Nakon 25 godina, trnjanske kresove ovog petka na sjevernoj obali Save ponovo su zapalili mladi antifašistički aktivisti grada Zagreba okupljeni u Mreži antifašistkinja Zagreba. Radi se o društvu koje nema predsjednicu ili predsjednika, tajnika i bilo kakvu službenu hijerarhiju. Vježbaju direktnu demokraciju, objašnjava član Lovro Krnić, pa sve odluke donose na skupštini. Objavljuju časopis Nepokoreni grad, a s tradicionalnim boračkim savezima iz NOB-a, osim antifašizma, imaju malo toga zajedničkog.

“Oni su totalno integrirani s politikom, strankama, gradonačelnicima, dogradonačelnicima, što nas uopće ne zanima. Mi se povezujemo s drugim civilnim udrugama, feminističkim, humanističkim poput Centra za mirovne studije, sa svima koji su na istoj liniji s nama. Antifašizam je naše vezivno tkivo”, govori Krnić iz MAZ-a.

 

• Proslava 70. obljetnice pobjede Zagreba nad fašizmom na savskom nasipu 8. svibnja, gdje se okupilo oko tri tisuće ljudi, dosad je najbrojnije okupljanje antifašista u samostalnoj Hrvatskoj, a namjera im je bila oživjeti Trnjanske kresove koji su se održavali od 1977. do kraja 80-ih

Mladi antifašisti iz MAZ-a već godinama obilježavaju zaboravljeno oslobođenje Zagreba od fašizma. Festival Antifa Night u organizaciji MAZ-a tradicionalno se događa upravo na taj datum, a održao se prošlog petka već 6. put. No ovo je bilo prvo veliko slavlje na sam dan oslobođenja i upravo na mjestu gdje su skelom i čamcima partizani 8. svibnja 1945. prelazili obalu Save. Okruglih 70 godina kasnije.

Krnić, baš kao ni Maja Alivojvodić, aktivistica MAZ-a s ulogom glasnogovornice za projekt “Trnjanskih kresova”, naravno da ne pamte ni jedne “Trnjanske kresove”. Prvi su održani 1977., a potom su se u organizacijisocijalističke omladine i općine Trnje održavali do kraja 80-ih godina. Međutim, ta svenarodna fešta nije ostavila puno traga u medijima.

“Listali smo stare brojeve Vjesnika, ali u njima je skoro nemoguće bilo pronaći išta o ‘Trnjanskim kresovima’. Primjerice, 1985. kad su ‘Trnjanski kresovi’ bili vrlo popularni među stanovnicima Zagreba, u Vjesniku se uopće ne spominju. Nešto malo podataka našli smo u Studentskom listu, no najviše se oslanjamo na sjećanja ljudi koji su bili na ‘Trnjanskim kresovima’ osamdesetih. Među njima smo čuli kako se to zvalo i ‘socijalističkim Woodstockom’“, govori Krnić i naglašava kako blata na obali Save sigurno nije nedostajalo. Takvi koncerti na otvorenom bili su tada rijetkost, a kako narodno slavlje na obali Save nije bilo dio službenog programa proslave, bilo je oslobođeno i svake ideološke zagađenosti, tvrdi naš sugovornik.

Tih su godina na “Trnjanskim kresovima” nastupale legende novovalne scene, dok je tijekom dana, a prije paljenja krijesa, na nasipu vladala izletničko–obiteljska atmosfera. Hrana i piće servirani su u šatorima, skupine izviđača demonstrirale bi naučene vještine, sportaši bi se natjecali, a na pozornici se izmjenjivala kulturno-umjetnička društva. Kako se spuštala noć, tako bi se starija publika razilazila, a počinjao bi koncertni program, na kojem su sudjelovali razni izvođači, od Arsena Dedića i Ekatarine Velike do Lačnog Franca i Videosexa. Ove godine, na ponovno zapaljenim “Trnjanskim kresovima”, nastupili su bendovi koji se malo kad mogu čuti na radiju. Zagrebački zbor Čipkice, ZborXop, Le Zbor i Praksa nastupali su na nasipu, dok su u Močvari gostovali Oi Polloi iz Edinburgha, Red Union iz Novog Sada, Gipsy Mafia iz Zrenjanina, Fetbojsi i Akromatopsija iz Zagreba i Nature Boysi iz Kansas Cityja.

Na savskom nasipu u petak, 8. svibnja, okupilo se, prema procjeni organizatora, oko tri tisuće ljudi. Proslava okrugle godišnjice pobjede Zagreba nad fašizmom tako je dosad bilo i najbrojnije okupljanje antifašista u samostalnoj Hrvatskoj.

Foto: Saša Zinaja

“Inače okupimo 300 ljudi na Marševima solidarnosti, zadnji se održao pod motom ‘Trešnja je crvena’, a ruta je prošla pored svih uništenih tvornica jer Trešnjevka je radnički kvart. Na Antifa Night dođe oko 500 ljudi. Ovo je prvi put da smo imali taj ludi, superambiciozni plan da skupimo preko 2000 ljudi. Za našu malu udrugu to je ludilo veliki broj”, nagađao je Krnić o broju posjetitelja nekoliko dana prije nego što su se trnjanski kresovi u petak zapalili na nasipu. Aktivisti MAZ-a, govore Maja Alivojvodić i Krnić, okupljaju se spontano, baš kao što je slučaj s antifašističkim aktivizmom u drugim hrvatskim gradovima, poput Korčule, Splita, Šibenika, Rijeke i Osijeka, u kojem se ove godine također slavila godišnjica pobjede grada nad fašizmom.

“Sve su to neformalne skupine, okupi se nekoliko ljudi pa uzmu kantu boje i kreče zidove s ustaškim i fašističkim grafitima kojih, na žalost, ima jako puno. Organiziraju se tribine, ljudi uzmu škare pa malo posijeku grmlje oko nekog spomenika, sve su to spontane inicijative”, kaže Krnić. Zagrebačku antifašističku inicijativu ove godine je podržao i Zagreb, koji inače nosi i titulu grada heroja otpora fašističkom režimu.

Tako je u petak, na Dan oslobođenja Zagreba od fašizma, održana svečana sjednica Skupštine Grada Zagreba i Skupštine Zagrebačke županije.

“Dobro je da se zna kako Zagreb sad stoji iza toga. To više nije alternativa, ili ilegala”, smatra Krnić.

Antifašistkinje u nazivu MAZ-a su namjerna provokacija njegovih osnivača i osnivačica, ali i način da se oda počast brojnim ženama koje su sudjelovale u zagrebačkom ilegalnom otporu u Drugom svjetskom ratu, kao i brojnim civilnim žrtvama koje u tom, kao i u svakom drugom ratu, nikad nisu dobile odgovarajuće priznanje.