Jedan od najpoznatijih i najčitanijih književnika današnjice, Paulo Coelho, zakoračio u 76. godinu života.

Rođen je 24. kolovoza 1947. godine u Rio de Janeiru, a svjetsku slavu stekao romanom Alkemičar (O Alquimista, 1987), pisanim simboličnim jezikom bajke koji “ne progovara razumu već prije srcu”, baš kao i ostali Coelhovi romani: Na obalu rijeke Piedre sjedoh i plakah (Na Margem do Río Piedra Eu Sentei e Chorei, 1994), Veronika je odlučila umrijeti (Veronika Decide Morrer, 1998).

Zbog navedenih značajki, ubrzo po objavljivanju, ti su romani postali svjetske uspješnice prevedene na više od 70 jezika u preko 150 zemalja. Primjerice, samo je Alkemičar preveden na 71 jezik čime je ovo djelo ušlo u Guinessovu knjigu rekorda kao knjiga prevedena na najviše jezika jednoga živućega autora.

Paulo Coelho pohađao je u vjersku školu Isusovaca, a kao tinejdžer rekao je majci da želi postati pisac na što mu je ona odgovorila “Otac ti je inženjer, logičan i razuman čovjek s definiranim pogledom na svijet. Znaš li što uopće znači biti pisac?” Tražeći odgovor na ovo pitanje zaključio je da “pisac uvijek nosi naočale i nikad ne češlja kosu”, a da mu je “dužnost i obveza biti neshvaćen od svoje generacije”.

Kada mu je bilo 17, roditelji su ga zbog introverznog ponašanja i suprostavljanja tradicionalnom načinu života poslali u umobolnicu. Pustili su ga kada mu je bilo 20 godina, a u međuvremenu je bježao tri puta. Poslije je rekao: “Nije da su me željeli povrijediti, jednostavno nisu znali šta da rade… Nisu to učinili da bi me uništili, nego da bi me spasili”.