Dubravka Premrl iz Petrinje i Smiljana Sambukoveča iz Majskih Poljana i nadolazeću će noć s obiteljima provesti na ulici. Izjavile su to u razgovoru s reporterkom Nacionala Renatom Škudar, koja je s njima razgovarala u srijedu poslije podne, u njihovim mjestima razorenim potresima koji su u utorak i srijedu unesrećili Banovinu i uznemirili velik dio Balkana.

“Spavali smo na parkingu, u susjedovom autu. Ne spavali – sjedili cijelu noć i šetali”, kazala je Dubravka Premrl u razgovoru na trgu u Petrinji na kojemu Hrvatski crveni križ dijeli pomoć postradalima.

Podnevni potres u utorak Dubravku je zatekao u kuhinji, za radnim stolom. “Odbacilo me, sve je frcalo iz kuhinje”, kaže. “A u sobi, muža ormar poklopio, svi ormari sa zida padali na njega”.

Stan? “Zidovi popucali, s plafona otpalo… Katastrofa.”

Dubravkina majka i svekrva bile su u stanu iznad njihovoga. “Gore sam odletila, presvukla, dala suhe hrane, i bjež’ nazad na parking. Danas sam uspjela vatrogasce, prevezli ih u vojarnu, lijekove, smještene su sada, u toplom, dobile ručak…”

Večeras će – “isto na parking”. “Susjed će nam opet auto posuditi. Ja sjedim, suprug je vani hodao”.

Strah ih je ulaziti u vlastiti stan. “Uletim na tren u ulaz, do drugog kata, stepenice katastrofa – sve popucalo”.

Kada će obnova? “Ah, to ne znamo ništa još… Statičari se malo navirili u ulaz, ‘To je zgrada izdržljiva’, kažu, ‘izdržala bi možda i jači potres’… Al’ kad kreneš od stana do stana, vidiš…”

Smiljana Sambukoveča živi u banijskome selu Majske Poljane, najviše postradalome od potresa: ondje je petoro poginulih. “Ovo je bila moja kuća”, pokazala je građevinu iza sebe u živome prijenosu koji je Nacional na Facebooku emitirao danas poslije podne. “Od danas živim na cesti”, dodala je, grleći dvoje unučadi koji su “došli vidjeti baku i didu”.

“Selo je jako stradalo: pet mrtvih. Ne daj bože nikome”.

“Nadamo se samo da ćemo kuću osposobiti. Samo ne daj bože da se ponovi”, kaže Smiljana.

Udar ih je zatekao u kući. “Nismo očekivali, nismo ni reagirali, ali to je potrajalo, stvari počele padati, zatrpavale nas, ali hvala bogu…”

Noćas su spavali na cesti, u automobilu ispred kuće, a i večeras će. “Isto ćemo tako provesti noć. I ne znamo uopće kad ćemo se smjeti vratiti u kuću”. Jer, u njoj “nema struje, vode ni grijanja, i sve je porazbijano…”

A opet – ljudi su pomogli. “Ljudi su pomogli. Izgleda da ćemo dobiti agregat, da sačuvamo to nešto hrane… Jer, u pola zime ostati bez krova nad glavom i bez hrane…” “Svaka čast ljudima na pomoći. Jako su solidarni. Ni trenutka nismo ostali sami, i porodica, i svi smo zajedno. Kad je porodica zdrava, i svi sačuvali glavu – a šta više? Sve materijalno je prolazno”, mudro govori Smiljana iz Majskih Poljana.