Nakon što je premijerno predstavljena u Zagrebu u rujnu prošle godine, virtualna izložba ‘’Moj dan – život djece i mladih Roma’’ ovih dana prikazana je u Varaždinu, a 17. svibnja seli se u Osijek. Ova specifična virtualna izložba donosi priče o životu djece i mladih Roma kroz fotografije i šest videoradova redateljica Martine Globočnik i Morane Ikić Komljenović. Videoradovi su nastali na inicijativu Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH koji je i organizator izložbe. Kustosica izložbe Karla Pudar naglasila je kako je ideja projekta ukazati na poziciju djece i mladih Roma u društvu koje od vršnjaka ne razlikuju interesi ni želje, već nepovoljne okolnosti odrastanja te često nedostatak podrške i prilika.

Izložba je realizirana kao dio većeg projekta ‘’Uključivanje Roma – Ispunjavanje preduvjeta za učinkovitu provedbu politika usmjerenih na nacionalne manjine – FAZA I’’ sufinanciranog u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali iz Europskog socijalnog fonda.

„Izložba i dokumentaristički videouradci nastali su s namjerom ukazivanja na potrebu izjednačavanja životnih prilika s obzirom na univerzalnost ljudskih prava i zabranu diskriminacije te kako bi doprinijeli rušenju stereotipnih stavova, posebice onih koji posljedice siromaštva pogrešno poistovjećuju s etničkim podrijetlom. Željeli smo gledatelje uvesti u svakodnevicu djece i mladih pripadnika romske nacionalne manjine kroz prikaz stvarnih priča iz njihove osobne vizure vraćajući im tako glas, u želji da ih se uistinu i čuje. Smatram da su ovakvi pristupi izuzetno važni za promjenu opće percepcije društva. Osobne priče tih mladih ljudi daju iskreni prikaz uvjeta njihova života, ali se nazire i društveni kontekst današnjice u kojem odrastaju, čija diskrepancija između tehnološkog i formalnog napretka s jedne te izostanka društvene svijesti s druge strane potiče promatrača na aktivno promišljanje o utjecaju društvenog i političkog pozicioniranja Roma na nebrojene osobne životne priče uslijed naslijeđenog tumačenja odnosa, povijesti i identiteta“, rekla je Karla Pudar.

Cilj projekta je doprinijeti ukupnom uključivanju pripadnika romske nacionalne manjine u hrvatsko društvo te unaprijediti provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma. Stoga smo pitali ravnatelja Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Alena Tahirija koje su najčešće prepreke za ostvarenje ciljeva vezanih uz uključivanje Roma u hrvatsko društvo.

„Prepreke s kojima se susreću pripadnici romske populacije uočene su u svim područjima života, od obrazovanja, zapošljavanja, zdravlja i stanovanja do visokog stupnja diskriminacije u svakodnevnom životu. Prema podacima kojima raspolažemo, romska nacionalna manjina i dalje je jedna od najmarginaliziranijih skupina u društvu te se nalazi u vrlo lošem položaju. Osvrnuo bih se na to i u kontekstu pandemije koronavirusa s kojom smo svi suočeni. Studije koje su unazad godinu dana provođene s ciljem istraživanja učinaka pandemije na društvo, pokazuju kako one grupe i pojedince koji su marginalizirani pandemija pogađa još teže.

Romi u Hrvatskoj većinom žive na prostorno izoliranim lokacijama, žive u prenapučenim stambenim prostorima, u kućanstvima koja su loše opremljena i u kojima nedostaje čak i bazična sanirana infrastruktura. Brojke govore o tome da 50 posto romskih kućanstava nema kupaonicu s tušem ili kadom niti WC u kući, nešto malo više od 10 posto romskih kućanstava nema struje, što znači ni tople vode, nešto više od 40 posto nema vodu iz vodovoda i tako dalje. Većina Roma nije zaposlena i nema primanja te žive ispod granice siromaštva. Velika je udaljenost romskih naselja od bolnica, domova zdravlja i ljekarni te od različitih sportskih i kulturnih sadržaja. No možda najvažnija karika od svih koje utječu na razinu uključenosti Roma u hrvatsko društvo jest obrazovanje. Na tome svi trebamo zajednički raditi kako bismo uključili romsku djecu u odgojno-obrazovni sustav i na taj način im pružili priliku za uključivanje u društvo.“

Autorice fotografija i videoradova Martina Globočnik i Morana Ikić Komljenović pokušali su dokumentirati žive i neposredne situacije jednog običnog dana kako bi upoznale mlade Rome, njihovu obitelj, prijatelje i probleme s kojima se nose tako da govore o prijelomnom ili važnom trenutku koji ih je obilježio kroz njihovo odrastanje i oblikovao ih. Međutim, izranja i pitanje koliko je za provedbu plana važno i da Romi prihvate način života drugačiji od onog unutar romske zajednice, ali i važnost jačanja identiteta u hrvatskom društvu.

„Uključivanje Roma u hrvatsko društvo dvosmjeran je proces i podrazumijeva više dionika. Medijska kampanja ‘Pokreni kotač znanja’ koja je i trenutno u tijeku, s ciljem uključivanja Roma u obrazovanje, podjednako je usmjerena na državne institucije, obrazovne ustanove, jedinice lokalne i regionalne samouprave kao i na same Rome. Također, potrebno je snažnije raditi na informiranju i poticanju romske populacije na ostvarivanju svojih prava i izjašnjavanja o nacionalnoj pripadnosti radi očuvanja identiteta i tradicije. Posebno bih naglasio nepovoljan položaj Romkinja u društvu. Podaci pokazuju kako velik udio njih nema nikakvo obrazovanje ili ima nezavršenu osnovnu školu, rano stupaju u brak i rađaju djecu te su izrazito neaktivne na tržištu rada, što ih čini posebno ranjivom podskupinom unutar romske populacije“, istaknuo je Tahiri.

Vrlo slično razmišlja i kustosica izložbe Karla Pudar. „Mnogi mladi Romi danas kriju svoje porijeklo i kulturni identitet upravo zbog predrasuda i diskriminacije s kojima se susreću u društvu, boreći se sa strahovima, poteškoćama i zahtjevima koje pred njih postavljaju kako obiteljski i lokalni, tako i širi društveni krugovi i sustavi, hvatajući se u koštac s nizom izazova od malih nogu, nerijetko sami. Sustav nejednakih mogućnosti, kao i društvenu paradigmu, trenutnim se pristupom rijetko uspijeva vidjeti iz drugoga ugla, kao što je to u slučaju ovom prilikom probranih videopriča, ili nazrijeti njihovu skoru promjenu. Među dijelom javnosti i danas su prisutni stereotipi i predrasude o Romima koji dovode do diskriminacije i onemogućuju Rome u ravnopravnom sudjelovanju u društvu. Socijalna distanca prema Romima u našem je društvo visoka, a čak polovina građana misli kako većina Roma živi od socijalne pomoći i ne želi raditi. Kontekstualizirajući ovu problematiku kroz prizmu manjina, valja imati na umu kako su Romi jedinstvena zajednica u Europi i utoliko što nemaju matičnu državu, što je veoma važno u zaštiti prava nacionalnih manjina. Prema dostupnim podacima, vidljivo je kako su Romi u nepovoljnijem položaju od većinskog stanovništva u svim područjima života, od obrazovanja i zapošljavanja do zdravstvene skrbi i stanovanja. Usred spleta okolnosti povezanih s nejednakim početnim pozicijama, razumljiv je nerijetko prisutan zazor Roma od društvenih institucija koje ujedno predstavljaju i sustave socijalne uključenosti. Govoreći o višeslojnoj problematici nejednakog društvenog položaja ali i opće percepcije Roma kroz individualne priče, iznimno je važno osvijestiti da nije riječ tek o objektivnim okolnostima s kojima su pojedinci i zajednice suočeni, nego o normaliziranoj nejednakosti utkanoj u društvo, što je kroz desetljeća rezultiralo naučenom i prenošenom zalihošću predrasuda i sveopćim – nečinjenjem. Aktivno zalaganje u vlastitoj okolini za jednakost mogućnosti te ljudska otvorenost i velikodušnost, kao nešto na što bismo svi trebali polagati pravo, možda bi spriječili diskriminatorne prakse. Dok preuzimanjem odgovornosti, većinske, ali i manjinskih zajednica, možemo ostvariti barem dio mogućnosti koje bi im pružio život izvan margine predodređenih nejednakosti.“

Pitali smo Tahirija zašto dolazi do nedostatka podrške i prilika. „Razlozi zbog kojih se Romkinje i Romi nalaze u višestruko nepovoljnom položaju su brojni. Nedostatak prilika uvelike proizlazi iz negativnih predrasuda koje su posljedica nepoznavanja Roma i ograničenih kontakta između Roma i većinske zajednice koje dovode do diskriminacije i zbog kojih se zanemaruje činjenica da je trenutni položaj Roma uvjetovan kroničnim i dugotrajnim siromaštvom velikih razmjera. Nedostatak podrške često imamo priliku vidjeti u obrazovanju Roma. Poražavajući su podaci koji nam govore kako tek svako treće romsko dijete pohađa vrtić ili predškolu, svaki treći mladi pripadnik romske nacionalne manjine pohađa srednju školu, a čak 20 posto ih pohađa razrede osnovne škole u kojima se školuju isključivo Romi, što je u vremenu u kojem živimo u potpunosti neprihvatljivo. Osim nedovoljne uključenosti u odgojno-obrazovni sustav, što je preduvjet za uključivanje na tržište rada, ali i u sva ostala područja života, djeca i mladi Romi izloženi su mnogim drugim nepovoljnim okolnostima. Među njima valja naglasiti siromaštvo, segregaciju te veliku materijalnu deprivaciju u naseljima, kao i stambenim objektima u kojima Romi žive. Sve te okolnosti doprinose tome da Romi žive isključen i materijalno depriviran život. A posljedice ovakvog života stereotipno se pogrešno povezuju s etničkom pripadnošću te nerijetko smatraju odgovornošću pojedinca ili, kao što to katkad možemo čuti, njihovom tradicijom ili načinom života. Odrastajući, romska djeca i mladi Romi nažalost nemaju jednake prilike kao djeca iz većinske zajednice.“

Stoga Tahiri smatra da je važno prikazati ovakve filmove što većem broju ljudi, ističući da je „cilj bio prikazati stvarne priče djece i mladih Roma kroz koje će šira javnost dobiti uvid u njihovu svakodnevicu te uvjete života, ali i snove i aspiracije s kojima se svi možemo poistovjetiti.“

On napominje da projekt u okviru kojeg je nastala ova izložba ima nekoliko specifičnih ciljeva od kojih je jedan podizanje razine svijesti javnosti o nepovoljnom položaju žena, djece i mladih pripadnika romske nacionalne manjine. I kustosica izložbe Karla Pudar smatra da je edukacija odavno nadišla tradicionalna poimanja usvajanja znanja i širenja horizonata te da ovakvi formati nose upravo neposrednost predstavljanja važnih pitanja širem društvu.

„Iznimno je važno jačati građansku svijest i društvenu odgovornost, posebice kada su u pitanje manjinske skupine, a ulaganjem u djecu i mlade kroz edukaciju i kulturu, posljedično gradimo i tolerantnije društvo.“

Pitali smo Tahirija što Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina priprema od sličnih aktivnosti i koliko ih u tim planovima sprečava pandemija. „Ured je s projektom započeo u ožujku 2019. te je vrijeme provedbe planirano do ožujka 2022. Ove godine planiramo još jedan postav izložbe u Kulturnom centru Osijek u drugoj polovici svibnja 2021. Uz izložbu, u izradi su dvije videografike za predstavljanje nalaza istraživanja o uključenosti Roma. Izradit će se i videografika za informiranje o novom strateškom dokumentu za integraciju Roma – Nacionalnom planu za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. koji je u finalnoj fazi pripreme. Otkako je krenula pandemija, bilo je potrebno prilagoditi aktivnosti novonastalim okolnostima, stoga smo uveli i nove koje su u skladu s projektnim ciljevima i koje je moguće provesti u vrijeme pandemije. Primjerice, nastavili smo s provedbom kampanje ‘Pokreni kotač znanja’, planiramo raditi na poboljšanju uvjeta za učenje i igru u romskim naseljima te informirati lokalne vlasti o problemima s kojima su Romi u njihovim sredinama suočeni, što nam omogućuju rezultati empirijskog istraživanja koje smo proveli. Nastavit ćemo provoditi i druge terenske aktivnosti projekta koliko nam epidemiološka situacija bude dozvoljavala. U planu su terenske regionalne aktivnosti na temu obrazovanja koje obuhvaćaju provođenje okruglih stolova te diskusija s roditeljima i kreativnih radionica s djecom i mladim Romima. U planu je i višednevni seminar za mlade na kojemu će učiti o ljudskim pravima i nediskriminaciji. Takve su aktivnosti prilika za razmjenu iskustava i planiranje zajedničkog djelovanja u cilju poboljšanja položaja romske nacionalne manjine u lokalnim zajednicama i na nacionalnoj razini. Ured planira provedbu još nekoliko projekata, od kojih će jedan biti vezan uz nastavak uključivanja Roma u hrvatsko društvo.“