Migracije i izbjeglištvo europska su svakodnevica koja otvara brojna politička pitanja, ali i nailazi na različite političke odgovore. Znanje o vlastitoj migracijskoj prošlosti uvid je u stvarni kulturni dinamizam europskih identiteta, a osobito je zanimljivo kada se radi o skrivenoj prošlosti žena u migraciji. Tatjana Šarić, viša znanstvena suradnica i viša arhivistica Hrvatskog državnog arhiva, voditeljica je jedne od četiriju istraživačkih skupina europskog projekta ‘’Women on the Move’’, međunarodnog interdisciplinarnog istraživanja izvora, iskustva, doprinosa i tragova koje su u europskoj povijesti ostavile žene u migraciji, u kojem treću godinu sudjeluje i Hrvatski državni arhiv.

NACIONAL: Što je europski projekt ‘’Women on the Move’’ i koja je tu uloga Hrvatskog državnog arhiva?

‘’Women on the Move’’ (CA19112) je jedna od akcija koju financira COST, odnosno Europska unija, kojom se povezuju istraživači diljem Europe. Na svakom projektu, odnosno na svakom istraživanju su istraživači iz različitih znanstvenih polja koji zajedno rade na jednoj temi. Cilj ovog projekta je prikazati prisutnost žena, migrantica, na koji su način one utjecale na razvoj i izgradnju Europe, što se može vidjeti kod žena koje su migrirale zbog poslovnih i ekonomskih pobuda. To uključuje najranije zapise koje možemo pronaći o migranticama, što bi konkretno na hrvatskom području moglo značiti od turskih osvajanja koja su uzrokovala migracije stanovništva i u konačnici manjine, recimo u Austriji. Mi detektiramo različite vrste ženskih migracija kroz povijest, npr. ekonomska ili prisilna migracija. Tu ponajprije mislim na ratove i izbjeglice. Migracija može biti obiteljski uvjetovana, kada je jedan član obitelji već otišao u inozemstvo, recimo suprug, pa za njim migriraju žena i djeca, odnosno spajanje obitelji.

Većina istraživača na ovom projektu su žene. Ono okuplja stručnjake različitih disciplina, od povjesničara, stručnjaka za rodne migracijske studije i kulturalne studije, demografa, ekonomista, pravnica, do muzeologa, politologa, antropologa, sociologa, odnosno svih disciplina koje bi mogle doprinijeti da dođemo do traženih rezultata. U akciji sudjeluje 41 europska država i 64 istraživačice i istraživača, a Hrvatski državni arhiv je jedna od tzv. zainteresiranih strana. On osigurava u prvom redu primarne izvore. To je grupa koju ja vodim. Mi detektiramo primarne izvore ili arhivsko gradivo o migrantkinjama koje se nalazi u Arhivu i diljem cijele Hrvatske pa i šire. To gradivo se tada upisuje u naš katalog, bazu podataka o primarnim izvorima o migranticama. Dio tog gradiva će biti objavljen u publikacijama i na web stranici projekta.

NACIONAL: Spomenuli ste četiri radne skupine na projektu. Možete li nešto reći koji su fokusi njihovih istraživanja?

Prva radna skupina koju vodim ima naziv ‘’Izvori, granice i ograničenja’’. Ona je fokusirana na identificiranje primarnih izvora o ženama i migraciji. Znači, u prvom redu arhivsko gradivo, ali i gradivo koje se nalazi u knjižnicama, muzeju, privatnoj fondaciji, odnosno bilo kojoj instituciji koja može sadržavati neobjavljeno gradivo i dokumentaciju o ženama i migracijama. U ovom trenutku se ne fokusiramo na bibliografiju, iako se radi i baza bibliografije o ženskim migracijama. Fokus ove prve skupine su arhivski izvori. Sastavljamo katalog tih izvora s podacima o instituciji koja ih čuva i osnovne podatke o samom gradivu, naziv, kojem fondu ili zbirci pripada, signaturu i kratki opis. Te ćemo podatke objaviti i to je u pripremi naše web stranice womenonthemove.eu. Paralelno s tim radimo i mapu Europe na koju stavljamo „točkice“ najznačajnijih fondova ili zbirki arhivskog gradiva s opisom svake od njih. Istraživač kojeg zanima neka tema imat će izvor podataka gdje može pronaći gradivo i o čemu.

Tatjana Šarić u sklopu projekta vodi radnu skupinu ‘Izvori, granice i ograničenja’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Druga radna grupa ima naziv ‘’Sjećanje i identitet’’. Bavi se pitanjem sjećanja i kako se ženska imigracija percipira i predstavlja danas. Tu se istražuje i prikazivanje ženskih sjećanja kroz umjetnost, a pokazuje prisutnost migrantica u izgradnji Europe s registrom znamenitosti, tzv. landmarks na interaktivnoj karti. Na web stranici pokazat ćemo i tu bazu podataka, ali i kartu. Već postoji karta s mnoštvom tih „točkica“, ‘’pointova’, koji nam prikazuju svojevrsne vizualne tragove tih žena. Primjerice, kod nas imamo kip Marije Jurić Zagorke u Tkalčićevoj i onda će se na interaktivnu mapu postaviti točka – Marija Jurić Zagorka, kratak opis tko je ona bila, zašto je značajna, po čemu ona pripada u tu skupinu žena. Zanimljivo je istaknuti te značajne žene u povijesti Europe, što su napravile, kako su obilježile razvoj Europe i napravile neku promjenu ili progres. Također, organizira izložbe i postavlja turističke pješačke ture po mjestima od interesa za migraciju žena.

Treća grupa usredotočila se na ekonomska sredstva migrantica, na razumijevanje ekonomske uloge žena u kontekstu migracija u suvremenim i prošlim društvima. Tu se radi i na nepoznatim pričama pojedinih migrantica. Na web stranicama objavljujemo kratke članke ili ‘’case studies’’ o pojedinim migranticama i što im se događalo, ali i prijenos znanja u vidu treninga za mlade istraživače, škole koje se održavaju svake godine, na kojima mogu učiti kako istraživati i doći do podataka o migracijama. Stvara se i baza statističkih podataka, ‘’datasets’’, o ženama i migracijama u kojima se mogu naći brojne informacije o sadašnjim situacijama.

Četvrta radna grupa bavi se društvenim resursima žena u migraciji. Njihov je cilj zabilježiti svjedočanstva žena. Rade se kratki videozapisi, pronalaze se žene koje imaju iskustvo migracije, a cilj im je napraviti dokumentarni film o ženama i migracijama.

NACIONAL: Na koje ste zanimljive, neobjavljene izvore i podatke Državnog arhiva do sada naišli koji bi mogli biti predmet daljnjeg istraživanja?

Mi smo u HDA-u prije par godina radili vodič o iseljeništvu, u njemu smo popisali sve gradivo, fondove i zbirke koje sadrže podatke o migracijama. Imamo 164 zbirke u kojima su sadržani i podaci o ženama. No ti podaci su često sakriveni jer su utopljeni u generalnu sliku migracija tako da se podaci iz ženama trebaju „iskopati“. Ja to zovem skrivenom poviješću. Najčešći tipovi dokumenata o ženama u migracijama su dokumenti o izbjeglicama tijekom ratova ili političkih sukoba, zatim ekonomska migracija – često nalazimo upute ili zahtjeve za izradu putovnica, razna izvješća i analize. Imamo recimo anketne upitnike za privremene radnike u inozemstvu 60-ih godina 20. stoljeća, Njemačka, Austrija, Francuska ili Švedska na primjer, u kojima žene i muškarci iznose svoja iskustva u četrdesetak pitanja o različitim aspektima života i rada u inozemstvu. Isto tako, imamo žene kao aktere u različitim socijalno orijentiranim društvima; kulturno-umjetničkim, sportskim, članice su odbora za prikupljanje pomoći u ratnim stradanjima npr. Drugog svjetskog rata, a imamo i dokumentaciju žena u sklopu obiteljskih ostavština, koje su već profilirane umjetnice ili stručnjakinje u svojim područjima rada. Navela bih nekoliko fondova i zbirki zanimljivih za istraživanje migracija. Jedan od najvažnijih je Zavod za migracije i narodnosti osnovan 1965. i pod tim je nazivom djelovao do 1981. Danas djeluje kao njihov nasljednik Institut za migracije i narodnosti, gdje osim mnoštva podataka o migracijama imamo i zbirku fotografija iz cijelog svijeta. Zatim Iseljenički muzej koji je djelovao od 1933. do 1941. koji je to kratko vrijeme prikupljao građu o iseljeništvu s područja Jugoslavije. Tu također imamo mnoštvo gradiva iz Amerike, Europe, primjerice, programe i fotografije naše poznate umjetnice, koreografkinje i plesačice Vere Milčinović koja je u SAD-u djelovala pod umjetničkim imenom Tashamira.

Zatim popis izbjeglica iz Rijeke i Sušaka za vrijeme D’Annunzijeve vladavine 1919. i 1920., dokumente UDBE/SDS-a (Službe državne sigurnosti). Tu je mnoštvo dokumentacije o različitim vidovima emigracije koja uključuje i žene. Imamo preko 65.000 osobnih dosjea ljudi koje su pratili UDBA, tj. SDS. Tu možemo naći mnoštvo podataka o svakoj osobi posebice, ali i skupnu izvješća o vidovima iseljeništva i njihova rada za ono što se smatralo neprijateljskom emigracijom. Imamo i dokumente Matice iseljenika koja je i danas vrlo važna organizacija koja se bavi iseljenicima iz Hrvatske i održava s njima kulturnu suradnju, a osnovana je još 1951. Imamo njihovo gradivo kroz cijelo to razdoblje. Zatim dokumente Centralnog komiteta SKH koji je bio „krovna organizacija“ jer je pratio sve događaje u društvu i državi i njima upravljao, tako da i tu imamo mnogo dokumenata o ženama u iseljeništvu.

NACIONAL: Projekt prati i valove migracija, točnije rečeno događaje koji su potakli žene da migriraju.

To je zadatak četvrte radne skupine koja je izradila bazu podataka, tzv. milestones, u kojoj se pokušavamo fokusirati na ženske migracije, pokušavamo naći točne brojke, statističke podatke o tome koliko je žena bilo unutar neke generalne migracije tako da ih možemo izvući i imati podatak baš samo o njima. To mogu biti neke zakonske regulative, ali i ratni događaji, prirodne katastrofe, velika glad u Irskoj koja je nagnala mnoge da emigriraju. Imamo podatke koji je tu bio postotak žena. Primjerice, u 17. stoljeću djevojke bez roditelja u Francuskoj poslane su u Novu Francusku, današnju Kanadu, odnosno Quebec, kako bi tamo osnivale obitelji i povećale natalitet. Točno se zna broj tih djevojaka i koliko se natalitet povećao zbog njihova dolaska i njihovih potomaka. Zatim imamo vrlo suvremeni ‘’milestone’’ vezan za rat u Ukrajini, a to je zakonska odredba da se muškarcima od 18 do 60 godina zabranjuje odlazak iz zemlje, što je značilo da su velikom većinom emigrirale žene. To je jedan direktan ‘’milestone’’. O tome nažalost još nemamo podatke jer je to u tijeku, o broju žena, o dobnoj, obrazovnoj strukturi, kao i o tome hoće li ostati ili vratiti se. Ukrajinska kriza jedna je od komponenti istraživanja u smislu prikupljanja podataka i metapodataka, podataka o podacima koje će istraživači u budućnosti moći koristiti kako bi dobili generalnu sliku o određenoj temi. Na projektu imamo dvoje istraživača iz Ukrajine, kolega i kolegica koji aktivno s nama surađuju, javljaju se iz Kijeva, uz sve objektivne poteškoće s kojima se moraju nositi. To je strašna situacija za njih, ali oni i dalje rade s nama na projektu.

NACIONAL: S kojim se specifičnim problemima migrantkinje susreću češće od muškaraca migranata?

To ima veze s položajem žena kroz povijest, na ovim prostorima to je dosta patrijarhalni obiteljski ustroj. Muškarci su zarađivali, imali posao, žena je bila kod kuće uz djecu itd., što je značilo da žene često nisu imale pristup obrazovanju, često su bile nepismene, a u uvjetima migracije takva žena će biti prisiljena, ako će tražiti posao, prihvatiti najgore moguće uvjete – najniže plaćene poslove, bez izbora, bit će najniža na ljestvici, u poziciji da bude na neki način ucjenjivana. Tako 60-ih godina 20. stoljeća, kada su išle na rad u inozemstvo, mnoge nisu imale radne dozvole, što ih je činilo podložnima ucjeni. Radile su bez radnog vremena, po cijele dane, u lošim uvjetima. Imale su vrlo malo ili ništa slobodnog vremena za relativno male plaće.

NACIONAL: S druge strane, govorili ste o istraživanju doprinosa migrantkinja društvu, kulturi, ekonomiji…

To su većinom žene koje nisu bile iz najnižeg staleža. Govorimo o književnicama, novinarkama, umjetnicama – slikaricama, opernim pjevačicama, ženama koje isto tako smatramo migranticama i koje su u nekom periodu svog života zbog karijere otišle u neku drugu zemlju gdje su ostvarile neki pomak, ostale neko vrijeme i zatim se vratile ili su tamo ostale. No one su svojim djelovanjem doprinijele kulturi te zemlje ili na neki drugi način ostavile svoj trag. Druga radna skupina dokumentira ‘’landmarks’’ – znamenitosti – ulice, parkove, kulturne i druge ustanove itd. nazvane po važnim ženama migranticama. No postoje tzv. landmarks i za žene koje su, primjerice, otišle na prisilni rad, recimo tijekom Drugog svjetskog rata, kada su žene deportirane u njemačke radne logore ili u tvornice, gdje su prisiljene raditi i vraćene su tek završetkom rata u svoju domovinu. I njih dokumentiraju takva obilježja ili ‘’landmarks’’ istraživanja.

NACIONAL: Istražuje li projekt i pitanja trgovine ljudima kroz povijest i aktualne podatke?

Mi smo prikupili u tim bazama podatke o ženama koje se kreću unutar Europe i koje se prostituiraju. To su podaci iz kojih zemalja dolaze, kamo idu, kakvog su statusa, kakve imaju probleme, s kakvim se susreću predrasudama, koje su dobne granice, zašto i kamo su otišle. Postoje podaci i vjerujem da će ih biti još jer i to je vrlo važna tema unutar ženske migracije.

NACIONAL: Projekt je otvoren i za upisivanje osobnih iskustva i znanja o migrantkinjama. Na koji se način može sudjelovati u projektu?

Na našoj web stranici Women on the Move su kontakt-podaci i ako se želi sudjelovati i pridonijeti vlastitim iskustvom ili iskustvom nekoga koga se poznaje tko bi želio sudjelovati, možete se javiti. Isto tako, ako imate primarni izvor ili znate ‘’landmarkse’’ ili stranice s podacima, možete nas kontaktirati i dati podatak o nečemu. Također, istraživači koji rade na ustanovama ili na sveučilištima koji imaju interes ili iskustvo ili imaju pitanja o rodnoj migraciji, mogu se uvijek uključiti u projekt. Mi stalno imamo upite istraživača i prihvaćamo one koji su nama zanimljivi u smislu doprinosa. To je otvoren projekt. Ako je neko voljan pridonijeti i raditi – dobrodošao je.