Bilo bi dobro pokušati vratiti barem jedan dio rutine u svoj dan, makar to bila šalica kave u neko doba dana koje nam odgovara, to je nešto što nam vraća „naš normalni život“. Duboko, abdominalno disanje je tehnika koja nam može pomoći umiriti tijelo i koju možemo isprobati pred spavanje, kako bi nam olakšala usnivanje koje je često otežano u ovim situacijama. Također, bilo bi dobro ograničiti informacije kojima se izlažemo, a koje nas uznemiruju. Jedna stvar je pročitati i pogledati vijesti kako bismo bili informirani, a druga stvar je pretjerana izloženost i provjeravanje vijesti, društvenih mreža, aplikacija za praćenje potresa i slično.

ZG News: Kako na zdravlje ljudi utječe ‘’zaključavanje’’, a kako strah od koronavirusa, možete li procijeniti što teže podnose?

Ograničenje svakodnevnih aktivnosti, nemogućnost sudjelovanja u društvenim okupljanjima i aktivnostima, reducirani kontakt s drugim ljudima često izazivaju osjećaj frustracije, iritabilnost i ljutnju. Prakticiranje socijalne distance rezultira manjim brojem socijalnih kontakata što, iako je korisno u prevenciji širenja pandemije, posljedično može voditi intenzivnijem osjećaju usamljenosti. Socijalno povezivanje nam je važno zbog doživljaja pripadanja i prihvaćenosti, zbog podrške koju dobivamo iz socijalnog okruženja. Socijalna izolacija i otuđenost mogu kod dijela populacije dovesti do zlouporabe alkohola i opojnih sredstava. Upravo zbog toga bitno je održavati kontakte oslanjajući se na dostupnu tehnologiju.

ZG News: Što biste savjetovali ljudima kako se nositi sa stresom u teškim vremenima i u kojem slučaju bi trebali potražiti stručnu pomoć?

Stres može imati negativan utjecaj na mentalno i tjelesno zdravlje, stoga je važno upoznati se sa strategijama koje nas mogu zaštititi tih negativnih posljedica. Prvi proces u stjecanju psihološke otpornosti je oporavak od simptoma koji su narušili funkcioniranje te postupno vraćanje na uobičajen način funkcioniranja. Taj proces individualno može trajati duže ili kraće, a dijelu populacije zatrebat će stručna pomoć u tom procesu. Postoje individualne razlike u odabiru strategije suočavanja sa stresom koje nas čine otpornijima, ali kao glavni čimbenici stjecanja otpornosti navode se stabilni socijalni ili interpersonalni odnosi, dostupnost kvalitetnih i istinitih informacija, usmjeravanje pažnje na aspekte stresa koji su pod našom kontrolom, primjerice držati distancu, nositi maske, dezinficirati ruke te voditi računa o tjelesnom zdravlju.