Urbano pčelarstvo, poznato i kao gradsko pčelarstvo, podrazumijeva držanje pčelinjih zajednica u urbanim sredinama. Ta praksa postaje sve popularnija zbog svojih dobrobiti i za pčele i za urbane sredine. Europske metropole poput Berlina, Pariza i Beča u svojim brojnim parkovima, ali i na krovovima zgrada i muzeja, nude pčelama velik broj raznolikih staništa. Košnice se pod nadzorom pčelara postavljaju na urbanim farmama, krovovima i zelenim površinama. Pčelari diljem svijeta navode brojne prednosti koje prisustvo pčela donosi gradovima. Dobro je poznato da pčele igraju ključnu ulogu u oprašivanju biljaka, što je važno za urbane vrtove, parkove i zelene površine. To pomaže povećati biološku raznolikost gradova.

Uz to, pčelari koji kontroliraju zajednice pčela u gradovima imaju priliku sakupljati med, pčelinji vosak i druge pčelinje proizvode, a gradski med često ima jedinstven okus zbog raznolikog cvijeća koje se uzgaja u gradovima. Neke od svjetskih metropola koje su prihvatile urbano pčelarenje, prodaju med koji dobiju iz urbanih košnica kao gradski suvenir. I ne manje važno: urbano pčelarstvo podiže svijest o važnosti pčela i njihovoj zaštiti, posebno u sve izazovnijim uvjetima preživljavanja pčelinjih zajednica zbog gubitka staništa i masovne upotrebe pesticida u poljoprivredi. Posjeti urbanim košnicama školskih i društvenih grupa te svih koji su zainteresirani za učenje o pčelama i održivim praksama, tvrde pčelari, jedinstvena su prilika da se djecu i mlade uputi u važnost pčela za opstanak čovjeka.

No urbano pčelarenje, bez obzira na brojne prednosti, suočava se i s nemalim izazovima. Mnogi gradovi imaju posebne propise koji se tiču pčelarstva, uključujući smještaj košnica, dopušteni broj košnica i registraciju pčelara koji o njima vode brigu. Uz to, valja računati i na činjenicu da urbana okruženja imaju ograničen prostor za smještaj košnica pa rješavanje tog problema nerijetko zahtijeva kreativna rješenja. U većini gradova koji su prihvatili suživot s pčelama košnice se nalaze na krovovima zgrada, balkonima ili u parkovima i vrtovima. Pčele tako žive u mnogim svjetskim metropolama poput New Yorka, Londona, Beča, Pariza i brojnih drugih gradova. Pritom svakako treba voditi računa i o sigurnosti građana, posebno zbog činjenice da stres, neugodni mirisi, zagađen zrak ili određene kemikalije koje ljudi koriste u svakodnevnom životu mogu razdražiti pčele i potaknuti njihovu agresivnost. Ukratko, brojni su izazovi, ali i brojni benefiti suživota ljudi i pčela u gradovima.

‘Zatražio sam da se u Zagrebu dozvoli urbano pčelarenje, no gradski zastupnici to nisu prihvatili’, kaže SDP-ov gradski zastupnik Renato Petek. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Upravo u te benefite pokušao je Gradsku skupštinu Zagreba u veljači 2023. godine uvjeriti SDP-ov gradski zastupnik Renato Petek, koji je podnio službeni prijedlog da se u Gradu Zagrebu dopusti urbano pčelarenje te da se s periferije, gdje je dopušteno, proširi na cijeli grad. No njegov prijedlog je odbijen. „Točno je, zatražio sam da se u Zagrebu dozvoli urbano pčelarenje, prije svega zbog podatka koji nam je dala gradska služba za uklanjanje pčelinjih rojeva, a koji navodi da na području šireg centra grada ionako postoji preko 500 poznatih pčelinjih zajednica koje se nekontrolirano roje u napuštenim zgradama, šupljim deblima stabala, pod krovovima, čak i na semaforima i rasvjetnim stupovima. Pčele, dakle, u gradu već postoje. A kada se u jednoj takvoj zajednici pčela pojavi bolest, a to je sve češće, onda se ta bolest prenosi s jedne zajednice na drugu jer ih nitko ne liječi, čime su ugrožene i kontrolirane zajednice pčela. Naš je prijedlog bio da se prihvaćanjem urbanog pčelarenja ove zajednice stave pod kontrolu“, objasnio je Petek za Megawatt. Ideja je bila, kaže, sakupiti te divlje zajednice, pronaći za njih bolja mjesta za život i brinuti se o dobrobiti košnica i pčela, a njihovo prisustvo koristiti u turističke ili pak znanstvene svrhe. „Prije nego što sam predložio ovaj projekt, razgovarao sam s nekoliko udruga i iskusnih pčelara i svi su oni podržali prijedlog, jednako kao i neki znanstvenici“, kazao nam je Petek. No gradski zastupnici nisu prihvatili te argumente.

Zanimalo nas je kako gradovi koji su prihvatili urbano pčelarenje štite ljude i brinu se o njihovoj sigurnosti, odnosno, kako se nose s mogućom agresivnošću gradskih pčela, posebno zbog činjenice da sve više ljudi u svijetu pati od nekog oblika alergije, među kojima je česta i alergija na pčelinji ubod. „Veliki gradovi u svijetu su to riješili tako što su popisali sve pčelinje zajednice, a pčelinje košnice su postavili na povišena ili manje prometna mjesta. Pritom su svaku od tih košnica posebno označili i postavili ploče upozorenja, da tko god im se približi ima informaciju da je u blizini košnice. Situacija u Zagrebu danas puno je opasnija za ljude, posebno za alergičare, jer znamo da pčele žive u gradu, ali ne znamo ni gdje su ni u kakvim uvjetima žive niti ih bilo tko kontrolira. Takve pčele su daleko opasnije, posebno u sezoni rojenja“, upozorava Petek i dodaje kako je nužno te pčelinje zajednice staviti pod kontrolu i omogućiti sustavnu brigu pčelara o njima.

‘U gradovima trebamo porast oprašivača i bioraznolikosti, a tu urbano pčelarenje može samo napraviti još veću štetu’, upozorio je Luka Oman iz Prijatelja životinja

Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja, ne slaže se s idejom urbanog pčelarenja. On je za Megawatt kazao da su razlozi protivljenja uvođenju urbanog pčelarenja u Zagrebu vrlo jasni, logični i usmjereni na zaštitu pčela i drugih oprašivača. „Naime, urbano pčelarenje ozbiljan je problem za očuvanje pčela jer medonosne pčele mogu nadmašiti divlje solitarne pčele monopoliziranjem cvjetnih resursa, koji su glavni izvor hrane za pčele i druge oprašivače, a u gradovima ih je premalo. Oprašivanje oko 90 posto biljnih vrsta i 75 posto poljoprivrednih usjeva u svijetu ovisi upravo o pčelama i drugim oprašivačima. U našem podneblju najvažniji oprašivači su kukci, ponajprije divlje pčele. No otprilike jedna od 10 vrsta pčela u Europi suočava se s izumiranjem, pri čemu su posebno ugrožene upravo divlje solitarne pčele, koje imaju ključnu ulogu u oprašivanju voćaka i drugih kultiviranih biljaka i očuvanju biološke raznolikosti, a moraju se boriti s medonosnim pčelama za hranu. Divlje solitarne pčele ugrožene su baš zato što je većina inicijativa fokusirana na medonosne pčele, zbog čega urbano pčelarenje može dodatno ugroziti ionako siromašnu bioraznolikost divlje pčele“, objasnio je Oman i dodao da se inzistiranjem na urbanom pčelarenju upravo šteti divljim pčelama i bioraznolikosti.

Zagreb se, tvrdi Oman, ispravno opredijelio za očuvanje bioraznolikosti jer urbano pčelarenje i bioraznolikost ne idu zajedno. „Naglašavamo da u Gradu Zagrebu trajno i bez iznimke treba ostati zabrana uzgoja pčela. Gradovi nisu primjerena mjesta za uzgoj pčela pa bi bilo apsurdno da se prodaja teglice meda smatra vrijednom uništavanja bioraznolikosti. To nije u interesu građana ni pčela, već jedino onih koji vide u tome priliku za profit“, kaže i predlaže da se kontrola nad divljim rojevima pčela u gradu riješi urbanističkim planiranjem koje će podržati raznolikost pčela, a ne samo promovirati jednu visoko konkurentnu vrstu u cilju interesa pčelara.

‘U Gradu Zagrebu trajno i bez iznimke treba ostati zabrana uzgoja pčela. Gradovi nisu primjerena mjesta za uzgoj pčela’, tvrdi Luka Oman. FOTO: Tomislav Miletic/PIXSELL

Upitali smo ga i kakva su iskustva europskih i svjetskih metropola koje su prihvatile urbano pčelarenje, a posebno kada je riječ o potencijalnim napadima pčela na ljude. Oman kaže da postojeća praksa urbanog pčelarenja u gradovima, ne samo Europe nego i diljem svijeta, već bilježi negativne učinke na druge skupine oprašivača i urbanu biološku raznolikost. Što se, pak, sigurnosti ljudi tiče, objasnio je da prilikom suživota medonosnih pčela i ljudi prirodno postoji opasnost od uboda pčele, pri čemu postoje potencijalni zdravstveni rizici za ljude koji su alergični na pčelinji otrov.

„Problem je u tome što je ubod medonosne pčele otrovan i opasan za ljude koji su na njega alergični. Za razliku od njih, divlje solitarne pčele poznate su po miroljubivosti, a pri eventualnom ubodu solitarna pčela ne umire, već žalac izvuče van te kod njih nisu zabilježeni slučajevi alergijske reakcije. Stoga ponavljamo, ono što nam treba u gradovima jest porast oprašivača i bioraznolikosti, a tu urbano pčelarenje može samo napraviti još veću štetu“, upozorio je Oman i podsjetio da su iskustva europskih i svjetskih metropola važna upravo zbog toga što se iz njihovih pogrešaka mogu vidjeti sve negativne posljedice uvođenja urbanog pčelarenja i na temelju toga spriječiti slične probleme ostankom zabrane praksi koje su jedino u interesu pčelara, ali ne i u interesu pčela i očuvanja bioraznolikosti. Jednom riječju, postoje argumenti za urbano pčelarenje i oni protiv njega. Kad je riječ o Zagrebu, Gradska skupština za sada ga nije sklona prihvatiti. Do nekog idućeg prijedloga.

TEKST OBJAVLJEN U SURADNJI S JANAF-om